Zanimljiva situacija dogodila se u 71. minuti utakmice šesnaestine finala Hrvatskoga nogometnog kupa između Kutjeva i Osijeka (1:4). U igru je, naime, ušao gradonačelnik Kutjeva Josip Budimir, za kojega kažu da je svakako najbolji nogometaš među gradonačelnicima i najbolji gradonačelnik među nogometašima.
Budimir je u Slavoniji poznat kao gradonačelnik koji gradi ceste i zabija golove, a utakmica s Osijekom bila mu je prva nakon dugotrajne stanke zbog operacije trbušnog zida.
Nesuđeni hajdukovac
Kutjevo, koje se natječe u Trećoj hrvatskoj ligi – istok, dobro je otvorilo utakmicu, čak je i povelo 1:0, ali na kraju je ipak slavio Osijek.
– Nisam igrao točno godinu dana. Prije toga pokušavao sam se izliječiti šest mjeseci, ali nisam uspio pa sam se podvrgnuo operativnom zahvatu. Tek prije nekoliko dana počeo sam trenirati i uopće trčati, tako da mi je ovih 20 minuta protiv prvoligaša možda bilo i mrvicu previše. Ali, eto, ipak je to bila prilika koju nisam htio propustiti. Nadam se da će me zdravlje poslužiti i da ću moći nastaviti raditi ono što najviše volim, a to je igrati nogomet – kaže Budimir.
Josip Budimir, rođen 3. lipnja 1988., prvim je čovjekom grada postao 2014. sa svojih 25 godina. Pozicija gradonačelnika bio je njegov prvi posao u životu. Još kao student pete godine Ekonomskog fakulteta u Osijeku odlučio se posvetiti vođenju i napretku svog grada te se kandidirao na lokalnim izborima. Tada je bio najmlađi gradonačelnik u Hrvatskoj.
Iza njega je i zanimljiv nogometni put. Kao talentirano je dijete već u osmom razredu otišao u splitski Hajduk na probu. Zadovoljio je, ostao nekoliko mjeseci, ali prije samog potpisa ugovora vratio se kući. Poslije je išao na probu i u zagrebački Dinamo i u zaprešićki Inter, igrao s Lovrenom, Badeljom... Oni su postali reprezentativci, a on se, opet zbog nostalgije za kućom, vratio u Kutjevo.
Na pitanje je li bolji kao gradonačelnik ili kao nogometaš, samo se smješka.
– Ha-ha, teško je reći, možda sam ja tu malo previše subjektivan. Što se tiče nogometa, o tome bi bilo bolje pitati nogometnu struku, a što se tiče posla, moje sugrađane, odnosno ljude koji su me birali. Ja se trudim i na jednom i na drugom polju dati maksimalan doprinos, i svom gradu i svom klubu, ali mislim da je bolje da drugi govore o mojim kvalitetama – nastavlja Budimir, kojeg na ulici nitko ne pita kako je igrao, nego kad će doći kanalizacija, asfalt...
Po vokaciji napadač, Budimir je u sezoni znao postići po 20 i više golova. Prije pet godina u kvalifikacijama za popunu međužupanijske lige Slavonije i Baranje protiv brodskog Amatera svojim je golom uveo momčad u viši rang. Priznaje da mu je danas malo žao što nije više postigao kao nogometaš, ali u vrijeme kada je trebalo donijeti odluku previše su mu nedostajali rodni kraj, roditelji i prijatelji. Kad je shvatio da mu karijera ne ide u smjeru koji je zamišljao, upisao je fakultet, a kasnije ga je život odveo u politiku.
Danas je u poznim igračkim godinama. Igrati u 36. godini na visokoj razini, trenirati svaki dan i uz to još obavljati gradonačelnički posao nije baš jednostavno.
Ne traži protekciju
Doduše, u posljednjih godinu dana bilo mu je nešto lakše zato što je zbog ozljede malo zapostavio nogomet i više se posvetio poslu.
– Nije da posao kaska, kada čovjek ima volju, nađe se vremena za sve. Pokušavam koliko god mogu biti redovan na treninzima, ali posao mi je na prvome mjestu. Posao gradonačelnika odgovoran je i zahtjevan, službene obveze ne propuštam, a kad imam slobodnog vremena, pojavim se kao i svi ostali na treningu i pokušavam se maksimalno pripremiti da mogu participirati u momčadi – kaže omiljeni gradonačelnik.
S obzirom na to da je s 35 godina i službeno postao nogometni veteran, a za dvije godine će lokalni izbori, iskoristili smo priliku pitati ga hoće li dulje trajati sportska ili gradonačelnička karijera.
– Ha-ha, to je pitanje za kviz "Tko želi biti milijunaš". Ne znam, ovisi o mom radu i uspjesima kao gradonačelnika, a, naravno, i o mom zdravlju i o tome koliko ću moći pridonositi i biti član momčadi. Nikad nisam tražio protekcije, trudim se biti primjer u svlačionici i na terenu pa koliko zaslužim, toliko i dobijem. Isto tako i kad je riječ o Gradu, ako zaslužim povjerenje građana, bit ću gradonačelnik, ako ne – ne. Osobno bih volio da obje karijere potraju što dulje – zaključio je Budimir.
Član MOŽEMO!?