Hrvatska glazbena diva Meri Cetinić vraća se u Zagreb nakon punih 15 godina. Koncertom u KD-u Vatroslav Lisinski 17. listopada obilježit će 40 godina od izlaska svoga debitantskog albuma. No Merina karijera počinje 10 godina prije, kada je kao 15-godišnja djevojčica počela pjevati u grupi Che.
Konačno ćete ponovno nastupati u Zagrebu. Vjerujem da je i vama nedostajala zagrebačka publika?
Prije 15 godina nastupila sam u Tvornici, a u Lisinskom nisam odavno bila na solo koncertu. Veselim se da ćemo se opet naći i zapjevati zajedno. Zadnjih godina moji su koncerti intimniji. Radim u prostorima u kojima mogu nastupiti s klavirom, a jedina pratnja mi je moja kći Ivana Burić, koja sa mnom pjeva i duete. Za ovu priliku odlučila sam se pozvati četvoricu splitskih glazbenika koji će me pratiti, a bit će i dvije klape – muška i ženska. Prošlo je puno godina od prvog albuma i puno toga se promijenilo, ali za ovaj koncert izabrat ću najveće hitove i nadam se da će mi se publika pridružiti.
Kad se već vraćamo na početak karijere, fascinantno je da ste odrasli na soulu i bluesu, a na prvom pjevačkom natjecanju s 14 godina pobijedili ste s pjesmom Percyja Sledgea?
Tada nismo imali puno izbora jer nije bilo YouTubea, pa ni CD-a. Uglavnom smo ovisili o radiju, jedino smo tamo mogli čuti glazbu. No mi bismo znali i naručivati neke ploče po intuiciji. Čekali bismo mjesec dana da nam dođu naručene ploče. Sjećam se da su do mene došla dva strašna albuma – “Tapestry” Carole King i “Kozmic Blues” Janis Joplin. Premda nisam imala puno znanja o njima, naručila sam te ploče i njih dvije bile su mi prvi veliki uzori. Voljela sam svu kvalitetnu svjetsku glazbu. Recimo, gospel albumi Mahalije Jackson su mi fascinantni. Cijela škola tih stilova na meni je ostavila trag i onda sam nastavila sličnim putevima. Uz to sam išla i 10 godina u glazbenu školu pa je to bio dobar temelj.
Počeli ste u grupi Che, no sa 17 godina već ste s Delfinima išli na turneju po tadašnjem Sovjetskom Savezu. Kakav je to bio osjećaj za mladu djevojku?
Sve mi je bilo drugačije i novo, sve sam gledala otvorenih očiju. Delfini su ostali bez pjevača, a kako je tamo svirao moj brat, odlučili su da ja postanem njihova solistica. Oni su tad već bili poznata grupa. Turneja je trajala dva mjeseca, posjetila sam puno gradova, a to mi je bilo veliko iskustvo.
Onda ste sa Slobodanom Kovačevićem osnovali grupu More i odmah postali popularni?
Te 1972. upisala sam Pedagošku akademiju po želji svog oca. Tamo je studirao i Slobodan Kovačević, koji me primijetio jer sam često pjevala između predavanja. Došla je ideja da osnujemo novu grupu i dogodilo se da je pjesma “More” postala veliki hit, a to mi je bila prva pjesma koju sam snimila na hrvatskom. Odjednom smo postali poznata grupa, svugdje su nas tražili. Snimili smo još šest singlica i jedan album.
Kad ste krenuli u solo karijeru, ponovno vam je pomogao brat Ante koji je živio u Nizozemskoj?
Kad sam izašla iz grupe More 1975., izdala sam nekoliko singlova, a onda sam im se vratila 1978. i na Splitskom festivalu otpjevala pjesmu “Samo simpatija”. No shvatila sam da želim korak dalje, u solo karijeru. Imala sam sreću da me čuo legendarni Zdenko Runjić, koji mi je dao pjesmu “Četiri stađuna”, koju sam otpjevala iduće godine na Splitskom festivalu. Kako sam već prije toga surađivala sa svojim bratom koji je fenomenalan producent i aranžer, u njemu sam našla idealnog partnera. Dogodilo se da mi je svaki idući album dostizao velike naklade i da su moje pjesme bile rado slušane.
Ipak vas svi najčešće vežu za legendarnu “Konobu”, koju ste otpjevali s Tedijem Spalatom?
Na tim prvim albumima davala sam sebi više slobode, bio je to pravi autorski rad na kojem nisam htjela biti komercijalna. S druge strane, na Splitskom festivalu imala sam divnu suradnju sa Zdenkom Runjićem pa sam svake godine imala novi hit – “Lastavica”, “U prolazu, “Živjela ljubav”... A 1986. sam dobila pjesmu “Konoba”. Kad su mi ponudili da je pjevam, učinila mi se jako poznata. Autor glazbe je Slobodan Kovačević, s kojim sam radila u grupi More. Sjetila sam se da smo tu pjesmu snimili prije puno godina i slali na Splitski festival, no nisu je primili. Tada je imala Slobin tekst, a u međuvremenu našao je fenomenalni tekst splitskog pjesnika Roberta Šunjića. Ispalo je baš to što treba. Kad smo krenuli snimati, shvatili smo da je to muški tekst i da bi bilo dobro da bude i muški vokal. Zvali smo Tedija i to je postala jedna od najpopularnijih dalmatinskih pjesama, gotovo narodna.
Vi ste tada bili predvodnica pop-glazbe, a danas glazba ima neke druge zvijezde. Kako gledate na današnje pjevačice koje često nastupaju polugole i pjevaju instant-pjesme?
Žalosti me kad vidim uz što omladina danas raste. Moja generacija učila se na najtežem, onom što je bilo teško izvoditi. Ne samo što smo razvijali sebe, razvijali smo i svoj stil. Naučiš se slušati dobru glazbu, a danas toga nedostaje. Ima radija koje puštaju kvalitetnu glazbu, no puno toga što se sluša vani je glazba koja je jako loša i za koju nisam ni znala da postoji. Nekad izađem iz kafića jer ne mogu slušati to što puštaju. Mislim da je problem kad se navikneš na tu površnu glazbu, onda ti sve ovo drugo ostaje nepoznanica, ostanu zakinuti za sve ono što glazba jest, sve što glazba može pružiti čovjeku. Sad kod ljudi emocije budi nešto što nije dobro. Prođu mjeseci, a ti čezneš čuti neku kvalitetnu pjesmu. Sve je to nizak nivo. Ima odličnih pjevača koji bi mogli i zasjati, no nedostaje pravih autora.
Mlade ipak razumijete po pitanju društvenih mreža. Tamo znate često komentirati aktualne događaje, a to onda prenose i mediji.
Ja sam cijeli život s ljudima, glazba me uvijek vodila među ljude, tako da sam jako osjetljiva i na obične ljude. Nije mi svejedno u kakvom društvu živim. Ja volim Hrvatsku, posjetila sam puno država, nudili su mi čak da ostanem u Americi, no nikad mi nije palo na pamet otići. Meni je tu dom, tu se najbolje osjećam. Nisam samo infišana u glazbu, pratim što se oko mene događa. Ne volim manipulaciju s ljudima, to mi je uvijek bilo odvratno. Osjećala sam dužnost prema ljudima koji me slušaju da budem iskrena prema njima i da im pružim najbolje od sebe. Danas je nekad stvarno teško razlučiti što je istina, a što nije, zato često reagiram i kažem svoje mišljenje. No malo sam sad to smanjila jer mi nije drago da budem po medijima zbog svojih izjava koje nemaju veze s glazbom. Nisam političar.
