Kratkotrajni je odmor iza njega i u nedjelju je Marko Pjaca (21) otputovao u Torino, a već u ponedjeljak trenirat će u Juventusu s novim suigračima koji su se vratili s komercijalne turneje po Australiji i Hong Kongu. Uoči odlaska, Pjaca je još jednom sjeo za stol sa zagrebačkim novinarima, dvosatno druženje u jednoj zagrebačkoj konobi u centru grada proteklo je u sjajnom raspoloženju, oproštajni je intervju bio ležeran...
– Uživao sam na odmoru, ne sjećam se kad sam u ovo vrijeme, tijekom sezone, bio na moru. Nekoliko sam dana proveo u obiteljskoj kući kraj Nina, bio sam i kod prijatelja u Dubrovniku, bilo je sjajno. Baš sam se opustio – rekao je u uvodu Pjaca.
Jeste li tijekom odmora razmišljali o novom izazovu, o budućim danima u Juventusu?
– Stalno sam na to mislio, ali nisam se opeterećivao, ipak su mi odmor i opuštanje bili u prvom planu.
Otkrijte nam sad, je li u vašim razmišljanjima bio samo odlazak u Juventus ili je još netko bio u konkurenciji?
– Bilo je dosta klubova u igri, stiglo je dosta ponuda, ali ja sam želio u Juventus! Ljudi iz Torina pratili su me već nekoliko godina, od dana kad sam igrao u Lokomotivi. Juventus je najjači talijanski klub, osvaja trofeje i igra važnu ulogu u Ligi prvaka, nadam se da ću i ja osjetiti tu slast osvajanja trofeja u Torinu. To mi je veliki motiv i izazov...
Talijani su bili najkonkretniji
Jeste li baš željeli igrati u Italiji ili ste bili otvoreni za sve opcije?
– Nikad se nisam koncentrirao samo na jednu određenu zemlju, ali Talijani su ovaj put bili najkonkretniji i bilo je logično da odem na “čizmu”.
Što vam je savjetovao reprezentativni suigrač i novi klupski kolega, Mario Mandžukić?
– Često razgovaramo, rekao mi je o gradu i klubu sve pozitivno i veselim se što ćemo biti zajedno u Juveu.
Jeste li malo odvrtjeli film četiri hrvatske prvoligaške godine u Lokomotivi i Dinamu?
– Imao sam normalan razvojni put, ništa mi se nije događalo preko noći. Išao sam korak po korak, najprije sam se morao nametnuti u Lokomotivi, potom i u Dinamu da bih postao jedan od važnijih Dinamovih igrača. Sve mi se lijepo posložilo, sve je išlo svojim tijekom i spreman sam za europski iskorak.
Koliko su roditelji utjecali na vašu odluku da ne odete prerano van?
– Velik je bio njihov utjecaj, zajedno sam, s roditeljima, donosio sve ključne odluke u karijeri. I smatram da su sve odluke dosad bile dobre.
Jeste li mentalno pripremljeni za novi, drukčiji izazov? U Dinamu ste, naime, imali status zvijezde, ali sad dolazite u klub prepun zvijezda, u svlačionici je pravo “gnijezdo stršljenova”?
– Jasno mi je da ću se morati nametnuti i dokazati, tako je bilo i kad sam iz Lokomotive došao u Dinamo. Sad je drukčija situacija samo po tome što dolazim u veći klub s jačom konkurencijom i svjestan sam da nemam zajamčeno mjesto u udarnoj postavi i da ću se morati izboriti za to. Spreman sam za taj izazov, jasno je da će mi trebati vremena za prilagodbu, nadam se da to neće predugo trajati. Vjerujem u sebe, pun sam samopouzdanja i očekujem da ću već u prvom dijelu prvenstva dobiti pravu priliku.
Rog i Ćorić – moji nasljednici
Kako ste doživjeli doček u Torinu prilikom potpisa ugovora?
– Iskreno, bio sam malo iznenađen, nisam baš očekivao da će biti toliko novinara i navijača. Bila je to za mene nova situacija, sve je bilo vrlo lijepo, bio sam impresioniran sportskim centrom u kojem baš ništa ne nedostaje. Sve je na jednom mjestu, imaju najmoderniji medicinski centar i to je pokazatelj koliko je Juventus veliki klub. Sretan sam što dolazim u klub s najboljom obranom, neću morati igrati protiv tih igrača, osim na treninzima. “Juve” je napravio sjajan posao u prijelaznom roku, momčad je ojačana, što dovoljno govori o klupskim ambicijama, posebno u LP-u.
Kad vam je dosad bilo najteže u karijeri?
– Kad sam bio ozlijeđen, općenito je svakom igraču najteže kad ne igra. To se meni dogodilo prije godinu i pol dana, nije mi bilo lako, ali pokušao sam iz svega toga izaći još stabilniji i na kraju te jeseni odigrao sam jednu od svojih najboljih utakmica, protiv Celtica u Maksimiru, kad sam zabio tri gola – kaže Pjaca.
Da, to je bilo ono razdoblje kad je, tko zna zbog čega, prednost u odnosu na Pjacu u plavome dresu dobio nekakav Portugalac Wilson!? Srećom, ta kraća stanka ipak nije psihološki negativno utjecala na Pjacu, koji je doista nakon toga postao još i bolji igrač.
Kako će Dinamo izgledati bez vas, igra plavih u mnogome je ovisila o vama? Mučio se Dinamo već s imenjakom iz Tbilisija, da ne govorimo o utakmici sa Slavenom...
– Nadam se da se moj odlazak neće previše osjetiti. Ima u svlačionici dosta dobrih igrača, dolaze novi talenti i vjerujem da će klupska budućnost biti dobra.
A tko će biti vaš nasljednik u liderskoj ulozi ove maksimirske momčadi?
– Rog i Ćorić!
Može li Dinamo i ove sezone dohvatiti Ligu prvaka?
– Vjerujem da može. Ali, treba imati i sreće u ždrijebu. Siguran sam da će proći Tbilisi, a onda će trebati sreće prilikom izvlačenja suparnika u doigravanju.
Biste li željeli da Juventus i Dinamo zaigraju u istoj skupini Lige prvaka?
– Ha, bilo bi to lijepo!
Iako ste tek otišli, je li vam negdje u mislima povratak u Maksimir, barem na kraju karijere?
– Preda mnom je barem deset godina igranja nogometa, nadam se na vrhunskoj razini. Imam, dakle, vremena o tome razmišljati, iako vam i sad mogu reći da bih se jednoga dana želio vratiti u svoj klub. Počašćen sam što sam nogometaš koji je otišao iz Dinama uz najveću odštetu – rekao je Pjaca, najveći “sponzor” u povijesti maksimirskog kluba.
Pjaca će i u Juventusu nositi broj 20, a u Torino je otputovao s menadžerom Markom Naletilićem, najprije će odsjesti u hotelu, a onda će potražiti kuću ili stan. Za tjedan dana mu dolaze roditelji, kako bi mu olakšali prilagodbu na novi život u novoj zemlji, novom gradu i novom klubu.
Pjacini najbolji trenuci
Najdraže utakmice?
– Protiv Celtica, Vardara i Arsenala u Dinamu te protiv Španjolske za Hrvatsku na Euru.
Najdraži gol?
– Ne znam, teško mi je odlučiti.
Najbolja utakmica?
– Protiv Celtica.
Najljepši trenutak u karijeri?
– Odlazak na Euro.
Najdraži suigrač?
– Ima ih više. Rog, Antolić, Pivarić, Musa, Kramarić...
Najdraži film?
– Nemam ga...
Najdraža pjesma?
– Nemam je...
Najdraža knjiga?
– Ni to, ha, ha, ha.
Čega se u životu najviše plašite?
– Zmija!
Govorite li talijanski jezik?
– Ne još. Počeo sam ga učiti...
Nema zime za naj nogometnu naciju koja svake godine izbaci po jednog Pjacu pa za reprezentaciju ne moraju igrati igrači ponikli sa balkanskih prostora i sve skupa liči na nekakav čušpajz.