Svi koji su pratili utakmice naših kauboja na RTL-u zasigurno su zamijetili pravo osvježenje na malim ekranima. Njezino ime je Ines Goda, a iako je na RTL-u od početka svoje novinarske karijere tek je sada dospjela u prvi plan i to zahvaljujući izvještavanju sa Svjetskog rukometnog prvenstva u Njemačkoj.
27-godišnja Županjka već je godinama dio informativne redakcije RTL-a, a na njezinu veliku sreću i zadovoljstvo, sportska rubrika odlučila ju je posuditi kako bi pojačala svoje novinarske snage tijekom aktualnog prvenstva. Ines je u stopu pratila naše rukometaše kako na terenu tako i izvan njega, prva je uzimala izjave od igrača, izbornika Line Červara, ali i članova stručnog stožera, a sva svoja javljanja uživo odradila je stručno i vrlo profesionalno.
Iskustvo je sakupljala i tijekom protekle četiri godine koliko je radila na pripremama za RTL-ovu studijsku emisiju ‘Vrijeme je za rukomet’, no ova peta posudba posebno joj je draga jer je prvi put zagrebačku redakciju zamijenila odlaskom na prvenstvo. – Dobila sam puno veću i odgovorniju ulogu i moram priznati da sam zbog toga osjećala neopisivu sreću, ali i veliku tremu. Za mene je ovo definitivno najdraži zadatak u karijeri i najveći izazov dosad – kaže Ines kojoj su se odlaskom u München profesionalni snovi napokon ostvarili. – Kad sam upisala studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, san mi je bio izvještavati s europskih i svjetskih prvenstava i Olimpijskih igara. I bez obzira na to što sam proteklih godina plivala drugim vodama, sretna sam što sam konačno ostvarila barem dio tog sna – govori Goda. Najteže joj je bilo, priznaje, ostati smirena uz sjajnu atmosferu koja je vladala dvoranom. I sama je sve proživljavala vrlo emotivno, no svjesna je Ines svoje odgovornosti i obveze prema gledateljima.
– Kad se s tribine spustim do ruba terena, duboko udahnem i pokušam sve ostaviti iza sebe. I koliko god oko mene bilo bučno i veselo, koncentriram se na svoja pitanja, na sugovornika i njegove odgovore. Najveći izazov je tih par minuta izolirati svu buku i euforiju koja me okružuje. Pazim da postavim prava pitanja i pritom se jako trudim čuti što mi sugovornik odgovara jer u dvorani nekad ne možeš čuti ni vlastite misli – otkriva mlada novinarka. Surađivati s kaubojima za Ines je bilo odlično iskustvo prije svega jer su dečki, kako kaže, jako pristupačni, pristojni, opušteni, spremni i za smijeh i za ozbiljna pitanja.
– Prije odlaska na prvenstvo stariji i iskusniji kolege rekli su mi da će mi s rukometašima biti jako jednostavno raditi. I zaista je tako. Zahvalna sam im što mi olakšavaju posao i što im nikad nije problem strpljivo odgovoriti na svaki moj zahtjev – kaže. Unatoč tome što je tijekom javljanja uživo bila vrlo staložena i smirena, Ines otkriva da je bilo i nekih nepredviđenih situacija koje je zahvaljujući profesionalnosti nisu omele u poslu. – Za vrijeme javljanja uživo s pomoćnikom izbornika Davorom Dominikovićem dva puta me pogodila lopta.
Prije početka utakmice Islanđani su se zagrijavali i lopta je slučajno poletjela prema meni. Dva dana poslije ponovno lopta u nogu, ali doletjela je s hrvatske strane. Pred početak utakmice s Brazilom, nekoliko minuta prije javljanja uživo, pokvarila mi se slušalica bez koje ne čujem studio i režiju u Zagrebu. Kao novinar jednostavno moraš biti spreman na sve. Trudiš se ostati smiren i odraditi zadatak do kraja – ističe reporterka koja je i sama pravi sportski talent. – Trenirala sam košarku i tenis, ali rukomet je bio sport koji mi se najviše svidio. Nažalost, u Županji je postojao samo muški rukometni klub pa smo mi cure s puno entuzijazma trenirale samo za školska natjecanja. Igrala sam na poziciji desnog krila i jedne godine za dlaku nam je izmaknulo državno natjecanje – prisjeća se 27-godišnjakinja koja od početka prvenstva ima i veliku podršku svojih Županjaca koji su je i samu zatekli brojnim porukama, pohvalama i lijepim komentarima.
Sport je u njezinoj obitelji oduvijek bio način života pa slobodno vrijeme Ines rado provodi na tribinama. Gotovo svaki drugi vikend posljednje dvije sezone odlazi na nogometne utakmice Slaven Belupa, kluba u kojem igra njezin mlađi brat Bruno. Podršku s tribina pruža mu u društvu brata Dine, ali i zaručnika Ivana Forjana, inače dugogodišnjeg reportera Nove TV.
– Ivan je moj najveći i najiskreniji kritičar. S obzirom na to da radimo isti posao, volimo jedno drugome prokomentirati prilog nakon emitiranja. Bude i pohvala i savjeta i kritika. Guramo jedno drugo prema naprijed, velika smo si podrška u svemu i oboje se jako trudimo odraditi svoje zadatke najbolje što možemo. Mladi smo i učimo i od kolega iz redakcije, ali i jedno od drugoga – ističe Ines koja će iduće godine s mladim reporterom uploviti u bračnu luku. Vjenčanje je zakazano za rujan 2020. godine, a s pripremama su već započeli. – Oko onih glavnih stvari za taj veliki dan već smo donijeli neke odluke. Oko svega se dogovaramo, uzbuđeni smo i veselimo se slavonskoj svadbi – zaključuje Goda.
Pogledajte i koji su parovi ostali prijatelji i nakon razvoda.
Sretno!