Nova vlada nije održala ni svoju prvu sjednicu, neki novi ministri još
ne znaju gdje će sjediti, poskupljenja postaju sve nepodnošljivija,
neki sindikati prijete velikim prosvjedima, ali je odmah, bez čekanja,
bez predaha, nastavljeno ritualno zlostavljanje javnosti Europskom
unijom.
Sanader kod nekih dužnosnika EU u Bruxellesu izražava nezadovoljstvo
sporošću pregovora, Milanović ga iz Zagreba optužuje da je krivac za
odgodu nekih poglavlja, Sanader mu uzvraća da bi zbog tih podmetanja
mogao biti razvrgnut savez za Europu što ga je sklopio s Račanom, i
tako dalje. Koliko ljudi u Hrvatskoj uopće zanimaju ta poglavlja,
brzina ili sporost pregovora, kad nitko, baš nitko tko nije zadovoljan
svojim materijalnim stanjem - a takvih je većina - ne vidi kako bi mu i
koliko koristio ulazak u Europsku uniju?
Da se poslužimo vicom. Prolazi Huso kraj njive na kojoj Haso iskapa
krumpire, te ga pita kakvi su krumpiri ove godine. Haso mu odgovori: -
Ćuj, ovi veliki su veliki, a ovi mali su mali. Tako će biti i građanima
Hrvatske poslije ulaska u EU. Političke i kapitalističke elite bit će
jednako bogate i grabežljive. Strani vlasnici koji su pokupovali
najunosnija hrvatska nacionalna bogatstva jednako će izvlačiti profit.
Bit ćemo još zaduženiji u inozemstvu. Umirovljenici, slabo plaćeni
radnici i sirotinja bit će u jednakoj neimaštini, jer nema na vidiku
poboljšanja gospodarstva koje bi to stanje bitno promijenilo.
Podmićivanje će i dalje ostati nacionalni običaj. Lopovi će ostati
lopovi. Kurve će se i dalje kurvati. Pederi će ostati pederi. Ali i
Sanader i Mesić i svi drugi koji provode euroteror nikad o Europskoj
uniji i težnji hrvatske vlasti da je se dokopa ne govore jezikom
opipljivog interesa nego jezikom religijske zadanosti u kojem je EU
svetinja, vjera u nju obvezna i samorazumljiva a ona kao okrilje za
Hrvatsku presudna.
Običnom čovjeku toliko inzistiranje na Europi ne bi smetalo, ili možda
prema njemu ne bi bio toliko ravnodušan kad bi ono bilo u nekoj
prepoznatljivoj, vidljivoj pozitivnoj relaciji s njegovom materijalnom
sudbinom. Ali ne samo da nije u takvoj relaciji, nego - naprotiv!
Hrvatska je dosad Europi poslužila samo za goleme dobiti koje u njoj
ostvaruje, a Europa je pak Hrvatskoj poslužila kao mit kojim njezine
političke elite maskiraju stvarne nevolje ove zemlje i opravdavaju
svoje vladajuće pozicije.
Posljedica je toga mentalno nasilje nad građanima Hrvatske koji bi
trebali biti zahvalni onima koji ih iskorištavaju, koji bi trebali
vjerovati da će nam dobro donijeti oni koji nam samo otimaju, da ćemo
se razvijati uz pomoć onih koji sav novac iz banaka u Hrvatskoj
usmjeravaju u gospodarstva zemalja iz kojih su vlasnici tih banaka, da
je Europi stalo do pravne države u Hrvatskoj dok je politički sponzor
Haaškog suda koji se, kako svjedoče i njegovi najviši bivši službenici,
valja u blatu nepravde, pristranosti i političke samovolje velikih
sila.
Kao poptuno nov visoki dužnosnik u hrvatskoj politici, predsjednik
druge po jačini stranke u Hrvatskoj, Zoran Milanović imao je - i još
ima - izvrsnu priliku da na drukčiji način definira hrvatske nacionalne
interese u Europi i EU. Ali se on očito odlučio na sitničava podbadanja
oko poglavlja i zaglavlja te nastavio svoj opsesivni boj sa Sanaderom u
kojem je fiksirao sve zlo za Hrvatsku.
Premijer mu je izvor nepodnošljive patnje i zavisti prema takmačevu
paradiranju Hrvatskom i Europom koje je već bio za sebe rezervirao.
Tako će savez za Europu što ga je u prošlom mandatu Sanader uglavio s
ljevicom biti još veći euroteror dvojice podanika Europske unije u
njezinoj koloniji Hrvatskoj.
RODOLJUBNA ZANOVIJETANJA
