Subota 12. prosinca
ČIM SE TKO ZAUZME ZA HRVATE U BiH, BOŠNJACI VRISNU
Kad bilo tko važan ustvrdi kako Hrvati u Bosni i Hercegovini nisu ravnopravan narod, Sarajevo uzvraća topovima. Pa je paljbom zasut i Zoran Milanović, jer se drznuo reći da Hrvati u BiH nisu zadovoljni svojim statusom, da se nitko ne treba zanositi “kako će bilo kakve strateške odluke o ičemu biti donošene bez suglasja triju konstitutivnih naroda, i to nije nikakav srednji vijek i bez toga nema građanske države”. A građanska je država u BiH “daleki, daleki san i lijepa stvar” te je prvo potreban “sapun, a onda parfem”. Članovi Predsjedništva susjedne države Šefik Džaferović i Željko Komšić optužili su “nadobudnog, egocentričnog napuhanka” Milanovića za šovinizam i ksenofobiju, dijagnosticirali da su u njemu “smrad truleži šovinizma i fašizma”, vrijeđali ga kao “psihički nestabilnu osobu” itd. Možemo zamisliti kako je Hrvatima s takvom vlašću u BiH, u kojoj se ističe “hrvatski član Predsjedništva” Željko Komšić koji se kao odmetnik od hrvatskog naroda gazdama Bošnjacima mora dokazivati pa uvijek juriša prvi i puca najžešće. Ovaj put su za bijes imali razloga, jer odavno nitko tako odlučno i tako uvjerljivim slikama nije stao u zaštitu hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.
Nedjelja 13. prosinca
KAKAV NAM JE BIO REFERENDUM O ULASKU U EUROPSKU UNIJU
U javnoj je raspravi Vladin prijedlog zakona o referendumu, a jedan naslov postavlja pitanje – “Može li šačica ljudi koji iziđu na referendum donijeti odluke koje mogu biti sudbonosne?” Pitanje je trebalo biti postavljeno prije osam godina, kad je iz straha da bi referendum o ulasku u EU mogao propasti, promijenjena odredba u Ustavu po kojoj se o udruživanju Hrvatske odlučuje “na referendumu većinom glasova ukupnog broja birača u državi”. Pa je bila dovoljna većina birača koji su izašli na izbore, a to, na primjer, može biti i šest od 11 građana. O ulasku u EU odlučilo je oko 29 posto ukupnog broja birača, što je osjetno manje od trećine, a pogotovo je daleko od većine cijelog biračkog tijela. Po negdašnjoj odredbi naš je ulazak u EU neustavan, ilegalan, no njime se maše kao “demokratskom voljom hrvatskog naroda” pa se tako odbija i svaka zamisao o referendumu o uvođenju eura o kojem se “hrvatski narod već odlučio” glasanjem za članstvo u Uniji. Kad se već raspravlja o prijedlogu zakona o referendumu, bilo bi pošteno da se održi novi referendum o članstvu u EU po negdašnjoj ustavnoj odredbi – ona je bila u temelju stvaranja hrvatske države koja nije nastala voljom “šačice građana”.
Ponedjeljak 14. prosinca
OPROSTITE, SMIJEM LI JA SPAVATI SA SVOJOM ŽENOM?
Doista je ponižavajuće slušati, gledati i čitati koliko se vlast trudi da se nikome ne zamjeri proglašenjem isključivog gospodarskog pojasa, IGP-a, na Jadranu. Te će to učiniti zajedno s Italijom u siječnju, te će prije toga biti trilateralni ministarski sastanak sa Slovenijom i Italijom, te će taj pojas ostati morski prostor u kojem će sve države „ne dirajući suverena prava i jurisdikciju Hrvatske uživati međunarodnim pravom zajamčene slobode i prava“, te je on dio “voda Europske unije” u kojem se primjenjuju pravila zajedničke ribolovne politike. Bože sveti, kao da od cijelog sela tražiš dopuštenje da spavaš sa svojom ženom i kao da se cijelom selu ispričavaš što to činiš! Uza sva ta dodvoravanja, nuđenja i darežljivost, tko zna hoćemo li imati ikakve koristi od proglašenja IGP-a. Ipak, moći ćemo, za razliku od prava u dosadašnjem ZERP-u, graditi umjetne otoke, što će u velikoj oskudici otoka kojih imamo više od 1200, biti veliki dobitak. Na te umjetne otoke mogli bi se smjestiti Vlada, Sabor, Ustavni sud i još podosta institucija koje sada u prirodnoj Hrvatskoj prave samo štetu. Možda bi na njima pokazali koliko smo bili u zabludi u procjeni njihovih sposobnosti.
Utorak 15. prosinca
HEBRANG I PLENKOVIĆ I NISU IZ ISTE STRANKE
Andrija Hebrang, koji boluje od raka, kaže: “Ne bojim se umrijeti, a vodeći HDZ-ovci uopće me nisu pitali kako sam”. Bilo bi neobičnije da su ga pitali. Jer Hebrang i “vodeći HDZovac” Plenković dvije su nepomirljive suprotnosti. Hebrang je, s cijelom svojom obitelji, u komunizmu bio progonjen, a njegovi su progonitelji mogli pljeskati Plenkovićevim prokomunističkim i projugoslavenskim tekstovima objavljivanima kad se Jugoslavija već bila zaljuljala. Hebrang je od početka u HDZ-u, Plenković je član stranke postao s dvadesetak godina zakašnjenja, kad je kalkulirao da bi mu mogla poslužiti za karijeru. Hebrang je bio u ratu, vodio je Sanitet oružanih snaga, dok je Plenković rat izbjegao, vodio je “sanitet” svoje sigurnosti. Plenković je predsjednik HDZ-a, a da je u njegovu mandatu Hebrang bio aktivan član stranke, njezinu bi vodstvu bio nepoćudan, jer bi se pobunio protiv Istanbulske konvencije i Marakeškog sporazuma, kao što je činio i u medijima. Hebrang je izvorni hadezeovac, i kad god je trebalo bio je na raspolaganju stranci i Hrvatskoj, Plenković je umjetni hadezeovac kojemu su HDZ i Hrvatska uvijek na raspolaganju. Hebrang je služio Hrvatskoj, Plenković je slugan EU.
Srijeda 16. prosinca
ŠKORO KANDIDAT ZA ŠEFA MZ VIŠNJEVAC?
Htio je na Pantovčak na mjesto predsjednika države, ali mu je pobjegao. Htio je u Banske dvore na mjesto predsjednika Vlade, ali su mu pobjegli. Sad izjavljuje da je spreman za utrku za gradonačelnika Zagreba, ali bi mu i Zagreb mogao pobjeći. Kao djevojka u selu kojoj ljubav nije uzvratio prvi očekivani ženik, nije joj ljubav uzvratio ni drugi, pa je bacila oko na trećega. I tako bi moglo biti sve do utrke za predsjednika Mjesne zajednice Višnjevac u Osijeku, ako bi i tamo prošao. Tko je u politici Miroslav Škoro? To nitko ne zna jer, osim nekih usputnih i nevažnih uloga, nema se što znati, ali da je jedan od najpopularnijih pjevača, to svak’ zna. Estradni mikrofon pjevač hoće zamijeniti političkim, i to pošto-poto, kao da mu pjevanje koje ga je proslavilo ništa ne znači. Zar se ne boji da će političkim karijerizmom obezvrijediti sve one lijepe poruke iz svojih pjevačkih nastupa? Zar se ne boji da će političke fraze i frazetine kojima često izigrava veličinu koje nema potisnuti pjesme koje su ga veličinom učinile? Napokon, zar se ne boji da će publika te pjesme prezreti kao licemjerne jer ih je takvima učinio nastojeći joj se dodvoriti nečim sasvim suprotnim – politikom.
Četvrtak 17. prosinca
JOŠ NAS SAMO USPJESI SPORTAŠA MOGU VESELITI
Ako smo na gospodarskim i drugim ljestvicama EU pretposljednji ili posljednji, ako nas politika i ekonomija ničim ne mogu razveseliti, barem se u sportu veselimo, barem smo u njemu prepoznatljiva nacija, i to gotovo u kontinuitetu: Filip Zubčić u skijanju, Tin Srbić, Filip Ude i Aurel Benović u gimnastici, djevojke u rukometu! Najljepše je u sportu kad se kao naše rukometašice pojavi netko gotovo nepoznat, izbije kao cvijet iz zemlje na kojoj ga nismo očekivali, kad nas iznenadi kao posjet drage osobe o kojoj smo jedva znali da još postoji. I kakvo ponašanje! Daleko od imperativa uspjeha i smućenosti od neuspjeha, daleko od likovanja nad poraženim protivnikom i od tugovanja gubitnika kao da mu je sve poumiralo. Umjesto tim ružnim pratiljama u sportskom natjecanju, naše su nas djevojke obdarile nepresušnim i neprekidnim osmijehom, mladenačkom radošću, kao da je sva vedrina neba sišla u njihova lica izišavši iz sjene njihova stalno naoblačenog trenera, genijalca Šoštarića. Tko im se ne bi divio, i tko se ne bi božanski osjećao što pripada narodu kojemu je dovoljno lijepo što postoji i natječe se, narodu sa rastrčalim božicama kojima je igra jedina zemaljska strast.
Petak 18. prosinca
SAMOUBILAČKO SKAKUTANJE PRUGOM JER – DRUGE NEMA
Lijepom se metaforom Zoran Milanović narugao građanskoj državi u BiH, koja je “daleki san”, zauzimajući se za ravnopravnost Hrvata. Dakle, “prvo sapun, onda parfem”. Metafora se može upotrijebiti i za Zagreb, u kojem gradonačelnik ima često obratan poredak, to jest – prvo parfem, a sapun neka čeka! Dok je gradio fontane, uređivao Bundek, Cvjetni trg..., dok je, dakle, grad posipao parfemom, deseci tisuća stanovnika glavnog grada ispaštali su zbog nedostatka elementarnih uvjeta za život i za kretanje metropolom. Čitam naslov o jadu stanovnika Gajnica – “Obećavaju nam podvožnjak 10 godina, ali izgleda da su digli ruke od ovog dijela grada”. Riječ je o podvožnjaku u vrlo prometnom zapadnom dijelu Zagreba između ulice Medpotoki u Gajnicama i Samoborske ceste, gdje pruga, od Vrapča do Škorpikove, dijeli grad te s juga na sjever i obratno kilometrima ne možete prijeći. Kao i mnogi drugi građani, između Samoborske i Gajnica skakućem po tračnicama u strahu od vlakova i vrebam na asfaltu Aleje Bologne slobodan prolaz u strahu od jurećih auta. Uz prugu je upozorenje koje treba odvraćati ljude od samoubojstva bacanjem pod vlak, ali Bandić ga se ne drži te građanima ostavlja poruku – ubijte se!
kako ovi novinari pale vatru to je strasno,podsjeca me na smrdoslaviju