Vlast je jedna, a stranke su obično dvije. U tome je zapravo drama demokratskih zemalja, pa i Hrvatske. Kad su dvije stranke, dvije su i istine. Uglavnom – posve oprečne. Kao i u životinjskom svijetu. Kad se zvijeri bore za opstanak, plijen i prostor, nije važno tko je u pravu, nego tko je jači. U saborskoj raspravi o povjerenju predsjednici Vlade čuli smo: Jadranka je Kosor Hrvatsku dovela do ponora – Jadranka je Kosor spasila Hrvatsku.
Usporila je put Hrvatske u EU – ubrzala je put Hrvatske u EU. Narušen je međunarodni ugled Hrvatske – međunarodni ugled Hrvatske nikad nije bio bolji. Hrvatska je talac dinastičkih borbi u HDZ-u – Hrvatska je talac nezrele želje za vlašću u nestrpljivoj oporbi. HDZ se služi komunističkim metodama – SDP je naslijedio metode komunističke vlasti. HDZ je kriminalna organizacija koja treba odstupiti – SDP je kriminalna organizacija koja bi mogla biti zabranjena... Nevažno je što je rasprava, koja je trebala trajati do jutra, prekinuta oko ponoći. Nastavila bi se ista igra potezanja konopca u kojoj bi se konopac pomicao čas na jednu, čas na drugu stranu. Ni jednima ni drugima činjenice ništa ne znače, jer ih svak tumači na svoj način. Ima jedna bolest u krava koja je dobra slika hrvatske politike.
Dakle, krava savije glavu prema vimenu i samu sebe sisa. Zaboravi bika, tele, staju, sijeno, ukućane, komunicira sama sa sobom u bolesnoj odvojenosti od svega oko sebe. U takvoj odvojenosti od Hrvatske i građana vlast i oporba zagledane su u svoj svijetli lik i u mračni lik svoga protivnika. Zoran Milanović napravio je kobnu pogrešku vrativši SDP desetak godina unatrag i, kao nikad otkad je izabran za predsjednika stranke, poistovjetivši ga s vremenom Račanove vlasti i s Račanovim kadrom – s Linićem na čelu – koji se temeljito kompromitirao i 2003. izgubio izbore. Jurišati na HDZ-ovu amoralnost, korumpiranost, nesposobnost, nedjelotvornost u gospodarstvu i smanjivanju nezaposlenosti s ljudima čija je vlast time također bila izrazito obilježena, isto je kao, što bi Milanović rekao za HDZ, prepustiti palikući da gasi požar. Ni u odnosu prema prošlosti vlastite stranke ni u odnosu na HDZ predsjednik SDP-a nije izgradio razliku koja bi zahtjev za odstupanjem Jadranke Kosor učinila uvjerljivim. Ako mu je ostao jedini cilj – vlast radi vlasti, nije ni mogao računati na pridobivanje bilo koga izvan kruga koalicije s kojom se priprema za iduće izbore. Na žalost, ako na tim izborima i pobijedi, nećemo dobiti ništa drugo doli kopiju vlasti, prakse i retorike od početka 2000. do kraja 2003. godine. Novost bi mogla biti samo pojačano jurišništvo i osvetništvo kojem bi ton davali Željko Jovanović i drugi novi Milanovićevi bojovnici. Upravo se takvima predsjednik SDP-a sve više priklanja, potiskujući osobe koje su do prije koju godinu s razboritošću i programskom razložnošću bili opozicija HDZ-u. Milanović je izrazito nabrušen kad je riječ o osobama za koje misli da bi mu trebale ustupiti svoje, premijersko mjesto.
Takav je bio prema Sanaderu, takav je prema Jadranki Kosor. Ako možda ne HDZ-u, sada je premijerki time učinio veliku uslugu. Pobijedila ga je s lakoćom s kojom Messi daje golove, ali je, na žalost, i ona pokazala da joj je od svega najvažniji vlastiti lik. Za hrvatskoga državnika nije nimalo časno oporbi se suprotstavljati “kućnim prijateljstvom” s Obamom, Putinom i Svetim Ocem. Na kraju, podsjetimo da se svojedobno u SDP-u siktalo i o mogućoj zabrani “kriminalnog” HDZ-a, sada je moguću zabranu SDP-a spomenuo Šeks.
Tako je rezultat 1:1. Ali bez obzira na ishod glasovanja u Saboru, za objektivno je općinstvo ragbi između te dvije stranke završio rezultatom koji publika najmanje voli – nula jedni, nula drugi!
Ako na slijedecim izborima pobijedi SDP nećemo dobiti kopiju vlasti od početka 2000. do kraja 2003. godine vec diktaturu.