Ako postoji neki domaći album koji je u relativno kratkom vremenu stekao status klasika, onda je među njima svakako i sjajan debitantski album Ede Maajke "Slušaj mater".
Objavljen 2002., označio je veliki prasak novog autora koji je na hip-hop sceni radio iz drugog "ugla". Naime, nakon Blackout Projecta i domaćih perjanica Tram 11, Bolesne braće, Kooladea, Shota, Remija, El Bahatteeja i drugih, Edo Maajka otvorio je drukčiju stranicu domaće rap-glazbe i odmah 2003. osvojio Porin za najboljeg novog izvođača.
Potresan album svojom lirskom i glazbenom strukturom i danas je među najboljim što smo čuli od rapa i hip-hopa, a kasnijom karijerom Edo Maajka potvrdio je sve "točne navode" s početka karijere. Drugim riječima, ništa nije morao popravljati nego samo nastaviti dalje, što je i učinio, pa mu je i zadnji album "Put u plus" opet bio na vrhovima popisa najboljih albuma prošle godine.
Reizdanje albuma "Slušaj mater" na dva 180-gramska vinila stoga je podsjetnik na početak čovjeka koji je i danas među najboljima, pa može reći "nagrada na Rock&Offu za moj aktualni album 'Put u plus' i izlazak vinila mog prvijenca 'Slušaj mater', najbitnije su stvari koje su mi se ove godine dogodile". I nama, dodali bismo.
Jer, prvim albumom Edin Osmić, alias Edo Maajka, izbjeglica iz Brčkog, punim gasom uletio je u jaku repersku utakmicu i izravno se upisao na sam vrh duge dotadašnje liste hip-hop pothvata.
Osnovna prednost i pogonsko gorivo vrhunskog albuma „Slušaj mater" bili su strast, emocije i miris stvarnog života. Naime, dok se za neke autore sve više može reći da izmišljaju toplu vodu i povećalom traže važne teme, Edo samo nefrizirano isporučuje priče o potresnoj bosanskoj ratnoj stvarnosti. A krv, znoj i suze doista su tekli albumom. Najveća Edina prednost, uz superiornu glazbenu egzekuciju i rječitost u tekstovima, drukčije je tematsko usmjerenje koje je neke do tada profilirane stereotipe zamijenilo osobnijim autorskim izrazom.
Upravo su priče od krvi i mesa jedan od aduta albuma koji između tema o švercu oružja, izbjegličkim tragedijama, Daytonu, pogibijama, ljubavnim brodolomima i pričama o svakodnevnom preživljavanju, majstorski vrluda između opake stvarnosti ispričane izravnim jezikom. Edo Maajka bio je brz u zapažanju i slojevit u izboru tema. Glazbeno, album „Slušaj mater" dao je svježi vjetar u leđa izmorenim hip-hop stilizacijama, finim korištenjem folk-ukrasa na bijesnom hip-hop umješku brutalnih ritmova i sampleova, što je album pretvorilo u šetnju mogućim zvučnim kombinacijama.
Za razliku od onih kojima su dovoljni zlatni lanci oko vrata, Edo je primjer autora koji vjeruje u temeljne vrijednosti i istinite priče, pa je stoga „Slušaj mater" vrvio emocijama i porukama iz tmurnog, stvarnog, a ne zamišljenog života. Ruralne komponente albuma "Slušaj mater" prvi put pokazale su da je grad gubio primat kao mjesto događanja hip-hop poezije, a sjajan album poziciju među najboljima zadržao je do danas kad ga možete slušati i na vinilu.
Hrvoje počinješ se gubiti !!! Edo Maajka nekakav " domaći" autor !? Ne bih rekao.Čovječe tko to sluša ?