S pravom možemo reći da je ovaj tjedan, tjedan Leone Paraminski jer 31-godišnja glumica ovih dana glavna je zvijezda na nekoliko premijera. U petak je u varaždinskom, matičnom joj kazalištu, u ulozi Anđeline Dodes briljirala u praizvedbi predstave Slobodana Šnajdera “Enciklopedija izgubljenog vremena”.
Glumica u službi ljudi
U ponedjeljak na Danima hrvatskog filma premijerno će u Zagrebu biti prikazan treći film iz omnibusa Dalibora Matanića – “Mezanin”.
– Jako sam zadovoljna s oba projekta iako u oba glumim mračnjakinju. Sljedeći projekt bi mogao biti veseliji, iako priznajem, volim glumiti “crne” likove koji su moja sušta suprotnost – objasnila nam je Leona. U predstavi utjelovljuje smrt, a u filmu igra seksualno zlostavljanu žrtvu mobinga. O društvenim problemima kako kroz umjetnost, tako i u svakodnevnom životu, nježna glumica itekako voli progovoriti. Prije nekoliko dana, uoči predstave “Hasanaginice” u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, dotrčala je na izložbu “Život u mojoj koži” koja iznosi ispovijed ljudi oboljelih od psorijaze.
– S tim sam ljudima stala pred objektiv i zbog njih sam smogla snage i pojavila se na izložbi, barem na petnaest minuta. Pokazala sam da sam uz njih jer volim pomagati. Nisam od onih koji se naslikavaju, a ništa ne čine – poručuje glumica. Priznaje da nije uvijek bila takva. U mlađim danima života voljela je ljude, ali imala je neke druge prioritete. Zahvaljujući duhovnjaštvu i reikiju kojim se danas intenzivno bavi, sve su joj se stvari posložile u glavi.
– To me je prizemljilo! Nestali su veliki, iracionalni strahovi i počela sam donositi bolje odluke – otkriva glumica i reiki “majstorica”.
– Završila sam i majstorski tečaj, ali ne zato da bih ga prakticirala nad drugima nego da smirim samu sebe. Nisam sigurna da bih se zaista željela baviti prenošenjem znanja o reikiju – tvrdi Leona. Tehnikom liječenja energijom mogla bi se, kaže, baviti predanije. Ali tek u poznim godinama, kad se povuče s glumačkih dasaka.
– Ili reikijem ili nečime što je povezano sa zemljom. Mogu se zamisliti i kako štiham i uzgajam povrće i cvijeće. Ili da recimo otvorim farmu... njemačkih ovčara – šali se L. Paraminski. U njezinim “seoskim” snovima svakako je i dečko Tin Komljenović s kojim je nedavno započela zajednički život u podstanarskom stanu u centru metropole.
– Genijalno nam je. Suživot nam jako dobro napreduje – kaže. Dvoje zaljubljenih zajedno sanjaju o selidbi u Francusku, gdje će inženjer Tin nastaviti školovanje, a Leona potražiti europske angažmane.
Snovi o zapadu
– Razmišljamo i maštamo o odlasku, ali tek za godinu, dvije. Prije toga ćemo otići do Pariza, ali na odmor – kaže Leona. Već neko vrijeme uči francuski, ali i štedi novac za kupnju stana u kojem će živjeti ako se planovi promijene. – Znam reći tko sam, otkuda sam i koliko sam stara. Jedva čekam dan kada ću početi sklapati rečenice – govori te otkriva kako njezin dragi nije baš sklon jeziku ljubavi.
– Njegov je jezik engleski, ali ga svejedno ne mogu prevariti i na francuskom izgovarati bilo kakve gluposti – kaže Paraminski.
teška tuka