Nakon što su dvaput bile domaćini europskih atletskih prvenstava, Mađarska i Budimpešta prvi su put dobile domaćinstvo Svjetskog prvenstva. Tko zna bi li ga uopće dobile da Mađari za ovu priliku nisu sagradili potpuno novi stadion, namijenjen samo za atletiku. Nazvali su ga jednostavno – Nacionalni atletski stadion, čiji je kapacitet za ovo Svjetsko prvenstvo bio 36.000 gledatelja. Stadion izgleda sjajno, no neće ga poslije SP-a koristiti nijedan drugi sport. Jasno, mogao bi se ovdje ubaciti nekakav nogometni klub, no svi prvoligaški klubovi iz Budimpešte već imaju svoje stadione. Tako Ujpešt ima stadion Szusza Ferenc (kapacitet 13.000), MTK ima Hidegkuti Nandor stadion (5322), a Ferencvaros igra na Groupama Areni (22.000). Čak su drugoligaši iz Budimpešte zbrinuti – Soroksar, Honved i Vasas također imaju svoje stadione.
I Srbija dobiva atletski stadion
– Poslije Svjetskog prvenstva demontirat će se gornji dio tribina pa će ostati kapacitet do 15.000 gledatelja. Koliko sam čuo od mađarskih kolega, taj stadion bit će isključivo namijenjen za treninge atletičara i atletičarki, ne samo reprezentacije već i klubova iz Budimpešte, a na njemu će se moći održavati veći međunarodni mitinzi. Naravno, stadion bez problema može biti domaćin i mitinga Dijamante lige – rekao je Ivan Veštić, predsjednik Hrvatskog atletskog saveza.
Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, kad je vidio ovaj stadion, odmah je reagirao i obećao da će Srbija uskoro dobiti isti ovakav, ako ne i bolji.
– Srbija se kandidira da Beograd 2028. godine bude domaćin Europskog prvenstva, a da bismo se kandidirali dogovorena je izgradnja atletskog stadiona. Poznata je i lokacija, ona će biti pokraj Nacionalnog nogometnog stadiona. Ovom prilikom zahvaljujem predsjedniku Srbije i vladi Republike Srbije, koji su prepoznali važnost atletike i ulaganja u naš sport – istaknuo je Veselin Jevrosimović, predsjednik Srpskog atletskog saveza.
A može li Hrvatska dobiti atletski stadion?
– To zvuči kao dobra šala. Nama u prosincu u cijeloj Dalmaciji ističu koncesije za atletske staze. Nikoga nije briga. Izgleda da će se u skorije vrijeme atletika u hrvatskoj trenirati samo u sjevernoj Hrvatskoj i Istri. Nama Vlada puno ne pomaže. Evo, domaćini smo Svjetskog prvenstva u krosu, a nedostaje nam još jako puno novca da bismo zatvorili financijsku konstrukciju – kaže Veštić.
Organizatori Svjetskog prvenstva pomaknuli su termin gotovo na kraj kolovoza kako bi se izbjegle velike vrućine. Uzalud. Temperature u Budimpešti dosezale su 40 Celzijevih stupnjeva. Teško je bilo atletičarima, bilo da je jutro ili večer, jer je sparina bila nepodnošljiva. Teško je bilo i gledateljima, koji su morali pješačiti kilometar i pol od javnog prijevoza do stadiona koji se nalazi u južnom dijelu Budimpešte, odmah na obali Dunava. Možda je najteže bilo maratoncima i maratonkama, bez obzira na to što su startali rano ujutro. Inače, oba maratona, i muški i ženski, imali su start i cilj na Trgu heroja, koji se nalazi na samom početku Gradskog parka. Trg je sam po sebi jedan od najimpresivnijih otvorenih prostora u Budimpešti, a također je najpopularniji i najveći. Nalazi se na kraju Andraševe ulice, koja je pod zaštitom UNESCO-a. Trg je popločan velikim pravilno geometrijskim bijelim ornamentima na sivoj podlozi, koji izgledaju poput ogromnog veza, što gledano iz ptičje perspektive izgleda vrlo privlačno. Na centralnom dijelu trga nalazi se Milenijski spomenik, najvažniji nacionalni spomenik čiji središnji dio zauzima graciozan, žljebasti, 36-metarski korintski stup na čijem se vrhu, tj. kapitelu, nalazi krilati kip arkanđela Gabrijela. Ispred njega nalazi se Spomenik heroja, prazna grobnica, a podignut je u spomen nepoznatim palim borcima u ustanku 1956. godine.
Puno je hrvatskih bivših atletičara i atletičarki došlo u Budimpeštu kako bi pratili SP. Jedna do njih bila je Ivana Brkljačić, još uvijek hrvatska rekorderka u bacanju kladiva.
– Znate da sam se i ja natjecala u Budimpešti, 1998. godine. Na tom Europskom prvenstvu prvi put uvršteno je žensko kladivo u program. Natjecanje se održalo na nekadašnjem NEP stadionu, današnjem stadionu Ferenc Puskas. Imala sam samo 15 godina kada sam se prvi put pojavila na Europskom prvenstvu. Tada nije postojala dobna granica kao danas. Danas je nemoguće da netko s tako malo godina nastupi među seniorima – kaže Ivana.
I kako ste prošli prije 25 godina?
– Uh, ne sjećam se. Znam samo da je pobijedila Mihaela Melinte. Mislim da je bacila kladivo preko 70 metara – rekla je Ivana.
Da, u pravu ste, pobijedila je Rumunjka s hicem 71,17 metara, a vi ste imali tri neispravna hica u kvalifikacijama...
"Behind the scene"
– Stvarno? A što očekivati od 15-godišnje curice... Ja sam na tom Europskom prvenstvu bila kao Alisa u zemlji čudesa. Inače, uz Budimpeštu me vežu lijepe uspomene. Imala sam priliku proći po ovom novom stadionu "Behind the scene" i uvjeriti se još jednom da je ovo zaista najbolje organizirano Svjetsko prvenstvo dosad. Moje prirodno okruženje i mjesto gdje se najbolje osjećam dobrih 30 godina upravo je atletski stadion – zaključila je Ivana.
Zagreb je dobio čo.ba.ne u gradskoj upravi, pa je najrealnije da uskoro dobije i poveća stada ovaca i koza. Ispaša po Zagrebu je obilna i dosta kvalitetna. Drugo se od tih zgubidana ne može očekivati...