Ako su transferi Stjepana Deverića, Joška Jeličića ili Nike Kranjčara izravno iz Dinama u Hajduk i obrnutim smjerom bili bombastični, u skupinu manje zvučnih imena takvih prelazaka spadaju, primjerice, Šoićev (1993. iz Dinama u Hajduk), Novakovićev (1993. iz Hajduka u Dinamo), Grgurovićev (2005. iz Hajduka u Dinamo), Buljatov (2008. iz Dinama u Hajduk), Jertecov (2008. iz Dinama u Hajduk)...
Jedan od takvih, manje medijski eksponiranih nogometaša koji je bio prvak s Dinamom i Hajdukom Makaranin je Mate Dragičević, danas 43-godišnjak, napadač koji je bio zvijezda prijelaznoga roka 2002. godine.
GALERIJA Dinamo obranio naslov prvaka Superkupa
– U toj sezoni, u kojoj je Zagreb bio prvak, ja sam u dresu Šibenika bio postigao 15 pogodaka i bio sam iza Olića drugi najbolje ocijenjeni nogometaš lige. Tada sam na preporuku Velimira Zajeca dobio angažman u Dinamu. Toga ljeta 2002. u Maksimir je stigao i trener Ćiro Blažević – kaže nam Dragičević, koji živi u Zagrebu, vlasnik je trgovine u Gundulićevoj ulici, a posljednji trag u nogometu datira od prije koju godinu kada je igrao za veterane Hrvatskog dragovoljca.
U Zagrebu sam od 16. godine
Dalmatinac ste, a rado ste tada došli Dinamo?
– Živim u Zagrebu od 16. godine, prošao sam školu NK Zagreb pa mi nije bio problem prihvatiti Dinamovu ponudu. Za mene je to u tom trenutku bilo priznanje i čast.
Ipak, niste se baš naigrali (2 službena nastupa i 1 pogodak te 24 nastupa i 11 pogodaka u prijateljskima), a dovedeni ste kao jedan od najboljih napadača u Hrvatskoj?
– Da, istina, ali okolnosti mi baš nisu išle na ruku. Kada je u klub došao Zdravko Mamić, dovedeni su bili Olić i Balaban, bili su tu još Mitu, Kranjčar, Vlado Petrović, Mujčin... i teško mi se bilo izboriti za poziciju. Da, bilo je to frustrirajuće pa sam u drugoj godini želio i otići. Došla je ponuda Sochauxa, ali nisu se dogovorili oko odštete. Čak su me iz Dinama željeli poslati na posudbu, na što nisam pristao. Na kraju sam ih dao i na arbitražu zbog duga, ali i to bih im bio oprostio da su me bili pustili van... Pa ipak, ponosan sam što mogu reći da sam bio član Dinamove, a dvije godine kasnije i Hajdukove šampionske generacije.
VEZANI ČLANCI:
Kako to da vas je Hajduk 2004. uzeo, a u Dinamu gotovo uopće niste igrali?
– Bio sam u kontaktu sa Štimcem, a transfer je odradio pokojni menadžer Dino Pokrovac. Hajduk je očito znao koliko vrijedim, jer bio sam i mladi reprezentativac, a naravno da me privukla i emocija prema Hajduku, njegova šampionska ambicija. Mi smo te 2005. doista i obranili naslov prvaka, a takvu euforiju nikada nigdje nisam doživio i nikad je neću zaboraviti. Kad god smo se vraćali s gostovanja u Zagrebu – ako smo pobijedili – nama ni na jednoj benzinskoj poslije Gospića nisu dopustili da išta platimo – nasmijao se Dragičević, koji je od 2004. do 2006. za Hajduk skupio 28 službenih nastupa i postigao pet pogodaka, a učinak u prijateljskima je 22 utakmice i 10 pogodaka.
Bolji Hajdukov prijelazni rok
Te 2005. godine bili ste suigrač Ivana Leke?, podsjećamo Matu.
– Leko je od malih nogu bio lider, bio je karakteran igrač, pravi vođa i kapetan. Takav je ostao i kao trener. On je ambiciozan, pun pozitivne energije, daje cijeloga sebe i postupno slaže pobjedničku momčad. Leko je ključna figura u Hajdukovu pohodu na titulu.
VEZANI ČLANCI:
U čemu je Dinamova prednost, ako uopće postoji?
– Dinamo je organizacijski godinama bio bolje posložen, a Hajduk ga sada polako dostiže. Hajduk je odradio prijelazni rok bolje od Dinama, Hajdukova su pojačanja važan iskorak prema snažnome Hajduku koji bi mogao biti ravnopravan konkurent Dinamu. Posebno mi se svidio vezni igrač Odjidja, čije će iskustvo i znanje donijeti veliki pomak u sredini terena. Hajduk je u Superkupu pokazao novo lice, lice koje navijačima djeluje obećavajuće.
Mate smatra Livaju i Petkovića najvažnijim figurama Hajduka i Dinama.
– Fascinantno mi je kako Petković kao centarfor ulazi u vezni red i razigrava momčad, svojom lucidnošću rješava utakmice. Livaja i on zaista su igrači koji rade razliku na terenu, a kad im se pridodaju i ostali, tu se doista ima što gledati. Veselim se što će liga biti atraktivna, zanimljiva...
VEZANI ČLANCI:
Hajduk je nakon Superkupa upro prstom u suca. Je li takva reakcija ipak bila pretjerana?
– To su se javili duhovi prošlosti, kada je Hajduk doista imao razloga biti gnjevan na suce. O. K., crveni karton za Leku bio je pretjerana odluka, ali nije trebalo zbog toga toliko dizati tenzije. Uvijek sam za umjereniji pristup, više volim kada se razgovara o nogometu, o igri, kada se širi pozitiva, jer samo se tako može privući publika – ističe Dragičević.
Na kraju, za koga ćete navijati u nadolazećoj sezoni, koga biste radije vidjeli s titulom?
– Za Hajduk sam, ipak sam Dalmatinac. Malo je postalo monotono to Dinamovo osvajanje naslova pa mi je bilo drago i kada je Rijeka prije šest godina osvojila titulu. Neka utrka u ovoj sezoni potraje što dulje – zaključio je Mate, koji je u karijeri igrao i u Rusiji (Himki), Australiji (Perth), Iranu (Persepolis – prvak), Slovačkoj (DAC), BiH (Zrinjski), Albaniji (Laci), a karijeru je 2014. okončao u Konavljaninu.
VIDEO Livaja kažnjen maksimalnom novčanom kaznom i ne smije igrati protiv Dinama!
Još nešto o pozitivnoj energiji koju spominješ.Malo žalosno da je to za tebe pozitivna energija.Za normalnog čovjeka je to divljaštvo i slabost i to mentalna i tjelovna.Tjelesno nema šanse protiv Bela,ali je iskoristio situaciju znajući da će ga kolege maknuti od protivnika.Hajduk sa ovakvim trenerom uskoro neće biti prvak.