Jedan od najboljih kantautora u Hrvatskoj i susjedstvu Edo Maajka (42) ove se godine vratio na scenu s dvije pjesme, a posljednjim singlom “Moćno” najavio je i istoimeni album. Edo ponovno progovara o aktualnim temama, a da se vraća korijenima pokazao je i suradnjom s producentom Kooladeom, koji mu je napravio beatove za novi album. Reper će tako nakon godina rada s bendom izdati album na kojem je glazba na matricama.
Na novom albumu ponovno ste se vratili beatovima. Rekli ste da ste to odlučili slučajno, kada ste s Kooladeom snimali u studiju?Istina, a za sve je kriva pandemija. Stalno smo morali čekati da netko iziđe iz izolacije, pa se nismo mogli svi nalaziti. Nisam ni mislio snimati album, nego sam Kooladeu nosio neke svoje beatove da ih zajedno malo editiramo. On mi je pustio neke svoje beatove, a najviše mi se svidio baš onaj za “Moćno”. Odmah sam napisao refren i snimio ga. Krenulo mi je brzo i u roku od sedam dana napisao sam cijeli album. Napravili smo stanku preko ljeta, a sad smo konačno sve završili i mogu reći da sam jako zadovoljan kako je ispalo. Album će u izdanju “Dallasa” izaći u veljači. Sada su ipak aktualnije božićne pjesme.
Onda ćete sad na nastupima kombinirati matrice i svirke uživo?
Nastupat ću i s bendom i na matricu. Ne mogu si priuštiti samo nastupe s bendom jer puno mjesta ne može platiti troškove za nas sedmero. No, sigurno ću neke nove pjesme i skinuti s bendom.
U pjesmi “Moćno” ponovno ste bez dlake na jeziku, sada govorite o tome kolika je moć medija, društvenih mreža i koliki je utjecaj pojedinaca na mase.
Ne govorim samo o medijima, premda oni imaju svoju odgovornost, a to se vidi i po pandemiji. Mislim da je pojedinac taj koji odlučuje, mi dajemo tu moć drugima. To davanje moći je široko. Možete je davati svojoj djeci, ukućanima, ali i drugim ljudima. Dok god netko utječe na vas tako da vam promijeni raspoloženje, vi mu već dajete moć. To je vrlo teško kontrolirati, ali svi to učimo kroz život. Meni neke stvari polaze za rukom, a neke ne polaze ni dandanas, ali se trudim i ne odustajem. Očito je da su trendovi takvi da znanje i kvaliteta više ne znače toliko. Ako imaš dobar PR za neku totalnu glupost, ona će proći i postati mainstream. A ljudi koji vrijede i nude kvalitetan sadržaj, bez obzira na to radilo se o glazbi, filmu ili članku, ne moraju uspjeti. Većina je takva, većina daje moć takvom pristupu i u tome je nekada i nesvjesno.
Jesu li onda tome pridonijele i društvene mreže, odnosno dostupnost svega na internetu?
Jašta da jesu. Više nema filtera. Uvijek izvlačim primjer Hit-depoa, emisije koja je prije bila filtar u glazbi. Hamed i Danijela imali su suradnike koji su kroz taj filtar puštali najbolje od alternativne, pop ili hip-hop scene. Kod njih si imao uvid u kvalitetu, premda se znalo provući i loših stvari. Danas taj uvid u kvalitetu ne postoji i događa se nešto što je vrlo zanimljivo, poput jednokratnih trendova. Danas na festivalima imate razne izvođače čija su publika klinci koji po cijele dane nabijaju klikove na YouTubeu. Onda dođe do toga da odličan festivalski bend poput Hladnog piva ima 100 tisuća klikova, a neki klinac 20 milijuna klikova. A na festivalima Hladno pivo gleda po 20 tisuća ljudi koji su došli radi njih. Vjerojatno bi došlo toliko ljudi i na ovog s 20 milijuna klikova da festival počne u četiri popodne. Ne funkcionira tvrdnja da vrijediš toliko koliko imaš klikova. Poznam jako puno kolega koji vjeruju u to iako i sami vide da je na terenu drukčija slika.
Kontrolirate li što vaša kći Ariel-Yasmin sluša na YouTubeu? Savjetujete li joj dobru glazbu?
Ne filtriram. Ona sad ima devet i pol godina i u fazi je da sluša Mary J. Blige. Prije je slušala Amy Winehouse, nije razumjela ništa. No, sada već počinje razumjeti engleski i u pjesmama, pa mi govori: “Vidiš, ona je imala dečka koji je bio zločest, je l’ tako?”. Pa me ispituje što je bilo i onda joj pokušavam objasniti. Još je u tim godinama kada ne shvaća emocije u glazbi. Sada sam joj puštao svoju pjesmu koja se zove “Imam dobar vibe”, dosta je pozitivna. Onda mi je rekla: “Tata, ti se samo hvališ da imaš dobar vibe i da ti je dobro, a meni govoriš kako se nije baš dobro hvaliti”. Pokušao sam joj objasniti kako to nije takvo hvalisanje. Dječji mozak je ipak preiskren i neisprljan da nasjedne. Međutim, ima smisla u puno tih njezinih zapažanja.
Onda je ona svojevrsni izuzetak jer klinci njezinih godina vise na TikToku i slušaju trap.
Ona je prije godinu dana bila na TikToku i shvatila da joj je to bezveze. Hvala Bogu da nisam morao previše intervenirati i zabranjivati joj. Drago mi je što nije na tome. Prati neka videa na YouTubeu i otkriva što joj se sviđa. A što se tiče trapa, to je nekakav novi “podfolder” rapa. Isto kao što je grunge podvrsta rocka. Meni je i trap rap, ali kvaliteta teksta pada i u većini slučajeva ponavljaju se izrazi do iznemoglosti. Ispada da su sve te pjesme jedan izraz koji se ponavlja cijelo vrijeme, plus novi tekst da malo začini. Također ti brendovi, u svakoj su pjesmi. Čak sam i pričao s jednim mlađim kolegom sa scene koji se družio s traperima, dakle momcima od 20-22 godine. Njima je pjesma manje bitna ako ima više smisla. Nemam pojma kamo to vodi, ali čim neki traper ubaci malo više teksta u svoju pjesmu, ona postane hit, tako da eto, zna zafaliti teksta. U Americi imate distinkciju između smislenog trapa i onog koji ponavlja samo jednu rečenicu. Trap je isto neka vrsta trenda koja će se tko zna kako razvijati.
Spomenuli ste da ste radili nove pjesme tijekom pandemije koronavirusa. Kako je općenito pandemija utjecala na vaš život i rad?
Pandemija me pomaknula s mjesta. Počeo sam pisati razne stvari. Radio sam na scenariju za humoristični serijal i poslao ga jednom profesionalcu koji mi je rekao da je super, ali da kod nas nema tržišta za to. Onda sam počeo pisati knjigu, koju nisam namjeravao izdavati, ali mi je prijatelj rekao da bi bilo šteta da je ne izdam. To je bilo pisanje čisto da sebe očistim i da se prisjetim nekih svojih trauma i veselja. Knjiga nije potpuna biografija nego su to sličice pojedinih događaja iz moga života i pojedinih prebivališta. Prva ideja bila je da pišem o svim svojim domovima. I danas sam podstanar, dosad sam promijenio toliko stanova da bih se mogao baviti iznajmljivanjem i raditi na tržištu nekretnina. Sve je počelo s tom idejom, ali sam se fokusirao na nekoliko slika i dobio oko 150 stranica svog života do razvoja karijere. Shvatio sam kako i ljudi koji pišu scenarije preživljavaju, godišnje pišu četiri-pet materijala, a od njih prođu dva i dobiju sredstva za HAVC. Tako onda ostane puno neiskorištenih, a dobrih scenarija. Ništa ne možete napraviti bez producentske kuće. Nakon nekog vremena postao sam manje optimističan, ali neću prestati s pisanjem jer me to veseli.
Kako gledate na nove podjele u društvu? Sad smo zaboravili na ustaše i partizane i podijelili smo se na vaksere i antivaksere?
Ovo ide u još veće ludilo. Sinoć mi je prijatelj javio da kum više ne priča s njim jer mu je rekao da se nije htio cijepiti. Imam prijatelje i među vakserima i među antivakserima i s jedne i s druge strane dobivam iste informacije. Ljudi se odriču jedni drugih zbog drukčijeg stava vezanog za nešto. Tu nema svađe, većinom ta odricanja započinju preko društvenih mreža. To se sve događa na Facebooku, gdje ljudi vide postove od suprotne strane i onda samo pošalju poruku u inbox: “Brate, nemoj mi se više javljati niti mi dolaziti”. To mi je stvarno bolesno, izvan pameti. No, ljudi vole te podjele. Uvijek se sjetim kako klinci iz jednog kvarta preziru klince iz drugog kvarta, a da ne govorim o sukobima između navijača Hajduka i Dinama.
Vi ste u Hrvatsku došli kao izbjeglica iz Bosne i Hercegovine. Kako gledate na situaciju na granici prijašnjih mjeseci, migranti koji pokušavaju ući u Hrvatsku dobivaju batina od policije?
Nemam što dobro misliti o tome. Nasilje u bilo kojem pogledu mi je sranje, od nasilja da se migranti mlate do nasilja koje neki od tih migranata naprave kada uđu u Europu. Nasilje ne dovodi ni do čega.
Počeli ste i s podcastom, i to s audio podcastom jer je poznato da baš ne volite kamere?
Audio podcast mi je super jer ga ljudi mogu slušati na Spotifyju i na drugim streaming servisima. Dobro je da to radim već tri mjeseca i nisam odustao jer uvijek imam zanimljive goste. Ovaj tjedan snimao sam podcast s Denykenom koji je manje-više producirao cijelu hrvatsku scenu. Shvatio sam da bih trebao pozvati cijelu scenu uz koju sam odrastao. Neke od njih dobro poznam, a neke ne. S Denykenom sam dosad jednom popio kavu i znam ga s raznih događanja. Super mi je da su većina gostiju bili ljudi koji su elokventni i zanimljivi i s njima se ne moram mučiti. A imate i ljudi za koje se morate pripremiti jer ne vole pričati, a ne bi mi nikad ni došli da smo ispred kamera. Kod njih moram sam povući priču i pričati neke doživljaje koji imaju veze s time a pomažu im da se otvore.
Iduće godine obilježit će se 20 godina od vašeg debitantskog albuma “Slušaj mater”, koji je i danas jednako popularan. Je li vam brzo proletjelo vrijeme?
Odvratno brzo. Evo i u podcastu imam goste s kojima to evociram. Ne mogu vjerovati, 20 godina je puno. Nevjerojatno mi je da sam još aktivan, da sam opstao na sceni. Iduću godinu namjeravamo napraviti regionalnu turneju na kojoj bih repao stvari s prva dva albuma, naravno ako dopusti korona. Iduća godina bi, dakle, trebala biti moja godina jer bih prvo promovirao novi album, a onda se i prisjetio albuma “Slušaj mater”.
Po čemu pamtite vaše početke? Jeste li imali sreću da vas je odmah prihvatila ekipa oko Blackouta?
Znao sam ih iz viđenja, slušao sam većinu tih repera i DJ-eva, svi su tada bili moćni, ali nisam bio dio Blackouta iako je Phat Phillie zajedno s FRXom prvi zavrtio moj demo u Hrvatskoj. Čak sam ih pitao bi li izdali moj album. No, tada nitko od nas nije znao svoje sposobnosti. Izdavači su bili ti koji su sve diktirali, a trend je bio da se sve izda za Menart. Tada su za Menart izdavali svi reperi u Hrvatskoj. Onda smo potpisivali svakakve ugovore. Što se tiče profesionalne ekonomske strane, to su bile katastrofalne godine, a što se tiče užitka, to je bilo nevjerojatno. Ne mogu vjerovati da je taj album napravio toliki “hype”. Pa u to vrijeme radio sam kao kuhar i tada mi je bilo bitno da si kupim nekakav auto. Međutim, dogodilo se da mi je karijera krenula, a album je nominiran za Porin, zajedno s Thompsonom i Gabi Novak. Moram biti zahvalan, taj mi je prvi album donio kruh u ruke. Generacije su odrasle uz tu ploču. To je bilo drugo vrijeme, nije bilo YouTubea, vijesti su se širile od usta do usta. Imao sam sreću da oko sebe okupim nevjerojatne producente i složim nevjerojatan bend. Uletio sam u cijelu plodnu generaciju autora i izvođača.
Kuhate li još uvijek, barem ženi i djeci?
Kuham, i to jako dobro i zdravo. Miješam rižu s ječmom i zobi i to mi bude zdravi dio. Sada je povrće prekrasno pa što god baciš na te žitarice bude super. Obožavam ribu, neku večer imali smo večer sušija, moram još učiti za dobar suši. Idem redovito na tržnicu, znam već gdje su kakve cijene. Znam nabaciti osmijeh pa tu i tamo dobijem jeftinije brokulu.
I je l’ vas prepoznaju kumice na placu?
Prepoznaju, često mi spominju: “Joj, moje dijete je obožavalo vašu pjesmu ‘Prikaze’”. Ispada da su mi “Prikaze” najbolja pjesma u karijeri. Tome se nisam nadao kada sam je radio. A one koje su bile politički i socijalno angažirane jesu prolazile, no u ljudima su ostale ove bezbrižne.
Bavili ste se već ugostiteljstvom, jeste li razmišljali o tome da otvorite restoran?
Imao sam ja raznih ideja. U koroni se među nama muškarcima starijima od 40 pojavio instinkt preživljavanja, pa smo počeli razmišljati o drugim poslovima. Mislim, i prije se planiralo, ali sada pogotovo. Planirao sam otvoriti kafić, fast food, restoran... No, trebam pravog partnera, a dok ga ne nađem sumnjam da ću ulaziti u to. Imao sam café bar, no odustao sam od toga jer nisam kafanski lik. Mene zanima popiti kavu, radno vrijeme do 9-10 navečer. Hoću imati fokus na kavi, a ne na alkoholu.
Tijekom korone smo sa zanimanjem pratili situaciju u Izraelu, koji je prvi cijepio većinu stanovništva, a počeo je odmah cijepiti i s trećom dozom. Što kaže suprugina rodbina, kakva je sad situacija?
Evo, baš sam se čuo s punicom, cijepila se i treći put. Oni su procijepljeni do maksimuma, ali su im bolnice opet opterećene, ljudi se i dalje razbolijevaju. Dobro im je, ali im je i loše. Svako malo imaju lockdowne, pa onda odjednom sve otvore i ljudi idu u restorane bez maski. Onda odjednom poraste broj oboljelih pa sve zatvaraju. Prijatelj mi govori kako im uskoro dolaze na tržište i tablete protiv korone. Oni su jako ljutiti što je Netanyahu dopustio da Pfizer na njima ispituje i treću dozu, bili su pokusni kunići i krivo im je zbog toga. A sad će na njima ispitivati i te nove tablete koje smanjuju mogućnost odlaska u bolnicu. Budu li te tablete doista djelovale, moje je mišljenje da će se malo tko bojati korone jer će to prerasti u malo jaču gripu koja će postati nešto lako podnošljivo. Volio bih da se to što prije dogodi, zaista nam je dosta ovoga. Najteže pada djeci koja taman krenu u školu, pa onda moraju ostati kod kuće, ne mogu ići k prijateljima, vrtimo se u začaranom krugu...
VIDEO: Kandidati showa 'Život na vagi', Alen Španiček i Mirna Posavec: 'Prvi tjedni bili su najgori'
"Prije je slušala Amy Winehouse, nije razumjela ništa." A, di će dite od devet i po' godina razumit' Amy. :D I, sličnu glazbu. Za jedno 10(-ak) godina (ako je malo dublji tip).