Kao što smo vidjeli zadnjih tjedana, neke manifestacije održane pred puno većim brojem ljudi od epidemiološki dozvoljenih 25 prošle su “lišo”. Ne samo da je frontwoman i zaštitni znak stožerskih akcija Alemka Markotić govorila na misi pred zagrebačkom katedralom pred velikim brojem ljudi, nego su i studenti na ad hoc organiziranim tulumima u studentskom naselju i na Jarunu te protest poduzetnika na Trgu bana Jelačića sakupili ozbiljnu sljedbu.
Doduše, udruga “Glas poduzetnika” dobila je nakon toga prekršajnu prijavu na 20 tisuća kuna, a njihov predsjednik na 10, čime su se zajedničkim snagama izjednačili s četiri legendarna rock-koncerta prošlog ljeta (tri u MSU, jedan u klubu Medika), čiji su organizatori, među svim okupljanjima kojih nije bilo malo po obali i kontinentu, prvi dobili kazne. Jer, kao što je sad već sasvim jasno, već dulje vrijeme najveća opasnost su očito privatni poduzetnici i privatni glazbenici.
Za razliku od lani, kad je ta ista Alemka Markotić prozivala “bioteroriste”, a i globilo se traktoraše koji su prošlog proljeća krenuli na njive, sad je situacija daleko liberalnija i proizvoljnija. Čak se i iz struktura vlasti i Stožera relativiziraju takva okupljanja, po logici ako mogu poduzetnici “moliti” na Trgu za svoja prava, možemo i mi moliti pred katedralom parsto metara iznad Trga.
Ili, kako smo vidjeli zadnjih tjedana, poučak zapravo glasi: možeš se preko reda cijepiti, moliti i protestirati, ali ne možeš preko reda svirati, barem ne pred publikom. Doduše, možeš moliti da bi svirao, uživo pred publikom, što se također radilo proteklih mjeseci, ali po svemu sudeći, tako će biti još neko vrijeme, valjda dok ne izume “glazbu za van”.
Kakva je situacija u svijetu? Prilično slična kao kod nas, u zastoju. Neki vidoviti, bolje reći pragmatični inozemni rock-glazbenici još su krajem prošle godine predvidjeli da se 2021. neće “otvoriti” i, ne želeći gubiti vrijeme na nerealne prognoze i nadanja, prebacili sve koncertne planove na 2022. Kad su lani talijanski i austrijski organizatori prebacili na ljeto ove godine koncerte Pearl Jama, Red Hot Chili Peppers i Rage Against the Machine, mnogi su dobili neku nadu, ali kako sada stvari stoje, i to će se prebaciti u 2022.
U međuvremenu, otkazan je festival Glastonbury, domaća Ultra, a i aktualno sramežljivo popuštanje epidemioloških mjera kod nas, prema taktici “ni piškiti ni kakiti”, pokazuje razumljiv oprez pri svršetku drugog napada COVID-19 i nejasne situacije s novonastalim sojevima i podvrstama virusa. Nitko ne zna kako će se prča dalje razvijati, a u takvoj situaciji veliki biznis zasnovan na posjetu većeg broja publike osjeća se nesigurno i bježi u iduću kalendarsku godinu.
Zapravo ne treba biti posebno pametan pa predvidjeti da nas od proljeća na dalje, ako situacija s pandemijom bude u padu ili pod kontrolom, eventualno čeka nešto domaćih koncerata po ljeti, možda i manjih festivala kao i lani, ali sve pod strogim epidemiološkim mjerama. Ukratko, do daljnjega možemo zaboraviti na dolaske inozemnih glazbenika, jer sve su svjetske turneje onemogućene, i manje i veće, i samo su fatamorgana bez realne mogućnosti normalnih prelazaka granica.
Stoga će vam ljeto uljepšati i pomoći vam samo domaći glazbenici, od kojih i oni popularniji mogu računati samo na nastupe sa smanjenim brojem publike – u uvjetima sjedenja jer minglanje, druženje i gužvanje publike nedopustivo je u novonormalnom – što sve skupa poskupljuje troškove organizatorima, promotorima i vlasnicima klubova koji su čitavu prošlu godinu bili u posebnoj “banani” s klubovima koji ili nisu radili ili su radili na “dobrotvornoj” bazi za dvadesetak posjetitelja, a po svemu sudeći, i (n)ova je počela s ozbiljnim minusima, ne samo temperaturnim nego i financijskim.
Zar su kave i koncerti "to-go" toliko važni da im je potrebno posvetiti čitavu kolumnu? I pri tom pokazati vlastito neznanje spominjanjem držanja govora na misi? Čak i ateist ili antiteist, koji je, eto, "prisiljen" živjeti i pisati u jednoj izrazito katoličkoj zemlji, trebao znati da na katoličkoj misu nitko ne drži govore, nego tri vjernika među nazočnima pročitaju tri odlomka iz Svetog pisma (Stari zavjet, Psalmi, Novi zavjet), a svećenik čita iz jednog od Evanđelja i zatim drži propovijed. Koja ne bi smjela biti dugačka i morala bi se držati osnovne teme zadane svim prethodnim čitanjima. Zato, ponavljam već postavljano pitanje: zašto ovakvi ignoranti imaju pristup medijima i mediji im za uratke koji na zadaći iz hrvatskog jezika ne bi dobili prolaznu ocjenu još i plaćaju?