Ivana Mišerić jedna je od naših najpopularnijih radijskih voditeljica, uz čiji se glas razbuđuju slušatelji Otvorenog radija. Voditeljica svakog jutra sa svojom ekipom budi Hrvate uz najnovije glazbene hitove i uvijek zanimljive teme. Iako njezin radi dan počinje već u 4.30 sati, uvijek nastoji biti puna pozitivne energije te ističe da radio danas želi osobnost, koja je ispred dobroga glasa, a oni koji nemaju ništa za reći teško će se snaći u živom mediju, a otkrila nam je i kako se slaže sa svojim kolegama iz emisije ''Jutro na Otvorenom'', Brunom i Filipom.
Postali ste omiljeni radijski glas. Koja je ''tajna'' vašeg uspjeha? Što mislite da privlači slušatelje da svako jutro okrenu Otvoreni radio?
Nema tajnog sastojka, kada sam shvatila da samo treba biti u trenutku i što je više moguće svoj, stvari su sjele na svoje mjesto. Okretanje ljudima koji slušaju, njihovim interesima, kako ih zabaviti, pogoditi temu koja je njima bliska... to je baza od koje krećemo, a prezentacija je onda uza to sve dobitna kombinacija za uspjeh. Što je uspjeh? Da te ljudi vole? Ne možemo se svidjeti svima, meni je uspjeh pobuditi neku emociju, dobiti "feedback", osjećati da nekamo pripadam. U eteru komuniciram kako to činim s prijateljima na kavi bez mikrofona, slušam, uživam, dajem sve što imam u tom trenutku. Svi smo isti, vrtimo slične probleme, ne treba docirati i pametovati, samo budi zabavan suputnik i sve će kliziti kako treba.
Vodite ranojutarnju radijsku emisiju. Kako uspijevate svako jutro biti raspoloženi i razgovorljivi? Imate li neki savjet za sve nas koji nismo nimalo jutarnji tip?
Ne dođem uvijek dobro raspoložena na radio, ali u najtežim trenucima radio mi bude mjesto oporavka. Često su me ljudi pitali kako zadržati sabranost kada ti život ne ide... Meni je to utočište dalo snagu za preživljavanje. Koliko god se trudila ljude ne zamarati svojim borbama, neke tamne emocije se čuju, ne mogu sve sakriti osmijehom... Ponekad ih i podijelim, čini mi se fer biti iskren. Jutarnji tip ili jesi ili nisi. Nisam za silovanje raspoloženja, ne moramo svi biti ptičice ujutro, isto kao što mi koji nismo noćne ptice tražimo smanjen doživljaj kad padne mrak.
Jeste ikada zaspali i zakasnili na posao?
Da, da, kako ne! Sva sreća pa smo tim od troje ljudi ujutro. Uvijek je netko budan. Drama bi bila da svi zaspimo. Nekada tijelo otkaže suradnju, nije to ništa neobično (tješim se), to su buđenja u 4, pola 5 već deset godina... Ako se malo zaigram i odgodim alarm, neće dobro završiti. Nije pohvalno, ali kasno idem u krevet, postoji ona jedna granica koju ne smijem prijeći da se mogu probuditi s lakoćom, ako je rastegnem, nastaje problem s ustajanjem.
Imate li neke rituale prije emisije?
Ne volim se probuditi u zadnji čas. Moram doma popiti jednu kavu, prošetati psa, pojesti nešto i onda sam posložena kako treba. Zagrijavam glasnice, nekad više, nekad manje, ovisno u kakvom su stanju, obično to radim u autu dok se vozim prema radiju.
Koji su najveći izazovi vašeg posla? Je li stresno?
Stresno je za organizam čim se upali crvena lampica. Mikrofon te zavodljivo mami i želi pretvoriti u drukčiju, uglađeniju, plastičniju verziju tebe, da se pokušaš svidjeti svima, a to je zamka. S time se bore i oni koji su u eteru godinama, možda ne svjesno, ali tijelo pamti. Radio je postao neodvojiv dio moga života, već dugo ga ne gledam kao posao, to je sad dio mog karaktera, stava, emocija. Svako jutro je izazov. Četiri sata programa uživo s ljudima, trebaš biti brz, svjež, držati pažnju i dijalog. Ako mi to ikada postane rutina, bez adrenalina, i ako se ne umorim na kraju showa, trebam otići.
Kako se slažete s kolegama Brunom i Filipom? Odmah se primijeti da ste odlična ekipa, uvijek donosite nove teme i zanimljive razgovore koje slušatelji očito jako vole.
Svatko je u svom filmu, ali spajamo se na toliko mjesta. Filip je opušten dečko, staložen, duhovit... dubokog glasa, hipnotičnog na trenutke. Bude mi smiješno kada čujem sebe i njega putem slušalica u 6 ujutro. Moja energija često pršti, on je prizemlji. Taj je kontrast super za eter. Bruno je sunce, zna nas izbalansirati, umjetnička duša, ima smiješne priče i veliko srce. Martina je s nama u showu, urednica vijesti, mlada djevojka, mama, zabavna, ima vijesti u malom prstu. Dobar dio dana smo zajedno, već funkcioniramo kao mala luda obitelj, s ponosom mogu reći da smo super tim.
Uvijek imate zanimljive teme. Kako ih birate? Što vam je bitno donijeti u eter svakoga dana?
Hvala vam. Najdraže mi je kada ljudi direktno navigiraju programom, često teme na koje stavljamo svjetlo dođu od pojedinca koji ima nešto za reći. Svi smo rođeni da slušamo priče, a priče zahtijevaju emocije. Radijskim ljudima zadatak je svaku temu iznijeti pamtljivo, nije jednostavno ponekad istu stvar prezentirati na nov način. Tu je moć radija, ako uspije održati svježinu i iznenaditi, ostajem, voljet ću te. Ako spadne na monotonu pozadinsku buku, svejedno je što svira i tko priča, izgubio si me. Cijeli medij mora disati kao jedno i odašiljati svoju poruku jasno.
Kako birate goste? Biste li izdvojili nekog gosta jer vam je bio posebno zanimljiv?
Zovemo zanimljive ljude koji imaju što reći. Stat ćemo iza gosta koji bi htio dati nešto ekstra slušateljima, koji hoće razgovarati o svojim iskustvima, nije težak i rezerviran. Najluđe i najneobičnije gostovanje priredio je Dubioza kolektiv. Imali su jutarnji koncert i priuštili prekrasno iskustvo manjem broju fanova uživo u studiju, ništa manje sjajno i svima koji su slušali Otvoreni. Fenomenalni momci. Boris Jokić bio je odličan. Zdravko Mamić izvukao je sav svoj šarm. Gibonni je dubok i neobično ugodan čovjek. Ne mogu zaboraviti neke razgovore koje sam vodila na svojim radijskim počecima, toliko su me oduševili pojedinci da ih se često sjetim... Đelo Hadžiselimović. Pod dojmom sam bila danima. Severina je posebna. Nakon Ede Maajke trebala mi je tableta za smirenje jer sam toliki fan, nisam mogla obuzdati divljenje, upijala sam svaku riječ.
Koga biste voljeli ugostiti a da još niste imali prilike?
Puno ljudi. Poznate i nepoznate, ima ih s obje strane. Doktore, pisce, novinare, trgovce, umjetnike, učenike, ljude koji su odlični u nečemu, ne mora biti ništa razvikano, samo da imaju strast i glas koji će to podijeliti s nama.
Sjećate li se neke zanimljive anegdote u eteru?
Jako zabavna interaktivna priča bila je zamjena poslova! Akcija u kojoj smo napravili trampu poslova sa slušateljima na jedan dan. Konobarili smo, radili u cvjećarnici, predavali u školi, svirali rog, obula sam baletne cipelice, bilo je šivanja, šišanja, pranja pasa, uskočili smo i u kuću Elle Dvornik na jedan dan... Genijalno iskustvo u oba smjera. To nam ostaje za cijeli život.
Mnogi bi rekli da se kreativnost bolje može izraziti putem televizije zato što nudi vizualni segment. Slažete li se ili pak mislite da je radio kreativniji?
Generalizirati neću, a i nisam objektivna. Televizijski ljudi često ne funkcioniraju na radiju, dok obrnuto ide bolje. Sve je već izmišljeno, samo prerađujemo već viđene ideje... tko to bolje i originalnije radi, taj je kreativniji. Radijsko razmišljanje na neki je način televizija, samo bez slike. Imamo mi kamere! ...Prva, druga, treća, nevidljive su, pomažu nam da bolje iznesemo priču, promijenimo smjer razgovora, presiječemo nešto. Seki je igrati se sa zvukom, puno je jači osjećaj čuti gutljaj kave na radiju nego vidjeti ga na ekranu.
Što je na radiju toliko drukčije i bolje nego na ostalim vrstama medija?
Reakcija je momentalna. Program ide uživo cijeli dan, živi organizam koji diše s ljudima. Osjeti se promjena odmah u trenutku. Ima nešto magično u tom jednom osjetilu – sluh, slike stvaraš riječima, da bi ih netko vidio uhom. Svaki put kada napraviš za nekoga konkretnu, opipljivu stvar koja mu pomaže da lakše živi, barem neko vrijeme, eter i studio "izgore" od komentara potpore. To su najdirljiviji dani, osjetiti smisao do te mjere, iskoristiti svoj medij do maksimuma za dobru svrhu.
Sjećate li se svoje prve emisije?
Sjećam se, negdje i postoji snimka tog drhtavog nastupa. Hrpa ničega, čitanje besmislica s papira, ali bilo je prekrasno.
Kakvu glazbu volite slušati privatno? Ima li neka pjesma koja će ove godine biti pravi ljetni hit poput "Despacita" ili ''Señorite"?
U zadnje vrijeme ne slušam ništa. Osim radija u autu. Proći će i ta faza pa se vraćam na puno glazbe, razne glazbe. Senorita Camilla ne odustaje od ljetnih hitova, Bam Bam sa Sheeranom ulazi u uho i dobro prolazi na testiranju. Ljeto će biti u znaku Harryja Stylesa... "As it was", svugdje i uvijek, Dua lipa vrti se puno, Ed Sheeran... Beyonce je izbacila pjesmu koja je mrak.
Već ste godinama na radiju, vidite li se u eteru do kraja karijere?
Vidim se na radiju, da. U eteru... Teško je reći. Nekada treba i stati. Osjeti se kada dođe vrijeme za to, ali nisam još dala sve što mogu.
VIDEO Ukrajinci o odluci da će se Eurovizija 2023. održati u Velikoj Britaniji: ‘Voljela bih da se održava u našoj mirnoj Ukrajini, da pobijedimo i u ratu’
Bitna osobnost a svi se isto ponašaju i zvuče. Jedini su gori ovi što zovu radio