Baš su škrti ti Škoti. Čak ni sebi nisu htjeli dati samostalnu državu. A toliko je onih u svijetu koji čeznu izboriti se bar za referendum o neovisnosti. Primjerice, Katalonija i Baskija u Španjolskoj, Sardinija i Korzika u Italiji, Flandrija u Belgiji, istočne regije Ukrajine, gruzijske oblasti Abhazija i Južna Osetija, nekoliko ruskih republika i većinski muslimanska područja u Kini, Québec u Kanadi... samo su neki od onih koji manje-više teže odcjepljenju. Čak dvadesetak regija u Europi želi postati samostalnim državama. Jednako tako, mnogo je onih koji su u posljednja dva-tri desetljeća to uspjeli ostvariti. Odcijepili su se Istočni Timor od Indonezije, Južni Sudan od Sudana, Kosovo od Srbije, a nešto prije i cijeli je niz država u Africi stekao neovisnost. Na prostorima bivše Jugoslavije u krvi nastalo je čak sedam novih država. Primjer civiliziranog, mirnog razlaza su Česi i Slovaci, Sovjetski Savez...
Malo je republika kao što su bile dvije Njemačke koje su se integrirale u zajedničku državu. Jedna od onih koja se odlučila na integraciju jest i Hrvatska republika Herceg Bosna. Naspram težnji o samostalnosti, Hrvati u BiH odlučili su živjeti u zajedničkoj državi s druga dva konstitutivna naroda. HR HB je najprije Washingtonskim sporazumom (1994.) integriran u Federaciju BiH, a potom Daytonskim sporazumom (1995.) u državu BiH. Tako su Hrvati koji su stoljećima priželjkivali svoju državu (Hrvatsku) opet završili u "maloj Jugoslaviji" (BiH). Koja se prema njima i ponaša poput "velike" Jugoslavije. U nekim segmentima čak i lošije.
Odluka hrvatskog vodstva da teritorijalnu i institucionalnu stečevinu (HR HB) unese u novu državnu zajednicu bila je u dobroj vjeri da će u Bosni i Hercegovini moći ostvarivati sva svoja prava kao konstitutivan, suveren narod. Čak su se i prije rata jasno odredili prema BiH. Hrvati su 1992. glasovali 99 posto na referendumu za neovisnost BiH.
Zbog bojkota Srba, njihovi glasovi su bili "jezičac na vagi" za osiguranje natpolovične, a zamalo i dvotrećinske većine (64 posto) za proglašenje neovisnosti BiH. Međutim, demokratska uspostava nove države tekla je i još uvijek teče neiskreno. Sve tri strane potiho su stvarale svoje države u državi. Srbi su jačali Republiku Srpsku, Bošnjaci su brojčanom dominacijom Federaciju potpuno pretvorili u svoj entitet. Malobrojne Hrvate međunarodna zajednica je neobjašnjivo potpuno razvlastila i takve ih ostavila na milost i nemilost brojnijim narodima. A ovi ih brutalno majoriziraju. Ulog koji su Hrvati unijeli u stvaranje BiH više nitko i ne spominje. Sve njihove zasluge su obezvrijeđene. Tamo gdje su bili žrtve, pretvoreni su u agresore. Sustavno im se nameće krivnja za rušenje države. Kakvog li apsurda jer upravo su Hrvati, kao malo koji narod, ugasili Herceg Bosnu kako bi gradili Bosnu i Hercegovinu.
Iz škotskog primjera BiH može dosta naučiti. Ako se poštuju kolektivna i pojedinačna prava, onda će narodi htjeti ostati u zajednici. Jer, male samostalne državice teško mogu ekonomski preživjeti. Današnje, službeno Sarajevo svojim postupcima motivira Srbe na odcjepljenje, a Hrvate na borbu za povratkom izgubljene teritorijalne i institucionalne zaštite (HR HB). Svakim danom te su težnje izraženije.
Referendum o odcjepljenju RS, o kojem često govori Milorad Dodik, baš kao i stvaranje hrvatskog entiteta, nemogući su bez unutarnjeg dogovora svih strana u BiH. Bošnjaci, a i međunarodna zajednica to ne dopuštaju. Srećom, još uvijek ima dosta prostora za razgovore i kompromise. Nikako ne bi bilo dobro da Bošnjaci, Srbi i Hrvati čekaju proljeće. Tada je krv vruća. Demokracija na ulicama u BiH uvijek završava krvavo. "Bosansko proljeće" ništa dobro ne bi donijelo. Zato odmah nakon izbora, a to je već idućeg mjeseca, hladne glave treba krenuti u ustavne promjene. Ako se ne dogovori funkcionalna BiH po mjeri sva tri naroda, svi će htjeti referendum. Rezultat bi se unaprijed znao.
Srbi nikako ne bi glasovali kao Škoti, a Hrvati se poput Katalonaca sve češće sjećaju samostalnosti. Bošnjačkim političkim elitama, barem zasad, uzor takvim "separatističkim" težnjama više od Britanije, pa i Španjolske, bivša je Jugoslavija. Rezultat je lako pretpostaviti. Baš kao što je bilo lako pretpostaviti da će te države ostati demokratske, a Jugoslavija postati bivša umjetna tvorevina. Koja je bila "tamnica" svima osim "temeljnom narodu".
>> Tuđman je htio A1 preko Bihaća i Livna. Merkel je iz Ploča vraća u BiH
Hrvati u BiH su ispali idioti i sami su sebe sjebali. Patetična priča da su se odrekli republike jer su htjeli graditi BiH je šupljak. Slušajući Zagreb i za njegov račun sami su sebe praktički osudili na politički kraj. Sadada lamentirati nema smisla. Srbi su svoje zapasali a Bošnjaci svoje. U tu zemlju je ugrađena secesija između Bošnjaka koji će stvoriti svoju državu od FBiH i RS koja će se spojiti Srbiji.