Ako se prate hrvatski mediji, i to u širokom rasponu od novina pa do svih internetskih oblika, čini se da nitko nije zadovoljan Hrvatskom radiotelevizijom. Svako se malo javljaju i inicijative da se ukine obavezna pretplata od osamdeset kuna, što bi, u situaciji u kojoj se hrvatsko društvo i gospodarstvo nalazi, vjerojatno značilo i eutanaziju javne televizije. Na HRT se drvljem i kamenjem podjednako nabacuju i lijevi i desni komentatori.
Kude ga i braniteljske udruge i udruge s ljevičarskim predznakom (koje još uvijek misle da samo one spadaju u civilno društvo). Ukratko rečeno, HRT-om nisu zadovoljni ni kozmopoliti ni domoljubi (kao da se to dvoje nužno mora isključivati), ni revizionisti ni antifašisti, ni sjevernjaci ni južnjaci. Mediji stalno ističu tezu da HRT-u više nitko ne vjeruje pa je zato HRT-ov informativni program u sve većem deficitu u odnosu na slične programe komercijalnih televizija. Kulturnjaci misle da na HRT-u ima premalo sadržaja iz kulture, ljudima iz obrazovnog sustava nedostaju emisije iz obrazovanja i znanosti, nezadovoljni su i manjinci koji ne znaju je li bolje da imaju specijalne emisije koje ih getoiziraju ili da su utopljeni u općeniti program u kojem ne mogu očekivati preveliku minutažu. Mnogima s pravom u informativnom programu nedostaju detaljnije vijesti iz svijeta, ali i analitičkije emisije o politici i društvu koje bi HRT mogao proizvoditi kada bi iskoristio sve potencijale koje ima.
Običnom čovjeku vjerojatno i nije jasno kako je moguće da Europsko prvenstvo u rukometu ne može pratiti na javnoj televiziji, a nisu ugodne ni vijesti da ćemo hrvatsku nogometnu reprezentaciju uskoro pratiti na nekim drugim TV kanalima. Da situacija i u samoj kući nije dobra, svjedoči i (pre)veliki interes za odlazak s HRT-a uz relativno visoke otpremnine. Time i vodstvo HRT-a šalje lošu poruku cijeloj javnosti, ali i svojim prisilnim pretplatnicima jer pretvara javnu televiziju u brod koji tone. U isto vrijeme kada se HRT kritizira iz svih oružja i oruđa, nekako u sjeni opravdanih i neopravdanih kritika krije se činjenica da je današnji HRT uspio snimiti i proizvesti odličnu televizijsku emisiju kao što je to A-strana, koja je civilizacijski i kulturološki obogatila i slavlje Božića i Nove godine. Točno je da A-strana spada u zabavni program, ali i zabavna glazba već je odavno dio kulture jednog naroda pa snimanjem i podržavanjem kulturnih emisija kao što je to A-strana HRT radi ono zbog čega postoji i ono zbog čega uzima televizijsku preplatu. A-strana je brana pred totalnim uništavanjem kriterija u Hrvata i dokaz da nam itekako treba i Hrvatska radiotelevizija i njeni reprezentativni glazbeni ansambli. U protivnom će medijskim prostorom totalno zavladati stvarne ili hibridne cajke. A zar smo se za to borili?
Pogledajte i galeriju: Udovice hrvatskih branitelja: Tko na HRT-u ima veću moć od Medveda?
Pratite nas
