Subota 2. studenoga
Pomilovanje za rodbinu, kumove, članove stranke
Vlada je Saboru poslala konačni Prijedlog Zakona o pomilovanju po kojem će predsjednik države osuđenike ubuduće moći pomilovati samo na prijedlog sedmeročlanog povjerenstva na čelu kojeg je ministar pravosuđa. Tako ćemo morati mijenjati Ustav, Hrvatsku enciklopediju i, što je najgore, mijenjat će se tradicija koja postoji otkad postoje uređena društva, pravosuđe i kazne.
U Ustavu piše da predsjednik države “daje odlikovanja” i nijednom se drugom riječi ta ovlast ne ograničava. Znači li to da Vlada kad god hoće može donijeti zakon koji mijenja bilo koju ovlast predsjednika, pa predsjednik zapravo više i ne postoji?
Pomilovanje je čin vladara, pojedinca, koji svojim moralnim autoritetom potvrđenim na izborima jamči ispravnost svojih odluka. Novim zakonom, koji je nasilje nad Ustavom, taj se autoritet niječe pa se niječe i volja naroda i izbori i demokracija, što nije neobično za Titova pionira Plenkovića kojemu je valjda u mentalitetu nasljeđe diktatora Tita i njegova slavna izjava da se ne treba “držati paragrafa kao pijan plota”. Bit će da je u pravu jedan čitatelj – izmjena je sračunata na to da se zaštite HDZ-ovi kriminalci, rodbina, kumovi, prijatelji premijera i ministara...
Nedjelja 3. studenoga
Hrvatska će se održati, ali bez Hrvata
Europska je unija lani izdala nekoliko milijuna dopuštenja za boravak u EU strancima koji nisu građani EU, no Hrvatska se i u tome razlikuje od drugih zemalja koje imaju migracijsku politiku, koje se brinu o svojoj budućnosti i u koje najviše dolaze obrazovani ljudi. “U nas je situacija anarhična, ide se prema ukidanju kvota za uvoz stranih radnika, a mi nemamo nikakvu migracijsku politiku. Uvozimo sve koji se prijave za rad kod nas, pa nam, osim tradicionalno iz susjedstva, dolaze radnici iz Indije, Pakistana, Nepala...”, kaže demograf Stjepan Šterc. Tako se uvoz stranih radnika lijepo posložio s uvozom i izvozom u drugim područjima, izvozimo stručnjake, uvozimo šljakere, ali uvozimo i meso i drugu hranu kojoj je rok uporabe na isteku pa je uvoznici kupuju budzašto i prodaju na otrov već naviknutim Hrvatima. A uvozimo tako reći sve, čak i slamu, premda bi je, znamo li koliko je ima u glavama političara, mogli izvoziti. I dok Hrvati od nevolje napuštaju zemlju, azijska sirotinja u nju dolazi od još veće nevolje. Ipak je to neko jamstvo da naše gospodarstvo ima budućnost, da će se Hrvatska kao država održati, ali s posljedicama gorim od onih iz nauma četnika – održat će se bez Hrvata.
Ponedjeljak 4. studenoga
Katolika i dalje puno, crkve sve praznije
Jedno istraživanje kaže – osjetno se smanjilo povjerenje u Crkvu u Hrvatskoj, sve manje ljudi redovito pohađa vjerske obrede, ali je stabilan broj onih koji se osjećaju vjernicima katolicima: tako se izjašnjava više od 80 posto hrvatskog stanovništva.
Vjera u Boga neusporedivo je veća i masovnija nego vjera u Crkvu. Slavljenje najvećih blagdana – Božića, Uskrsa, Velike Gospe... – koje je, za razliku od nedjeljnih misa, uglavnom zadržalo svoju staru blagdansku izrazitost i kult, također pokazuje koliko smo neupitni vjernici, a koliko vjerski praktičari. Ako se to smanjeno štovanje Crkve može tumačiti kao posljedica sve veće “progresivnosti” stanovništva i gubljenja ukorijenjenosti u tradiciji, ima još jedan razlog koji se zove – Vatikan.
Kolika je samo razlika između narodskog, općeprihvaćenog, gotovo obožavanog kardinala Kuharića i hladnog kardinala Bozanića, koji, Bog da mu oprosti, ne govori baš savršeno hrvatski i kojega je mimo svih očekivanja imenovao Vatikan!? Nepovjerenje u Crkvu i njezinu hijerarhiju osobito se povećalo s papom Franjom i njegovim sramotnim odnosom prema simbolu hrvatske Crkve, kardinalu Stepincu, kojim je teško uvrijedio hrvatski katolički narod.
Utorak 5. studenoga
Zbog pohlepe su mnogi nogometaši na klupi
Komentator Bilda rekao je pravu istinu o Niki Kovaču. U Bayernu je bio “na pokusnom radu” te se cijelo vrijeme morao braniti i ispričavati, boriti za vlast i priznanje, i mladi i stariji igrači bili su od njega veći. No i sam je kriv, nakon sjajnog uspjeha s Eintrachtom u Frankfurtu previsoko je poletio te su ga privukli ponuda, novac i veliko ime iz Münchena. A u Münchenu valjaš samo kad osvajaš sve i u Njemačkoj, i u Europi, i u svijetu.
No nije on jedini žrtva svojih nerealnih ambicija. Ni Anti Rebiću nije bio dovoljan Frankfurt u kojem je blistao, pa sada u Milanu “trune” na klupi za pričuve. Ivanu Perišiću nije bio dovoljan Inter, pa se preselio u Bayern, također na klupu. Možda je i Mandžukića koštalo to što se precjenjivao, pa je sad nigdje. Nigdje je i Nikola Kalinić, koji je bio prvo ime Fiorentine, ali je htio biti još slavniji i bogatiji, kao i Lovre Kalinić, koji je u Belgiji sjao, a u Aston Villi je nestao. Svi su oni dosad zaradili milijune eura, pa je posve nerazumno ako se polakome za još kojim milijunom (što će im, pobogu!?) koji im netko nudi i koji je golub na grani pa ispuste vrapca iz ruke.
Srijeda 6. studenoga
Oporba dobra za HDZ, za Hrvatsku ne može gore
Predsjednik SDP-a Davor Bernardić javno se ispričao što je vozio pijan. Javno se ispričao i što je protuzakonito uzeo stipendiju od poslovne škole od 263.000 kuna, za koliko tisuće radnika moraju raditi deset godina.
Predsjednik HSS-a Krešo Beljak zbog provala u automobile osuđen je na osam mjeseci zatvora uz rok kušnje od tri godine. Anka Mrak Taritaš, kako je podsjeća potpredsjednik Sabora Željko Reiner, zaboravila je prijaviti stanove i garaže, zatim se proslavila honorarima koje je davala samoj sebi i enormnim cijenama obnove kuća u Gunji i Rajevu Selu. Tako se to društvo koje su osudili sud, Povjerenstvo za sukob interesa i javnost kvalificiralo za osnutak antikorupcijske koalicije, kao kad bi vukovi osnovali koaliciju za zaštitu janjaca.
A da bi pojačali uvjerljivost, na potpisivanju antikorupcijske deklaracije Beljak je izjavio kako je otac korupcije bio Tuđman, kum Šeks, a djeca su Sanader, Plenković i Kolinda. Nećemo sada o njima, nego o Beljakovu stilu. A stil je isti i kad provaljuje u automobile i kad, optužujući Tuđmana, provaljuje u državu ne bi li se dokopao pozornosti kao nekad stvari iz tuđih auta. Oporba kakvu HDZ može samo poželjeti, ali za Hrvatsku ne može biti gora.
Četvrtak 7. studenoga
Novo historiografsko razdoblje – klasićizam
U samom središtu Zagreba ima knjižara Naklade Ljevak, a ta je naklada izdala knjigu “Mika Špiljak, revolucionar i državnik” povjesničara Hrvoja Klasića, koja uz autorovu golemu sliku napadno krasi knjižarski izlog, toliko napadno da sam se, ugledavši prizor, instinktivno odmaknuo. Kao što bih se nekada odmaknuo od milicionara kad bih na njega naletio te mu na licu pročitao izraz zadovoljstva što djeluje tako moćno. Naklada Ljevak nije slučajno izdavač, Klasićevu je knjigu samo dodala izdanjima u kojima se među ostalim papa Ivan Pavao Drugi slavi kao “jedan od najvećih kriminalaca dvadesetog stoljeća”.
Na predstavljanu knjige autor je kazao da “političari koji nisu demokratski izabrani mogu poboljšati živote milijunima ljudi i mogu svoju državu učiniti važnim igračem na međunarodnoj pozornici”. Život ljudi Špiljakovi su drugovi poboljšavali i tako što su posmicali desetke tisuća Hrvata na križnim putovima, zavladali zemljom kao najcrnja diktatura, kao stoku odvozili ljude u mučilište na Goli otok, neprekidno se “štitili” suđenjima, zatvorima i ubojstvima političkih emigranata, a na “međunarodnoj pozornici” njihov vođa Tito proglašavan je jednim od najvećih ubojica 20. stoljeća.
Petak 8. studenoga
Ljevičare ne zanima bolji život, samo vlast
Ljudi moji, je li to moguće? – rekao bi pokojni Mladen Delić. Ovaj put nije riječ o Radanoviću i njegovu golu, nego o kolegi Damiru Karakašu i njegovu tekstu u Večernjaku pod naslovom “Birače zanima bolji život i zato Trump ima šanse”.
Tako rijetkom tekstu u kojem možete pročitati i da se sada u Americi bolje živi, gospodarstvo raste, nezaposlenost je rekordno niska, smanjuje se broj ilegalnih useljenika... Otkad je izabran za predsjednika SAD-a, Trump je svakodnevna meta ljevičarskih medija i ljevičarske javnosti, proglašavan je zatucanim, glupim, arogantnim, imao je mali milijun afera, svi su ga suradnici napuštali, a sada demokrati traže da mu se izglasa nepovjerenje. Od Francuske građanske revolucije do danas ljevica ponavlja isto ocrnjivanje protivnika, izmišljaju se skandali, pronose laži, trijumfira zbog nestašica koje se i umjetno stvaraju, a lijevim elitama najmanje je stalo do boljeg života ljudi. Zanima ih samo vlast i redovito se materijalno stanje građana pogorša čim je osvoje. Ljevičarski mediji u Hrvatskoj Trumpa ne podnose do bjesnila, i što se njih tiče on odavno više nije američki predsjednik. Ali pojavi se i pokoji drznik koji mu proriče još jedan mandat. Nečuveno
Stado se smanjuje. Kako to, kako to? Bit' će da su počeli upotrebljavati mozak.