Nije lako premijerki Jadranki Kosor braniti se od serije strašnih udaraca koje joj zadaje Onaj Koji je Sve Spremniji Preuzeti Vlast. U najnovijem istupu šef oporbe je na Novoj TV konstatirao da je u međuvremenu postao Onaj Koji je Spreman Napraviti Bolne Rezove pa je praktično pravdajući premijerkin pad popularnosti stavom da “ne možeš iz ovog posla izaći kao ljubimac” odlučno zaključio, i to dvaput ponovio, da Vlada svoj posao ne radi dobro i nema dovoljno odlučnosti. I na kraju je, duboko promišljajući, posve neočekivano ustvrdio, pa to i ponovio: “Vjerujemo u pobjedu, mislim da je to najbolja riječ.” Pokraj tako opakog i samouvjerenog šefa oporbe premijerku i njezinu ekipu na vlasti mogu ugroziti jedino istupi njezinih kolega u Vladi i stranci koji obilato pune novinske rubrike koje se bave biserima izrečenima na javnoj sceni. Najnoviji je onaj potpredsjednika Vlade i ministra zdravstva Darka Milinovića: “Odricanje u vremenima kada je to nužno znači ljubav prema domovini”.
Rekao je to kako bi, najavljajući rezove u zdravstvu, zamolio djelatnike svoje gospićke bolnice da pokažu razumijevanje u ovoj krizi kao nekoć kad su se odrekli dijela plaće. Da ima kolumnu, zvala bi se “Rodoljubna odricanja”. Sudeći prema količini i “kvaliteti” verbalnih ispada, prošao je gore nego kada je uveden harač. Zbog neponovljivosti brojnih reakcija, nerijetko izrečenih prostim rečenicama, preostaje nam zaključiti da je izljev njegove domoljubnosti, blago rečeno, ostao neshvaćen. Zašto? Zašto ga toliko ismijavaju? E, to je ozbiljno i trenutačno temeljno političko pitanje u Hrvatskoj. Uzalud se naknadno ministar spašavao objašnjenjima kako je samo svojima u “svojoj” bolnici u Gospiću na taj način zahvalio što su se odrekli dijela plaće 1998. godine. Iako je to izrekao krajnje nespretno, zlorabeći pri tome temeljni i jedan od najsnažnijih ljudskih osjećaja.
Uz hrvatsko domoljublje vežu se još uvijek svježe i iznimno bolne rane već dva desetljeća soljene pljačkaškim privatizacijama, kriminalnom tajkunizacijom, korupcijom na lokalnoj i državnoj razini, pretvorbama zemljišta, zastarijevanjem kriminala, oporezivanjem raje i stimuliranjem bogaćenja bogatih, izmišljanjem poslova za rodbinu i prijatelje, honoriranjem nerada, ustrajnim čuvanjem kojekakvih privilegija, povlaštenih mirovina i otpremnina za političare i dužnosnike... Pozivanje na domoljublje iznimno je hrabar čin, svaka je neiskrenost kontraproduktivna, i stoga se na njega može pozivati samo netko tko je i sam istinski domoljub, tko i sam iskazuje, u ovom slučaju, iznimnu spremnost na financijska odricanja. U gospićkom slučaju javnost je jasno iščitala tko je i što rekao. Političar je raju pozvao na odricanje. A čega se to politika odrekla da bi joj raja vjerovala?! Stoga je Milinovićev istup prepoznat kao manipuliranje uzvišenim osjećajima te je stoga pokupio adekvatne “ovacije” iako je htio reći što i premijerka u intervjuu Večernjem listu: “Bolne reforme tek slijede i pozivam sve da pomognu Vladi”.
Čime su zaslužili pomoć? Iskrenost se mjeri i djelima. Pođimo od glave, od Sabora, od onih kojima ne trebaju kolektivni ugovori jer imaju svoje zakone koje po potrebi prilagođavaju svojim i potrebama svojim miljenika, koji imaju najbolji posao u Hrvatskoj. Uz iznimke, za 16 tisuća kuna posao im je samo da dižu ruku, rade 130 dana u godini, a po potrebi ni tih dana ne trebaju doći na posao, mogu kasniti koliko žele jer im poslodavac ništa ne može, mogu dodatno zaraditi i na troškovima putovanja, ranije idu u mirovinu iako stalno kukaju kako imamo previše umirovljenika s premalo radnog staža, ručaju za 12 kuna... Tobože su se odrekli tek troškova za javni prijevoz, ali snaći će se još i zarađujući na zamjenskim troškovima korištenja auta. I, zbog uzvišenosti svoje funkcije još se smatraju domoljubima.
Mislim da bi J.Kosor trebala zabraniti istupe svojih \"velikoumnih\"ministara u javnosti i to sve prepustii glasnogovornici. Jer su oni nanjeli više zla nego sami kak\' ona veli bolni rezovi. Jer fakat je istina da SDP apsolutno ništa bolje ne nudi ,jedino bi mogao doći na vlast zahvaljujući lošim HDZovim istupima. Ako nema novaca onda novaca nema i SDPu mogu jedino vjerovati ako Milanović , Josipović /aproksimativno/proda stan i taj izno uplati u državni proračun. Naravo da se to šalim ,ali bez mogućnosti za sigurna ulaganja kapitala u HR mogu svi oni baviti kreativnim knjigovodstvom kad bu se to sve na kraju urušilo.