Nečastivi je opet u posjetu maksimirskoj svetinji. Opet je Dinamom zavladao nemir, a pravi fajt između Mamića i generacije ‘97. zapravo nije ni počeo. Međutim, izlazak na scenu novih snaga suprotstavljenih Mamićevu režimu, zanimljiv sam po sebi kao proplamsaj prve Zdravkove oporbe u Dinamu, nosi i određene nuspojave: duboku podjelu između Dinamovih legendi. Polarizaciju tolikih razmjera da smo bez teškoća složili dvije mega momčadi plavih. I zamislite kakva bi sve partnerstva reinkarnirala ova neobična priča; da pod istom zastavom opet budu Prosinečki i Ćiro ili Zoran Mamić i Kruno Jurčić...
Uspješan smo klub
O podjeli među legendama svjedoči i kratki razgovor s Marijanom Vlakom, igračkim (279 nastupa) i trenerskim (naslov prvaka, kup) Dinamovim velikanom. Prenijeli smo mu Šimićeve riječi “zna se kako završavaju diktatori...”
– O kakvoj to diktaturi govori Šimić? Pa Zdravko je legalno, demokratski izabran predsjednik. Dinamo je s njim na čelu uspješan klub s devet uzastopnih naslova prvaka, dvije Lige prvaka, ostvario je velike inozemne transfere... – nabraja Vlak, inače šef Dinamove škole, Zdravkove uspjehe.
Ne gledate sa simpatijama na inicijativu generacije ‘97.? To su vaši bivši igrači.
– Treba li se netko baviti klupskim ustrojstvom, onda su to državni organi. Ti dečki prejudiciraju stvari... Nisam protiv njih ako žele dobro klubu, no to su neke druge igre u pitanju. Neka oni i dođu u Dinamo, ali kada dođe do privatizacije, pa neka ulože svoja sredstva – dodao je Vlak kojega je Mamić 2009. godine otjerao (sa Šokotom i Balabanom), a četiri godine kasnije vratio ga u klub. Pokušali smo doći i do nekih bivših igrača koji bi i generacijski i ideološki bili skloniji grupaciji Šimić-Marić-Šokota-Bišćan, no Ladić, Stanić i Vlaović nisu odgovarali na pozive. Zar je moguće da će četvorka Š-M-Š-B ostati na brisanom prostoru, bez javne potpore nekadašnjih suigrača? Gdje su sada Lesjak, Panadić, Soldo, Adžić, Škrinjar, Mujčin, Tomas, Tokić, Jeličić, M. Cvitanović, Rukavina, Šarić... Za ‘67. znamo, ona se odavno priklonila Mamiću, kao i većina iz šampionske momčadi iz ‘82.
Svi se vratili Mamiću
Kredibilitet četvorice istaknutih u borbi protiv Mamića mrvicu bi mogla poljuljati činjenica da su svi odreda barem u jednom razdoblju bili lojalni Dinamovu gazdi na kojega sada spremaju juriš. Marić se vratio iz Panathinaikosa 2005., u Dinamu završio karijeru pa poslije radio na klupskoj televiziji. Šokota je došao na Zdravkov poziv prije sedam, Bišćan prije šest, a Šimić prije četiri godine. Usto, Bišćan je sa 650.000 eura godišnje u to vrijeme bio najbolje plaćeni sportaš kod hrvatskog poslodavca. Mamića. Igore, koja je razlika između ondašnje i sadašnje diktature?
>> Odnos Dinama i Hajduka nikad nije bio napetiji
Ako je ovoj cetvorki toliko na srcu hrvatski nogomet, sto ne preuzmu Osijek npr. A tko voli sirotinju ? A u Dinamu se okrece velika lova, to je ipak puno privlacnije, zar ne?