Svake godine u adventu s velikim poštovanjem gledam kako niču jaslice ispred zagrebačke katedrale. Žive su to jaslice. Koje prvo grade živi ljudi, da bi u njima, također, živi ljudi dali život likovima Marije, Josipa, malog Isusa (pravog pravcatog novorođenčeta!), mudraca, pa čak i jednom živom magarcu. Baš kako je to bilo prije nešto više od 2000 u Betlehemu. Slika je to, dok se gledaju te Cenacolove jaslice na Kaptolu, slika izgradnje stvarnoga života. Ne samo simboličkoga u podsjećanju na one betlehemske dane, nego stvarnoga povratka u život na stotine i stotine mladića i djevojaka, koji su zbog onih ili ovih razloga zalutali u životu, izgubili radost i smisao i ponovno ga pronašli u zajednici majke Elvire Petrozzi, koja ih oživjela radom i molitvom.
“U zajednici rad nije svrha sam po sebi niti služi za zadovoljavanje vlastitih ambicija, a još manje za zaradu. Nije ni lažna nada spasenja, niti mjesto za bijeg od poteškoća. Rad je kod nas nešto sasvim drugo: sredstvo za poticanje dijaloga, metoda za rast u poniznosti, alat za izgradnju vlastitih darova vlastitih darova i talenata. Rad je sredstvo obnove čovječnosti, mogućnost da se pregalaštvom i požrtvovnošću osjeti radost stvaranja”, tumači s. Elvira u svojoj knjizi “Zagrljaj”, dodajući kako je rad i pravi pokazatelj molitve, jer tko dobro moli, dobro i radi, a tko dobro radi, dobro i moli. No, ono što je ključno u cijeloj toj njihovoj priči je – povjerenje. S. Elvira kaže kako je otpočetka rada s mladima vjerovala u njih i da nije istina da su lijeni, da su bezvoljni ravnodušni. “To nije istina. Sposobni su boriti se, surađivati, žrtvovati se za druge”, veli ona dodajući kako je imala povjerenja u njih i kako je svima vjera pomogla da ne odustanu, da se ne uplaše, da idu naprijed u nadi, pouzdanju i strpljivosti i “da svoju sigurnost stavimo u Boga, kojeg sam upoznala kao Oca”.
“On mi je davao više sigurnosti nego sva moja nastojanja”, veli ona. Ali da bi se vjerovalo, treba ljubiti. I to bezuvjetno. “Prihvaćamo ih takve kakve jesu. Volimo ih bez pretenzija da budu nešto što nisu. No, istodobno želimo da shvate kako mogu imati i budućnost, da se život može obnoviti kad ga se ispuni ljubavlju, strašću, voljom. Volimo ih ljubavlju koja želi obnoviti njihovo dostojanstvo. Oni nisu starci, nisu bolesnici ili fizički hendikepirani. To su mladi koji su se izgubili na putu života. Imaju pravo na drugu priliku, otkriti da vrijede, da u njima postoji veliko bogatstvo dobrote, snage i ljubavi, bogatstvo koje moraju otkriti i u koje moraju vjerovati”, kaže s. Elvira.
To bogatstvo može se vidjeti i uoči ovoga Božića u njihovom rukom napravljenim jaslicama na Kaptolu. I u svemu ostalome što su napravili svojim rukama kako bi se dokazali u novome životu kojega su dobili. To je njihovo skriveno blago, koje ovih blagdanskih dana iznose pred sve nas. Na nama je samo da im zahvalimo i da se tome čudu života s poštovanjem poklonimo.
Pogledajte i galeriju: Advent u Zagrebu 2017.
