Najbolji hrvatski skijaš svih vremena Ivica Kostelić s doskiperom Darkom Prižmićem osvojio je prvo mjesto zahtjevne talijanske jedriličarske regate Roma per due. Kostelić je o uspjehu napisao izvještaj na svojoj Facebook stranici te objavio video na kojem se, među ostalim, vidi kako on i Prižmić jedu pancetu i češnjak. Kostelićevu objavu prenosimo u cijelosti.
- Uoči starta regate, vrijeme nije bilo posebno primamljivo: jaka kiša s podosta vjetra, potpuno i teško sivilo. Izgleda kao da me Atlantik i dalje prati u stopu. U ovakvoj atmosferi, brodovi bez ceremonije izlaze na megdan, a pogurene posade, zakrabuljene u svoja jedriličarska odijela, očekuju težak dan. Prognoza za start: WSW 15-20. Realnost: ENE 20. Vjetar puše s kopna, odnosno iz smjera 180 stupnjeva obrnutog od onoga u prognozi. Očito vjetar gradijenta koji dolazi sa sustavom sa zapada još nije probio lokalne uvjete.
Za pretpostaviti je da će uslijediti tranzicija tokom dana, možda uskoro. Druge posade su mahom na prvom kratu glavnog jedra. Ja si mislim, 'ajmo izdržati do tranzicije pa ćemo onda skratiti. 30 minuta prije starta slio se takav pljusak da su se spojili nebo i zemlja. Poslije toga, vjetar ne mijenja smijer. Bili smo prvi na startnoj liniji i odmah smo počeli "gaziti" brod.
Kao što sam pretpostavio, uskoro je stigla tranzicija i vjetar je znatno pao, a ostalo kaotično more sačinjeno od marete sa zapada i vala s istoka. Trebalo je force za probiti takve uvjete u malom vjetru, a mi smo imali cijelo glavno što nam je dalo malo prednosti u odnosu na konkurente koji su imali krat. U laganoj neveri, vjetar gradijenta ubrzo preuzima i počinje puhati 20-25. Sada je vrijeme za krat.
Do večeri traje strahovita jurnjava u kutu 90-110 stupnjeva od pravog vjetra i jacinom vjetra od 25-30 cvorova. Brod konstantno jedri preko 15 cvorova brzine i surfa preko 20. Nosimo krat glavnog i genovu, a trebali bi nositi trinketu. Brod je malo "overpowered", ali letimo. Konstantno gradimo prednost nad flotom koju smo ostavili iza sebe i oko otoka Ponze više ne vidimo njihove jarbole.
Od Ponze do Ventotene kurs nas je vodio od vjetra i tu smo prvi puta bili u nedoumici oko jedara. Na kraju smo se odlucili za konzervativniju varijantu s frakcionalnim genakerom umjesto A6 spinakera. Mozda smo i dalje trebali drzati "pedal to the metal", ali ulazili smo u noc i priblizavali se prolazu izmedu otoka pa smo ustupili mjesto razumu.
Obavezni gate izmedu otoka Ventotene- San Stefano prolazimo bez problema i sada nam se otvara 150 milja duga ruta do sljedeće točke okreta, otoka Lipari u Eolskom arhipelagu. Naša prednost u odnosu na drugoga je oko 20 milja. Ono što će obilježiti ovaj dio regate je prelazak ciklone preko naše rute. Nitko sa sigurnošću ne može reći gdje će biti centar ciklone i dok je tako, moramo se držati laylinea pa što bude. Kreće orca, prelazak na glavno i genovu na 10-15 čvorova SW vjetra. Mijenjamo se na gvardijama. Prižma je u formi. Osjećaju se godine, ali frajer je jak k'o životinja, žilav i izdržljiv. Cigarete i vino su tu. Za ovakve genetski nesalomljive ljude, priroda mora pronaći način da ih ipak slomi jer bi u suprotnom živjeli vječno.
Noć potpuno oblačna s povremenom slabom kišom, mračno je k'o u rogu. Zrak je topao. To je topli dio ispred ciklone. Oko nas bljeskaju munje na raznim udaljenostima, ali ne čujem gromove. Odjednom vjetar diže sa 10 na 30, a zatim na 40 čvorova, a mi smo praznih balasta i s punim jedrima. U noći ne možete dobro vidjeti neveru i ona dolazi naglo kao i obično, a niste se pripremili. Budim Prižmu i krećemo u akciju skraćivanja u kaosu noćne nevere. Vjetar se stabilizira na 25-30 s udarima do 35 i prelazi u W smjer. Mi sada "izdržavamo" neveru, otpadamo od kursa da bismo mogli zadržati trenutni profil jedara, a kada vjetar padne, vratit ćemo se na rutu. Ali nakon sat vremena shvaćamo da se ne radi o neveri nego je to vjetar od ciklone čiji je centar očito negdje južno od nas, a mi letimo. Brod ide kao raketa, udarci, ubrzanja i usporavanja su strašna. Jedrimo 20-30 stupnjava lijevo od laylinea. Kaos zahtjeva punu pozornost i uopće nemam vremena za provjeravanje pozicija ostalih brodova.
Razmimoilazili smo se u mišljenjima trebamo li staviti trinketu i jedriti layline ili i dalje jedriti 30 stupnjeva od cilja, ali otići naprijed i staviti trinketu (sistem je relativno kompliciran) u ovakvim uvjetima nije baš lagan posao. Ostali smo stoga na genovi i stavili drugi krat u glavnom. Brod je išao dobro. Kada je prijepodne vjetar počeo padati, bacili smo pogled na tracker. Ostavili smo flotu četrdeset milja iza nas! Ispostavilo se da jedan dio njih uopće nije dobio vjetar na kojem smo mi jedrili, a oni koji su jedrili u istom vjetru su vjerojatno jedrili u konzervativnijem režimu. Kako god bilo, imali smo veliku prednost i naša strategija se od sada temeljila na očuvanju te prednosti.
Pred Eolskim otocima smo proveli dan u vrlo slabom vjetru i bonaci popraćenim povremenom kišom i pljuskovima. Tek navečer se Eol bio probudio pa nas je pogurao da projedrimo kroz njegov dom i obiđemo obavezni okret kod Lipara oko 21:30 sati. Slijedilo je jačanje sjevernjaka i orcanje prema NNE. U drugom dijelu noći upali smo u još jednu neveru koja doduše nije bila jaka kao ona kroz koju smo prošli noć prije, ali je stanje mora bilo katastrofalno. Udarci su bili toliki da su me podsjetili na Route du Rhum i uvijek ostanem u čudu kako brod i oputa mogu podnijeti takve sile. Poslije kaosa, u zoru se vjetar smiruje i na kratko ostajemo lamatati na mareti u bezvjetrici, a zatim se nebo razvedrava uz jačanje NNW te provodimo lijepi dan na svježem zraku što ga donosi sjeverac. U orci opet povećavamo prednost u odnosu na flotu koja nam se bila približila kod Eolskih otoka.
Prognoza za idući dan najavljivala je bonacu i, kako to hrvatska pomorska prognoza voli reći "slab vjetar promjenjiva smjera" pa je trebalo izabrati pristup zadnjoj četvrtini regate. Na zapadu bi se trebao zadržati sjeverac oko 10 čvorova, ali taj bi put bio daleko od laylinea. Uz obalu prema istoku bismo mozda mogli računati na lokalnu termiku, a 80% routinga predložilo nam je odlazak na istok pa smo tamo i otišli. Uz sve to trebalo je malo kontrolirati i flotu koja je bila oko 40 milja iza nas.
Zadnji dan regate bio je težak zbog bonace. Svatko tko jedri zna koliko fokusa zahtjevaju ovakvi uvjeti i kako pri jedrenju u bonaci nema mjesta za dokonost. Dobivala je zapadna opcija koja je još uvijek imala solidni sjevernjak. Termiku smo dobili relativno kasno popodne, a u međuvremenu smo pratili vješto jedrenje samca Michela Cohena na Figaru 2 koji je uspio ostaviti flotu iza sebe i približiti nam se na 20 milja. Tko zna što bi bilo da termika nije napokon stigla, ali jednom kada je stigla, situacija je bila jasna. Navečer počinje vjetar s kopna i nosi nas prema cilju kamo uplovljavamo ujutro u kalmoj bonaci, s 20 milja prednosti ispred drugog broda i 40 milja prednosti ispred sljedećeg Class 40. Vodili smo regatu od starta do cilja.
Pobjeda i line honors u cijenjenoj regati "Roma per due" lijep je uspjeh s pomalo neočekivanom premoći. Brod je funkcionirao odlično i konstantno smo bili brži od suparnika, jedrili blizu ili na 100% polara puno češće nego prošle/ih sezone/a. Činjenica je da imamo drugačije natriman jarbol, nešto novih jedara, ali i to da su tri sezone jedrenja na teškome moru Atlantika ostavila pozitivan pomak kako u vještini tako i u pristupu.
Zahvaljujem se co-skipperu Darku Prižmiću- Prižmi. Funkcionirali smo odlično, dobro se nadopunjavali, a ako je i bilo povišenih tonova to je bilo zato jer se moramo dovikivati s pramca do krme iznad 20 čvorova vjetra 😉 Zahvaljujem se i mojim dragim prijateljima koji su naš gerilski team na kopnu: Saša, Miro i Max. Hvala i sponzorima koji su uz nas. Na kraju, hvala supruzi i djeci i obitelji što podnose moj nemirni duh.
ACI Marinas Grad Ivanić-Grad Robline Helly Hansen Decathlon Hrvatska Dustom Sails #AWT #ProjectInsomnia #Sailing #Class40 #Class40sailing #offshore Romaper2
P.S. Zanimljiva činjenica, osobna opaska: o ovom događaju u hrvatskim sportskim glasilima nije izašlo ni slova, dragi čitaoče, ni slova.
"I nju i njega zakopaše krišom- krišom, dragi čitaoče, krišom..."
-A.G. Matoš, 𝘒𝘪𝘱 𝘥𝘰𝘮𝘰𝘷𝘪𝘯𝘦 𝘭𝘦𝘵𝘢 188* - napisao je legendarni Ivica.
Ivica Kostelić je ovisnik o adrenalinu i jedan od najuspješnijih hrvatskih sportaša. Po meni, ide među prvih 10, uz Matu Parlova, Modrića, Kukoča, Dražena, Rađu, Krešu Ćosića, braću Sinković, Dragutina Šurbeka i još nekoliko. S obzirom da je marketinški zanimljiv, plaćaju mu za ove avanture. Čudi me da s Ivanom Pernarom nije otišao u Zambiju jer bi mu to donijelo dosta novca, a spust kajakom niz Viktorijanske slapove još nitko nije izveo.