Danas 28-godišnji Ivan Rudan u dvije je godine osvojio dva svjetska i jedan europski naslov. Nametnuo se tada (2002.-2003.) kao nova velika hrvatska nada kontaktnih borilačkih sportova. Taj umjetnički nastrojeni i stasiti Puljanin (192 cm, 110 kg) najprije je bio europski prvak u kick-boxingu (WAKO), a potom i svjetski prvak u tajlandskom boksu (IAMTF) i full-contactu (WAKO). Sve to dogodilo se s velikom perspektivom i za uspješnost na profesionalnoj razini. No, nakon samo deset profesionalnih borbi, Ivan se povukao i to nakon poraza od 50 kg težeg i puno iskusnijeg južnoafričkog diva Jana Nortjea. – Povukao sam se zbog vrlo nepovoljnog ugovora koji sam morao potpisati za Branka Cikatića. Bio sam član njegova kluba, on me digao, ali me i srušio. Morao sam ući u tu neravnopravnu borbu, a da do deset dana prije nisam ni znao tko mi je protivnik. Kad smo se vratili u Zagreb, počeo me nepodnošljivo vrijeđati, a on je odlučio da uđem u tu borbu, bez moje volje. Ivan je 1. rujna 2003. s Cikatićem potpisao ugovor na pet godina, a u njemu stoji da će imati pravo sudjelovati u dogovaranju protivnika za sve borbe, ali i da ni u jednu borbu ne smije ući bez Brankova odobrenja. – Kako je potpisan taj ugovor odnos se promijenio i postao gotovo robovlasnički. Nije mi davao pravo glasa, od svakog je htio stvoriti drugog sebe, ali ne na način koji bi bio pedagoški primjeren. Uostalom, nema on ni približno potrebnu emocionalnu inteligenciju da bi mogao nekoga nešto naučiti. Od njega se može naučiti samo to kakav čovjek ne treba biti. Zna se samo nekontrolirano izderavati. U svim aspektima njegova ponašanja do izražaja dolaze egocentrizam i narcisoidnost. Umjesto za nastupe u obećanoj zemlji, u Japanu, Ivan se odlučio za naprasni završetak karijere, sa samo 25 godina. Zašto? – Procijenio sam da je za mene bolje ne baviti se time, nego surađivati s Cikatićem, zbog nastale prevelike odbojnosti. Ne vjerujem da čovjek može svjesno biti toliko zao već da je to duboki problem njegove psihe, zaljubljenosti u samog sebe. Ja zamjeram sebi što sam u sve to skupa ušao. Njemu ne mogu zamjeriti, njega žalim. Od mog odustajanja od karijere nemamo obojica koristi, ima koristi jedino njegova ljudska zloba. Ivan se nakon svega opet posvetio studiju Likovnih umjetnosti, ali kaže da bi rado obnovio borilačku karijeru kada bi se za to stvorili uvjeti. A osnovni je raskid tog nepovoljnog ugovora s Cikatićem koji mu veže ruke još dvije godine.
Branko je ljubomoran na Lučića i Cro Copa
Rudan se osvrnuo na nedavni incident na parkiralištu restorana Okrugljak. Menadžer Mirka Filipovića Zvonimir Lučić se žali da mu je prijetio fizičkim nasiljem. Cikatić sve to negira. – Njega to boli što je Cuki uspio s Mirkom, a kojeg je on istjerao iz svoje dvorane. Boli ga i što Cuki ima bolju zaštitarsku tvrtku. Od početka nas je pumpao protiv Mirka govoreći da je Srbin. Kada sam i ja otišao, okrenuo se i protiv mene pričajući da sam alkoholičar, da se drogiram. Gdje god stigne, trudi se staviti mrlju na moje ime – kaže Rudan i dodaje da su zbog istog razloga, te nesnošljivosti, otišli i Filipović, Andrijašević, Tekić, Zoraj, Jukić, Perković i drugi.
