Polako, ali sigurno bliži nam se nova Eurovizija. Prošle godine nismo mogli uživati u ovom europskom glazbenom šou koji se posljednjih godina proširio i izvan granica „Staroga kontinenta“, no sada nam se vraća. Zanimljivo je u ovim trenucima pogledati na favorite za pobjedu na izboru za 65. najbolju pjesmu Eurovizije, a na samom vrhu nalazi se jedna mlada glazbenica. Riječ je o predstavnici Malte, sjajnom 18-godišnjem vokalu „sudbonosnog“ imena – Destiny.
Četiri puta u Top 3
Za malo manje od mjesec dana, Destiny (punim imenom Destiny Chukunyere) bi mogla donijeti Malti prvi naslov u povijesti. Malta je na Euroviziji debitirala 1971. godine, ali nakon što je u prva dva pokušaja završila posljednja, napravila je dvogodišnju pauzu od natjecanja. Vratili su se nakratko 1975. prije ponovnog povlačenja, a još jednom su se vratili 1991. i od tada su se natjecali svake godine. Kao što smo već konstatirali, nikada nisu pobijedili na natjecanju, ali su 13 puta ulazili u Top 10. Također, četiri su puta završavali među prva tri mjesta čime su jedina zemlja kojoj je to pošlo za rukom, a da nije pobijedila. Njihov najbolji rezultat je drugo mjesto koje su postigli dva puta: Ira Losco 2002. („7th Wonder") i Chiara 2005. godine („Angel").
Rekorderka dječje Eurovizije
Tinejdžerka, 18-godišnja Destiny Chukunyere rođena je u Birkirkari na Malti, kći je nigerijskog nogometaša i malteške majke. Od svoje 12. godine počela se natjecati na raznim pjevačkim natjecanjima diljem Europe. Nakon zapaženih rezultata na natjecanjima diljem Europe, dobila je priliku predstavljati Maltu u velikom finalu dječjeg San Rema gdje je i pobijedila. Kao 13-godišnjakinja predstavljala je Maltu na izboru za pjesmu dječje Eurovizije gdje je također proglašena pobjednicom s pjesmom „Not My Soul“. S osvojenih 185 bodova oborila je dotadašnji rekord. Kasnije su Destiny i njezin tim nagrađeni Medaljom za službu Republici, jednom od najviših malteških civilnih počasti. Prije četiri godine 15-godišnja Destiny otputovala je u Ujedinjeno Kraljevstvo gdje je bila polufinalistica talent-šoua „Britain’s Got Talent“. Osim sjajnim nastupima, ostala je upamćena i kao jedna od miljenica najstrožeg člana žirija, Simona Cowella, koji često nije mogao dovoljno nahvaliti ovu mladu Maltežanku.
Prateći vokal na ESC-u prije dvije godine
Destiny već ima povijest s Eurovizijom za „odrasle“. Nastupila je na pozornici s voditeljem Månsom Zelmerlöwom na natjecanju 2016. godine kao pobjednica juniorskog natjecanja iz prethodne godine. Vratila se 2019. godine gdje je bila prateći vokal malteškoj sudionici Micheli u pjesmi „Chameleon“. Destiny je početkom 2020. proglašen pobjednicom X Factor Malte, čime je automatski poslana kao nacionalni izbor za Euroviziju. Svi njezini nastupi podijeljeni su na službenom kanalu X Factora. Prošle je godine trebala otpjevati pjesmu „All of My Love“ prije otkazivanja ESC-a, a interno je izabrana u svibnju 2020. da bi ponovno predstavljala svoju zemlju u svibnju ove godine.
Očiti uzor – Aretha Franklin
Kada bismo govorili o samoj pjesmi koju će Destiny izvesti na ovogodišnjoj Euroviziji imena „Je Me Casse“ (francuski sleng za „odlaziti u stilu“), moramo istaknuti da se radi o pjesmi bržeg ritma koja odmah potiče slušatelja na plesanje. Odvijaju se razni glazbeni preokreti, od elemenata electro-swinga do pop-refrena koji prikazuje „drski“ aspekt. Neočekivani zaokret pojavljuje se u srednjem dijelu pjesme s dijelom od tri dijela koji započinje a capellom, nakon čega slijedi snažna vokalna predstava. Da ne duljimo, jasno je tko je uzor ove mlade pjevačice – Aretha Franklin.
Postaje jedna od najmlađih pobjednica?
Destiny se strahovito uzdala u svoj jaki kompozitorski tim koji ju nije nimalo razočarao. U tom su timu Malin Christin, Amanuel Dermont (surađivao s poznatim „ESC-ovcem“ Sergeyom Lazarevom), Nicklas Eklund (jedan od najpriznatijih skladatelja u Švedskoj) i Pete Barringer. Iz priloženog se vidi da je Destiny odlučila postati jedna od najmlađih pobjednica popularne Eurovizije, a hoće li uspjeti u tom naumu, saznat ćemo 22. svibnja kada je na rasporedu veliko finale iz Rotterdama.
