Klasa alžirskog beduina, lucidnoga i neumoljivoga Soudanija već u prvom poluvremenu razriješila je sve dvojbe oko pobjednika osječkoga derbija. Osječani su, pomalo praznovjerno, u najavnoj brošuri ove utakmice igrali na kartu sretnoga 10. veljače, datuma iz 2013. godine, kada su u Gradskom vrtu posljednji put svladali plave (2:1), a već nakon 15 minuta jučerašnje utakmice, njihove ambicije bile su ozbiljno uzdrmane.
Samo jedan trenutak nepažnje osječke obrane u motrenju Soudanija rezultirao je razornom eksplozijom Alžirčeve maestralnosti: sijevnula je desnica iz nimalo obećavajuće pozicije i lopta je odsjela gornjem suprotnom kutu Maleničinih vrata. Potez istinskog nogometnog čarobnjaka!
Dojam o Dinamovoj igri u Gradskom vrtu nije bio impresivan, ali plavi uza sve svoje mane, šupljikavu obranu, lošu-pas igru, grč kreativnosti, uvijek mogu računati na nadahnuće Soudanija i vratara Livakovića.
Tako je upravo kolosalni Dominik možda usmjerio ovu utakmicu. Naime, u 7. minuti zaspala je zadnja linija plavih, Albanac Grezda našao se u čistoj mat-situaciji, ali je Dominik 'De Gea' Livaković vrhunski obranio Erosov šut. I već u sljedećoj, prvoj ozbiljnoj akciji na drugoj strani pao je prvi pogodak..
Osječani su dosta neustrašivo ušli u ovaj sraz, ne pokazujući nikakav respekt prema plavima, no baš u trenucima kada se činilo kako domaćin dobro parira, dogodio im se šok u obliku Soudanijevog pogotka.
Trener domaćina Zoran Zekić, koji je šetajući kroz centar grada, sam sa svojim mislima dopješačio do Gradskog vrta, isijavao je popriličnu nervozu na klupi često se obrušavajući na suca Igora Pajača. Istina, iako se radi o našemu najboljemu sucu, nema baš previše logike u tome da derbi u Osijeku vodi arbitar iz Zagrebačke županije.
Plavi su pobjedu zacementirali u 38. minuti, opet zahvaljujući Soudaniju. Alžirac je bio asistent Ademiju, čija je hladnokrvna realizacija bila stvar rutine.
Osječani su furiozno krenuli u drugo poluvrijeme i već nakon nekoliko početnih minuta opet su žestoko opleli po sucu Pajaču. Benković je u kaznenom prostoru pokupio Mudražiju; bio je to prekršaj za kazneni udarac, ali sudac Pajač nije tako mislio. Osijek je bio oštećen...
I samo nekoliko minuta nakon Pajačeve pogreške, k'o za vraga', dogodio se novi pogodak plavih. Smušena reakcija obrane Osijeka, lopta na Olmovoj ljevici, šut u lijevi kut, očajna intervencija vratara Malenice i Dinamo je podigao na plus 3.
Plavi su tako već na prvoj proljetnoj stepenici demonstrirali autoritet, i to na jednome od najtežih gostovanja u Hrvatskoj ligi, deklasiravši pretendenta na europsku poziciju.
I iako je to zasad izvedba daleko ispod europske razine, treneru Cvitanoviću treba odati priznanje. On je, poput svojedobno Zorana Mamića, uspio od dinamovaca napraviti disciplinirane, odlučne, beskompromisne ratnike. Koji su kao vojska funkcionirali do posljednjih 15 minuta, kada su nedopustivom indolencijom nakratko omogućili Osječanima povratak u ovu utakmicu. Činilo se kako su nakon četvrtog primljenog pogotka Osječani su bili potpuno demoralizirani, a onda ih je nonšalancija plavih dovela do dva neočekivana pogotka. Domaćin je poraz u završnici ublažio golovima Erosa Grezde, tihe Dinamove patnje, te Gabrijela Bobana.
Naprijed plavi.