Od njegovih izjava nikada neće vrištati naslovnice, Hajdukov trener Damir Burić (51) nije tip kojeg će urednici obožavati. Ali, iz svake njegove riječi izvire ozbiljnost i profesionalizam. Cijelu priču donosi sportski tjednik Max.
Splićanin, koji je 27 godina bio u Njemačkoj u kojoj je izgradio igračku i trenersku karijeru, bio je pomoćni trener u Bayeru iz Leverkusena i Werderu, oduševio je u ovih pet mjeseci otkako je na klupi Hajduka.
Nije stvar samo u rezultatima bijelih, već i momčadi koja ima glavu i rep. Burić je unio organiziranost, a jednom je kazao "nesnošljiv sam po okolinu kada izgubim utakmicu".
– Ne volim poraze, tko ih voli! To sam prenio i na momčad. Osjetio sam ljutnju na njima zbog poraza od Rijeke, ali bitno je nakon poraza sve analizirati. Nesporni su želja i htijenje, ali moramo se poklopiti ušima, Rijeka je zasluženo pobijedila, a nama ostaje da naučimo neke stvari iz tog poraza.
Uoči sezone ovom Hajduku nisu se predviđale velike stvari. Sad je priča drukčija, Hajduk je uz bok Rijeci i Dinamu u utrci za prvaka.
– Uvijek ponavljam koliko je bitno imati širinu kadra, bitno je da imam zdrave igrače. Nekada, posebno u utakmicama s momčadima koje nisu u vrhu, možeš nadomjestiti izostanak dvojice-trojice glavnih igrača, ali protiv nekih suparnika to baš i ne možeš.
Jasno je da će Hajduk na zimu pokušati dovesti neko pojačanje. Možda netko i ode.
– Želje su jedno, mogućnosti drugo. Neka mi ostane sadašnji kadar, bit ću i time zadovoljan, samo da nas ozljede zaobiđu. Da bi se doveo kvalitetan igrač, treba novca, vidjeti uklapa li se kao osoba, uklapa li se u tehničko-taktičkom smislu... U ovom trenutku nemamo mogućnosti gledati prema takvim igračima. Moramo ovo što imamo podići na još višu razinu. Na dobrom smo putu.
Neka utrka traje što dulje
Već odavno u HNL-u nije bilo tako izjednačene borbe. Rijeka, Hajduk i Dinamo na prve su tri pozicije, blizu im je i Split.
– Dobro je to za Hrvatsku ligu, dat ćemo sve od sebe da ta utrka potraje što duže. Ni Rijeka, ni Dinamo ne šetaju se ligom.
Pristaše bijelih snivaju o tituli prvaka. Posljednji put slavilo se davne 2005. Burić se grozi pričama o proslavi u svibnju, a tek je početak studenog.
– Što ću pričati o tituli prvaka, naš fokus mora biti na to da idemo od utakmice do utakmice. Razumijem navijače, deset godina se čeka titula. Momci su fenomenalni, u svakoj utakmici, na svakom treningu daju sve od sebe. Kada je loše, kada izostane rezultat, nama je najteže. Neke stvari ne idu preko noći, važno je biti strpljiv i raditi kvalitetno.
Smatra da će rad na treningu i ono što prikazuje njegova momčad dati rezultat.
– Želimo igrati s posjedom lopte, s dominacijom, s presingom. Ovaj način igre kakav želim je težak, ali neću odustati. Momčad ga dobro sprovodi, pa kakav bih bio trener kad bih ga mijenjao.
Njegovi kritičari najčešće mu predbacuju da Hajduk igra bez napadača. Smatraju da Vlašić kojeg Burić gura u vrh napada nije taj...
– Kako bez napadača? Valjda je važno s koliko igrača dolaziš u završnicu. Mi igramo napadački, u završnici su Vlašić, Sušić, Caktaš, Balić, Tudor... Zar bih se trebao zatvoriti u kućicu i sretno pobijediti? Bit nogometa je stvoriti igru, imati posjed, tada si napadački orijentiran. Ne želim Hajduk koji je prejeftin u igri.
Nisam upoznao Mamića
Kakav su vam dojam ostavili glavni suparnici za naslov prvaka?
– Dinamo i Rijeka su kvalitetne momčadi. A mi smo pokazali da smo momčad na koju se može računati. Naši rivali imaju širok igrački kadar, imaju mogućnost kvalitetnih promjena. Što se tiče nogometa, naša je liga atraktivna, ali ekonomska situacija je dovela do toga da imamo malo gledatelja. Usto, kada dođeš na stadion, želiš neki komfor, a toga kod nas baš i nema.
Jeste li osjetili tu privilegiranost Dinama?
– To ne bih tematizirao.
A Zdravko Mamić, jeste li se sreli, popričali?
– Nisam ga upoznao.
Cijelu priču pročitajte u sportskom tjedniku Max.
>> Burić: Ovo je dno dna, Hajduk je bio bahat i arogantan, sramota!
Možda ta ekipa ima "glavu i rep", ali što ti vrijedi "glava i rep", kad izgubiš od Osijeka, a Slaven, jedva pobijediš s golom prednosti. Klub što prije privatizirati, to je jedina budučnost, druge nema.