Aleksandar Stanković, urednik i voditelj HRT-ove emisije "Nedjeljom u 2", na Facebooku je objavio kako je njegov novi gost neurokirurg Darko Chudy. Stanković je otkrio i da će neke od tema biti o zdravstvu u Hrvatskoj, dileme privatno ili javno zdravstvo, ali razgovarat će i o užem području rada ovog neurokirurga – dubokoj mozgovnoj stimulaciji i uspjesima na tom polju. – Čovjek koji piše otvorena pisma svim medicinskim institucijama u zemlji i upozorava na probleme kako bi što više mladih liječnika ostalo u Hrvatskoj, neurokirurg Darko Chudy gost je emisije Nedjeljom u 2. Govorit će o zdravstvu u Hrvatskoj, dilemama privatno ili javno zdravstvo te o užem području svog rada, dubokoj mozgovnoj stimulaciji i uspjesima na tom polju – stoji u objavi na službenoj Facebook stranici emisije.
Mnogi su u komentarima bili oduševljeni izborom gosta. "Konačno gost koji se mora pogledati. Vrh čovječnosti i vrhunski stručnjak", "Idem u srijedu na pregled kod poštovanoga doktora. Već su mi mnogi pričali o doktoru Darku Chudyju. Gledam obavezno", "Obavezno se gleda! Sve riječi pohvale za profesora Chudyja kao stručnjaka, čovjeka, suradnika, kolegu, za njegovu iskrenost i pristup pacijentu", "Imala sam priliku upoznati gospodina, svaka čast i kapa do poda", samo su neki od komentara koji su se nanizali ispod najave.
Inače, ovaj tjedan krenula je peta sezona HRT-ove putopisne serije "Vjetar u kosi", a Aleksandar Stanković na motociklu je obišao više zanimljivih lokacija u Sloveniji, piše HRT.
Prvo odredište Stankoviću je bio Triglavski nacionalni park, gdje ga je dočekao Robert Pečnik koji već godinama skače slobodnim stilom s planina u posebnim letačkim odijelima. Jedan je od najiskusnijih padobranaca na svijetu s oko 8000 skokova. Pionir je skakanja s letačkim odijelom bez padobrana i jedan od prvih na svijetu koji je takvo letačko odijelo uspio proizvesti. Kakav je to osjećaj, zanimalo je Acu.
– Ono što ja uvijek kažem, što je dobro u tome, jest da je to pravi i možda jedini istinski način letenja. Ono, kao ptica. Zato što letim s glavom naprijed. Nisam u kabini, ne upravljam palicom, nego upravljam tijelom, objasnio je Pečnik. Stanković je Pečnikova kolegu Edu Senicu pitao što je bolje – letenje ili seks, na što je Senica odgovorio da mu je najbolji seks ipak bolji od najboljeg skoka.
– Ja sam ipak malo stariji i dovodim u sumnju i jedno i drugo – nadovezao se Pečnik uz smijeh.
Skakanje ima i svoju mračniju stranu. Stanković je Pečnika pitao koliko mu je frendova poginulo u toj aktivnosti.
– Onih koje znam, koje sam poznavao, recimo jedno 60, 70. A onih koji su mi bili dobri, desetak. S kojima sam baš bio dobar – odgovorio je Pečnik, rekavši da je to trik-pitanje.
– Alpinizam – ljudi ginu. To je takav sport. Ovdje isto, samo možda još nismo prihvaćeni u društvu kao nešto što je jednostavno normalno i prihvatljivo. Ali doći će i to doba, dodao je.
Iduća Acina destinacija bila su Tolminska korita. Nešto kao Plitvička jezera, samo što nema vodopada, sažeo je. Radi se o uskim kanjonima između visokih stijena u dolini rijeke Soče, a ulaznica stoji 10 eura.
Potom je Stanković otišao do jednog od najvećih rudnika žive na svijetu koji se nalazi u gradiću Idrija. Ondje je u više od pola stoljeća rada iskopano oko 700 km tunela, a danas se radi o turističkoj atrakciji.
Umirovljeni rudar i vodič Jože Pavšič među ostalim je otkrio kako u rudniku zbog visoke kontaminacije nikad nisu korištene životinje te da u njemu nikad nisu radila djeca ni žene. Pavšič je u rudniku radio 15 godina, ali kaže da nema nikakve posljedice. Bolje mu je biti vodič nego rudar, iako ističe kako je zarada rudara u njegovo vrijeme bila dobra.
– Moja prva plaća 1968. godine iznosila je 147 tisuća dinara, a tadašnji prosjek plaće bio je 70 tisuća. To je bila plaća za početnika. Nakon što sam nakon nekoliko mjeseci počeo raditi u struci na strojevima za otkopavanje, plaća mi je narasla na 250-300 tisuća dinara – ispričao je gospon Joža. Dodao je da je od prve plaće kupio najskuplje cipele, koje su koštale 7000 dinara, na što je Aco rekao da je i on od prve plaće kupio upravo cipele i to bijele.
VEZANI ČLANCI:
Epizoda završava u mjestu Javorca, gdje su u čast poginulih drugova austrougarski vojnici 1915. dobrovoljnim prilozima izgradili crkvu. Naime, od 1915. do 1917. u teškim bitkama oko rijeke Soče poginulo je oko pola milijuna talijanskih i austrougarskih vojnika, među njima i mnogi Hrvati.
Rok Čuder, vodič u Turističkoj zajednici Doline Soče, Stankoviću je u crkvi pokazao popis imena poginulih vojnika iz cijelog Austro-Ugarskog Carstva.
GALERIJA Zvijezda 90-ih snimljena kako prodaje kuhani grah i puricu s mlincima na Dolcu
– To su bili ljudi različitih naroda, kultura, jezika i vjera. Ta crkva bila je izgrađena za sve te vjere – rekao je Čuder.
– To je bilo posebno mjesto svim tim vojnicima – dodao je.
U crkvi se svake godine druže katolički i pravoslavni svećenici.
– Mi, katolici, dolazimo na pravoslavne mise već niz godina i to je postala tradicija. Isto tako pravoslavni svećenici posjećuju nas na Božić i Uskrs. Ova crkva oduvijek je bila mjesto susreta brojnih religija, čega se držimo i dandanas. Volimo se družiti i time pokazati da smo povezani bez obzira na vjeru. Postoje neke sitne razlike, ali svi smo dobri prijatelji i želimo da svi ljudi pronađu stvari koje ih spajaju, a ne one koje ih dijele, rekao je vlč. Damjan Bajc, župnik crkve Uznesenja Marijina Tolmin.
Puno više nas stvari spaja nego što nas dijeli, nadovezao se Stanković zagrlivši Bajca i Tomu Ćirkovića, prvog paroha pravoslavne crkve u Kopru.
– Različitost ljude ne udaljava, nego ih zbližava – zaključio je Ćirković.
VIDEO Nives Celzijus o odnosu s Dinom Drpićem: 'Ne plaća alimentaciju jer ne radi, napali su me zbog toga'
Svi kriticki komentari citatelja su izbrisani. Bravo za slobodu govora u medijima.