Nekada bi je kamenovali, spalili, sada su joj “samo” uzeli dijete. Moderna vještica, grešnica, žena koja se digla iz emocionalnog bezdana kada joj je u javnost pušten kućni pornić, žena koja puni arene i uživa status estradne zvijezde, žena koja se drznula dvaput zaljubiti u Srbina, jednom roditi dijete, za drugoga se udati, žena koja svake dvije godine javnosti istrese svoj ljubavni život s novim muškarcem u glavnoj ulozi – u ovom duboko patrijarhalnom i konzervativnom društvu “sigurno” drugo nije ni zaslužila.
Pa kako ona može biti dobra majka, ona koje sigurno po cijele dane nema doma, ona koja radi, zarađuje, putuje, juri s koncerta na koncert. Ona koja fotografije svog djeteta objavljuje na društvenim mrežama, a koga briga što to činimo i svi mi anonimusi. Ona koja (nepromišljeno) koristi medije da bi se suprotstavila moćnom bivšem partneru s kojim se godinama bori za skrbništvo nad djetetom. Sigurno nije bolje zaslužila. Ona koja bahato proziva sve – od ravnateljice u školi do Centra za socijalnu skrb, gradonačelnika Bandića, bivšeg partnera. Ne, nije bolje zaslužila. Trebalo je pokazati da je u sudnici vladarica sutkinja, da je u Centru za socijalnu skrb gazdarica nekakva skrbnica i da popularna pjevačica može lupati ispred kamera, ali u obračunu s (iščašenim) sustavom nema šanse.
Da je sustav bio toliko revan kao u slučaju Severine Kojić, kada je riječ o roditeljima zlostavljačima i zanemarivačima, kojima je odmah trebalo oduzeti djecu, mnogi bi mališani danas bili spašeni. Malenog Denisa iz Pule ne bi ugušila vlastita majka, malenog Luku ne bi ugušio otac pijanac i nasilnik, četvero malodobne djece s Paga ne bi mahniti otac bacio s balkona... niz bismo mogli nastaviti imenima djece kojoj su presudili monstrumi koji su im, nažalost, bili roditelji. Severini, koja sigurno nije savršen roditelj kao što to nitko od nas nije, sud je grubo oduzeo sedmogodišnjeg sina i dodijelio ga ocu koji ga tijekom prve godine života nije htio viđati jer smatra da djetetu u tom razdoblju života otac nije potreban.
Severini je sud odrezao da sa sinom može provesti, kako je sama jučer objavila, 88 sati mjesečno i da dvaput mjesečno može kod nje prespavati. Pa koja majka zaslužuje takvu kaznu? Što je to Severina učinila, odnosno trebala učiniti da se sutkinja, koja je također majka, odluči na ovakvu presudu? Ako je problem u tome što Severinin sin nije više od mjesec dana išao u školu, sud je valjda mogao obvezati majku da dijete mora slati na nastavu jer je osnovnoškolsko obrazovanje obvezno.
Sud se pritom očito nije pitao zašto dijete ne ide u školu. Jer ne znam kome može biti normalno da škola dva sata “zatoči” dijete jer otac ne dopušta da ga iz škole odvede očuh. Koji je pritom majčin vjenčani suprug i osoba s kojom dječak živi već četiri godine.
Čak i ako škola revno slijedi neka imaginarna ili stvarna pravila, je li se itko zapitao kakav je to otac koji inatljivo ne dopušta da itko drugi preuzima dijete iz škole osim njegove majke? Odnosi između muškarca i žene uvijek su komplicirani, između bivših partnera posebno, i ne ulazeći u detalje odnosa Severine i oca njezina djeteta, ne možemo se ne zapitati – zašto to dvoje ljudi ne može dogovoriti normalan roditeljski odnos koji neće biti nauštrb djeteta? Za igru je uvijek potrebno dvoje i sigurno nijedno od njih dvoje u toj priči nije nedužno, ali Severina opet ne zaslužuje da joj sud oduzme sina.
Severina može biti svakakva, ali sigurno nije ni luđakinja ni zlostavljačica, a sigurno ni ne zanemaruje svog sina. Imala je nesreću što je, očito, izabrala krivog partnera za sebe s kojim sada ne može postići zajednički dogovor za dobrobit djeteta. I tu grešku plaćat će, po svemu sudeći, do djetetove punoljetnosti. Ako se sud doista vodi isključivo brigom da djetetu bude dobro, kako onda iz njegova života može iznebuha isključiti majku?
Kako sedmogodišnjem djetetu objasniti zašto više ne može viđati majku kada to poželi? Kako sedmogodišnjem djetetu objasniti da ga majka više ne može uspavati? Onaj koji se odlučio donijeti takvu odluku ili je stvarno imao jake razloge, koje nitko od nas sada ne vidi, ili su posrijedi sasvim drugi razlozi koje nećemo navoditi, a koje svatko za sebe može dokučiti...
Zaboravila novinarka da je sud odlučivao što je najbolje za dijete, a ne što je najbolje za Severinu ili Popovića. Još jednom: sud je procijenio da je u ovom trenutku bolje za dijete da je s ocem. I mislim dada je tu sud donio dobru odluku, zbog svih stvari koje je navela novinarka.