Energija kojom su građani dočekali nogometaše jednako je fascinantna kao i njihov uspjeh na nogometnom prvenstvu. Iskreno i bez ikakve zadrške ljudi su se poklonili upornosti, srčanosti, nesebičnosti pa i određenoj dozi skromnosti koju je pokazala hrvatska reprezentacija.
Kako je politički i javni prostor zemlje uglavnom prožet kalkulantima i prevarantima raznih boja i oblika, pitanje je može li i hoće li izvršna vlast išta naučiti iz fascinantnog uspjeha hrvatskih nogometaša i tople reakcije građana? Hoće li, primjerice, Vlada uvažiti prigovore koji su vezani uz mirovinsku reformu i u Sabor uputiti zakone koji neće biti izvor novih nepravdi i frustracija? Tek ako bi se takvo što dogodilo mogli bismo reći da je premijer Plenković zajedno s ministrima i koalicijskim partnerima izvukao lekciju iz reakcije stotina tisuća građana.
Građani znaju razlikovati iskrenost od licemjerja, a nekoliko procesa koji su se odvijali paralelno sa svjetskim prvenstvom sugeriraju da je Vlada iskoristila skretanje pozornosti na najvažniju sporednu stvar na svijetu kako bi progurala svoje ideje i kadrove. Procedura izbora guvernera i njegovih suradnika pokrenuta je nakon isteka svih rokova i u takvom cajtnotu da nitko nije ni shvatio što se dogodilo, a kao ishod dobili smo to da je politika na kraju uspjela uzdrmati jednu od posljednjih institucija u zemlji za koju se vjerovalo da je neovisna o strankama i raznim lobističkim utjecajima.
Državu čine snažne institucije koje su u stanju braniti javni interes i demokratske procese i od same države, tj. vlasti ako treba. Najbolji su primjer za to Sjedinjene Američke Države, čiji su sudovi i regulatori zaustavili nekoliko spornih ukaza predsjednika Trumpa i tako pokazali da ni izabrani predsjednik ne može činiti što hoće. Nadajmo se da premijer zna slušati jer je o prijedlogu mirovinske reforme pokrenuta nekakva rasprava u zatvorenim stručnim skupinama tek nakon oštrih reakcija na predloženo.
Zdravstvo je također na određenoj prekretnici, jedan zakon koji regulira to područje prošao je prvo čitanje, o drugome koji će regulirati opseg prava još se raspreda u zatvorenim krugovima. To su zakoni na kojima se dobivaju ili gube izbori, ne rade se ispod žita i na prijevaru te iza njih mora stati cijela Vlada jer ni upućeni ne razumiju zbog čega je zdravstveni zakon u parlamentu. Građanima treba jasno i glasno reći što ih čeka, koju razinu zaštite može osigurati država, a za što se moraju pobrinuti sami. Isto je i s mirovinama, gdje je, novac akumuliran u drugom stupu, postao jedini motiv za nazovi reformu.
.....sve je uzalud...