Ni Amerikanac Omni Kumar, prvi nositelj, nije mogao stati na kraj našem 17-godišnjem tenisaču Dini Prižmiću. Ne da ga nije uspio pobijediti, nego mu nije uspio oduzeti ni set (6:3, 7:5). Pa je tako mladi Splićanin osvojio još jedan turnir u tuniškom Monastiru, treći u nizu. Tri naslova u tri tjedna, četiri u posljednja dva mjeseca (počelo je u Heraklionu)!
A 15 uzastopnih pobjeda još više dobiva na važnosti kad se tome pridoda podatak da u 10 od njih naš mladac nije izgubio ni set!
Iako se radi o turnirima nagradnog fonda od 15.000 USD, postignuće je to vrijedno divljenja. Što se vidi i po Prižmićevu napretku na ATP listi: kad mu se uračunaju bodovi za posljednji osvojeni turnir, bit će 475. tenisač svijeta (na službenoj ovotjednoj ATP listi je 524.).
Ali ne samo to, među igračima do 18 godina Dino je već treći na svijetu (prvi je Kinez Juncheng Shang, drugi Čeh Jakub Menšik) i to je u ovom trenutku naš najbolji teniski plasman (Petra Marčinko je peta na WTA listi među igračicama do 18 godina).
Stazom Pilića i Ivaniševića
Potvrda je to Prižmićeva velika talenta kojemu svjedočimo već nekoliko godina. Bio je europski doprvak u konkurenciji 14-godišnjaka pojedinačno te europski prvak u dublu, u paru s godinu dana starijim sugrađaninom Milijem Poljičakom, kojeg je sad pretekao na ATP listi.
Bio je i dvostruki pobjednik Grillova memorijala u Zagrebu, član reprezentacije (do 12 godina) koja je osvojila naslov europskog prvaka. Godine 2020. dobio je HOO-ovu Nagradu Dražena Petrovića kao najveća nada hrvatskog sporta među sportašima. U srpnju ove godine okitio se i naslovom europskog doprvaka u konkurenciji do 18 godina, pobijedivši u polufinalu prvog nositelja, spomenutog Menšika sa 6:2, 6:4.
A počeo je trenirati, kako nam je otkrio u jednom razgovoru, sa sedam godina, dugo se premišljavši između nogometa i tenisa.
– Trenirao sam nogomet u NK Pomaku na Pojišanu, to vam je na Bačvicama, ali dvije godine starija sestra Barbara trenirala je tenis na Firulama i taj me sport naposljetku privukao. I tako sam ostao u tenisu – objasnio je.
I Dino je, dakle, počeo na splitskim Firulama, tom mitskom mjestu na kojemu su ponikli i takvi velikani kao što su Nikola Pilić, Željko Franulović, Goran Ivanišević, Mario Ančić, Jelena Kostanić, Duje Ajduković...
Iako sada to izgleda pomalo otrcano, nismo mogli izbjeći ono klasično pitanje: zašto su Splićani tako uspješni u tenisu?
– Ne znam to objasniti, ali nečega sigurno tu ima. Uistinu nas je puno iz Splita, godinama već dominiramo – odgovorio je.
Najjači mu je udarac forhend a preferira tvrde podloge. Glede uzora u tenisu pametno je odabrao:
– Najdraži su mi Đoković i Nadal. Ne kopiram njihovu igru, iako ponekad pokušavam nešto odigrati kao oni. No, nije to lako, oni su istinski majstori ovog sporta. Đokoviću se posebno divim, možda zato što je s ovih prostora i znam kroz što je sve prolazio. Sviđa mi se njegov pristup, njegova upornost, njegova mentalna snaga – kaže Dino.
Prižmić trenira više sati na dan, a kad je u pitanju slobodno vrijeme, provodi ga kao i većina njegovih vršnjaka:
– Volim s prijateljima igrati igre na kompjutoru, otići u kino i slično.
Razgovarali smo i s mamom Natašom, koja je u Splitu željno iščekivala povratak sina iz Tunisa. Pitamo je kakav je Dino kao dijete.
– Pa, nije baš kao i svako drugo dijete, pomalo je na svoju ruku, tvrdoglav je, kad nešto zacrta, onda to mora i ostvariti. Tata Boris je više s njim na turnirima, ja sam logistika. Svi smo pomalo u tome, svi mu pomažemo koliko možemo – kaže gospođa Prižmić.
Izbjegava slatkiše
Je li Dino zahtjevan kad je posrijedi hrana, što najviše voli?
– Nije posebno zahtjevan, ali jako pazimo na prehranu. Dino sam inzistira na tome, ne jede kasno navečer, izbjegava slatkiše, jede puno voća i povrća. Što najviše voli? Pa, nema nešto posebno, ali voli pojesti dobar biftek, pomalo krvav, ali voli on i ribu s gradela.
A kakav je u školi?
– Ide u treći razred Upravne škole u Zagrebu. Ne mogu reći da nešto posebno voli školu, ne ističe se baš, ali odrađuje sve što treba, izvršava sve obveze. Ima razumijevanja profesora i na tome smo im posebno zahvalni.
Vidimo da ga nema među prijavljenima za juniorski Australian Open, znači li to da je završio s juniorskom konkurencijom ili...?
– Australian Open ćemo preskočiti, ipak je to predaleko, no još nismo odlučili za ostale turnire. Možda će Dino nastupiti još na Roland Garrosu i Wimbledonu, vidjet ćemo – ostavila je otvorenim to pitanje mama Prižmić.
Ove je godine Dino u Bulonjskoj šumi stigao do polufinala u kojem je izgubio (1:6, 6:0, 3:6) od Francuza Gabriela Debrua, koji je na listi igrača koji još nisu punoljetni na četvrtome mjestu, odmah iza Prižmića.
Strašan talent, jak u glavi, mogao bi biti i bolji od Poljička. Sa zanimanjem ćemo pratiti njegovu karijeru.