Pjesme sam pisao za svoju dušu”, rekao je Tonči Huljić u povodu izlaska novog solo albuma “Inamorana”, na kojem je opet u društvu benda Madre Badessa skladatelj za sebe, a ne za druge. Radi se o svojevrsnom alter egu Tončija Huljića, kojeg masovna publika poznaje kao najdohodovnijeg domaćeg hitmejkera u doslovnom značenju te riječi. Iz priče Glasa poduzetnika zadnjih smo mjeseci čuli da je na nemilosrdnom slobodnom tržištu uspjeh privatniku osnova rentabilnosti, zarade i samoodržanja unutar države sklone javnom sektoru.
U tom smislu Huljić bi komotno mogao biti prvi predsjednik neke privatne udruge uspješnih “privatnih” glazbenika koji potvrdu traže na tržištu. Spojio je privatno i postigao javni uspjeh kao malo tko, financirajući sam sebe, ponekad i banalnostima. No možda smo banalno tržište pa je samo shvatio gdje živimo. Čini se da je kod nas još uvijek najveće prokletstvo uspjeh poput Huljićeva na terenu estrade. Drugim riječima, ono što se očekuje od privatnih tvrtki u gospodarstvu kao da je kod privatnika na glazbenoj sceni pod znakom pitanja i sumnji u dobre namjere. Do te mjere da mnogi čak postavljaju pitanje “ima li Tonči Huljić dušu?” za ovakve “drugotne” projekte poput albuma “Inamorana”, s kojima inzistira na inspiraciji, estetskoj uravnoteženosti i skladateljskoj finoći, mnogima nespojivoj s općepoznatim teškotonskim hitovima za masovnu upotrebu.
Za nekoga tko je prodao ekstremno puno ploča i pjesama i zaradio ozbiljan novac, Huljić se drži prilično racionalno i normalno. Čak je nedavno nadodao da su nove pjesme “proizvod viška vremena i inspiracije”, vjerojatno pokušavajući svakodnevnim terminima korone i lockdowna objasniti album a da ne uđe u pretenciozna objašnjenja kojima bi izravno otkrio vlastitu ambiciju i činjenicu da ovo možda zaista jest “pravi” Tonči. A ne onaj koji je u stanju zaluditi regiju, pa i nove generacije kojima je totem privatnog marifetluka i uspjeha u sredini u kojoj svi kukaju, pa mu i hip hoperi dolaze s idejama o duetima.
Možda bismo, ako smo već debelo u 21. stoljeću, mogli zanemariti ovakve rasprave koje postoje samo kod nas, dok u slobodnom svijetu veterani pop-milijunaši bez problema dobivaju i panegirike kritike, bez obzira na masovnu prihvaćenost. Zaslužuje ih i Tonči Huljić, kojemu je “Inamorana” najuspješnije solo ostvarenje nakon sjajnog albuma “Panika” iz 2014. Dapače, za razliku od tog bendovskog pothvata u kojemu je etablirao postavu Madre Badessa, s “Inamoranom” je Huljić prevario slušatelje.
Jer zapravo se radi o solo albumu s nekoliko gostiju svirača i producenata, ali suštinski kantautorskom projektu koji više od prijašnjih otkriva Huljića kakav je “po doma”. Iako su na albumu uključeni i raniji dueti s Nenom Belanom u izvrsnoj baladi “Žaj mi je” i s Markom Toljom “Od Božića do Božića”, niz od prvih osam pjesama paše kao ruka s rukavicom. Upravo su dvije početne razoružavajuće balade “Mare luda” i “Inamorana”, skupa sa “Žaj mi je”, vrhunski primjeri domaće kantautorske poetike u kojoj neuobičajena instrumentalizacija, pomaknut ugođaj i Huljićev vokal, koji nije profesionalno hladan i “točan” u tri oktave, nego “privatan” i osoban, daju privlačnost ovakvim “privatnim” pjesmama.
S druge strane “Frik”, “Gđa”, “Bogu iza nogu” i “Šta se to čuje” duhovitošću tekstova i autoironijom govore puno toga o vremenu u kojem živimo. Vjekoslava Huljić u tekstovima je ispisala sjajne vinjete lokalnim leksikom, pročitajte njene knjige za djecu za koje redovito dobiva panegirike kritike i kolega književnika, pa poslušajte tekstove s “Inamorane” i sve će vam biti jasnije. Tri zadnje instrumentalne skladbe (“Bjankarija”, “Suze biserne” i “Dva put san umra” sa Zagrebačkom filharmonijom i zborom Ivan Goran Kovačić) zapravo su dodaci koji ne pašu na ovako intiman album i naznaka su Huljićevih ambicija na stranom tržištu. No prvih osam pjesama “u komadu” rijedak su primjer vlastitog glasa čovjeka kojeg ili obožavaju, pa i mlade generacije sklone uspješnima, ili anatemiziraju starije, pa i konkurencija, kojima je Huljić “ukrao” estradu posljednjih desetljeća.
VIDEO Majin sin ima medvjedića od 2120 kn, sin Marte Fernandes nosi D&G kapu od 1300 kn
