Ovoga smo tjedna doživjeli jednu od najvećih uvreda. Naime, predsjednica nas je uvrijedila tvrdnjom da u Jugoslaviji nije bilo jogurta. Neki su je pokušali obraniti da je to bila samo metafora za odsustvo slobode izbora, ali svi znamo da je to laž. Jugoslavija je bila zemlja slobode i napretka, u kojoj smo svi bili dinarski milijunaši. Ne smijemo zaboraviti da je ona u svojim mladim danima otišla u Ameriku. Tamo su je sigurno mučili viškom ponude, školovali i obučili kako da sramoti samoupravni socijalizam.
Ona je zaboravila da je u Jugoslaviji, ako je ičega bilo, bilo jogurta. Jogurtom su se pokretale i revolucije. Zato je potpuna laž da se nismo mogli odlučiti između dvije vrste jogurta. Bilo ga je u izobilju i svi smo ga pili. Odrasli smo na jogurtu. Prežderavali smo se jogurtom. Jedini problem nastajao je kada bismo se zaboravili prijaviti za kruh pa smo bili prisiljeni jesti jogurt s kukuruznom “purom”.
A pogledajte kako je danas kad odete u trgovinu, a ono 20 vrsta jogurta, da ti se smuči. Pa čitaj deklaraciju, pa da ne bude previše masno, pa ugljikohidrati, pa šećeri… Prava drama. Danas nikako ne možeš biti siguran da si ispravno odabrao. Zato je prije bilo bolje, pa si umjesto biranja između 20 vrsta mogao izabrati samo jednu. Kad ti je ponuđena samo jedna stvar na polici, onda znaš da je tvoj izbor ispravan. Kada biraš između njih 20-ak, uvijek imaš onaj osjećaj da si možda pogriješio. Jugoslavija nas je oslobađala te nesigurnosti.
Danas moramo birati između HDZ-a i SDP-a, a kako je bilo lijepo dok su oni bili jedna partija pa si bio siguran da ne možeš pogriješiti. U čemu je uopće vrijednost slobode izbora? U čemu je smisao sveg tog današnjeg mahanja šarenilom kad su ljudi svejedno nezadovoljni i nesigurni? Prije nismo znali što sve možemo imati pa smo zato imali sve. Tada se svemu znala vrijednost i cijena, a ne kao danas, kada nitko ništa ne cijeni i sve nam je bezvrijedno.
To je bilo vrijeme zajedništva, bratstva i jedinstva, gdje se strpljivo čekalo u redu za kruh. Narod nije bio razmažen, nego naučen na čekanje. Ako je povremeno nečega i nedostajalo, nitko nije pravio dramu i bio nezadovoljan zbog toga, jer nije smio. “Kad nečega nema, bez toga se može”, govorila je partijska mudrost. Vlast je tada čuvala narod od pohlepe. Svi su bili jednaki i svi jednako nisu imali. Osim čuvara.
Ono što smo imali teško je i usporediti s ovim što imamo danas. Ovi današnji samo se bogate, a što je jadni Tito imao, osim deset jahti, 20 vila, 30 automobila i nekoliko pari bijelih rukavica? I ništa mu nije ostalo. A danas svaka šuša smije kritizirati predsjednika. Prije se kritika nagrađivala s nekoliko godina ljetovanja na Golom otoku i zatvaralo se Hrvate zbog izjašnjavanja, a ovi danas kradu, pa nitko da ih zatvori.
Dopuštena je prekomjerna sloboda. Zbog toga je danas teško živjeti kao dosljedan socijalist. Sve i kad bi se htio pobuniti, ne možeš jer su migranti zauzeli šume. A ako bi i otišao, kako kad znaš da bi ti odmah oteli status zaštićenog najmoprimca? Dok ovi danas odbacuju migrante, Tito ih je primao, obučavao i naoružane slao na Zapad.
Jugoslavija je uopće bila svjetlosnim godinama ispred svijeta. Žene su među prvima dobile pravo glasa i izbora, gdje im je ponuđen jedan i siguran kandidat. Dok danas ekolozi pozivaju na brigu o energetskoj učinkovitosti, u Jugi su isključenja struje bila standard. Htjelo se biti ispred svih i u borbi protiv globalnog zagrijavanja, pa je uvedena vožnja par – nepar. Jugoslavija je bila i jedan od pionira makrobiotičke prehrane. Brzo se uvidjelo da kava štetno djeluje na omladinu, koja se danas besposleno izležava po kafićima, pa se pržio korijen cikorije i pila divka. Svega što nam danas nedostaje tada je bilo u izobilju. Svakog dana malo stegneš remen i komunizam ti je sve bliži. Onaj koji bi se danas toga držao, može kao nekada sa svojim stojadinom, boje koja ga zapadne, na odmor u sindikalno odmorište. To je baš hipsterski. Potrebno je samo “vjerodostojno” živjeti ono što se propovijeda i bolja prošlost ti je osigurana. Jer, svi znaju da je Jugoslavija propala u obilju i zbog obilja. Da je prije bilo bolje jer smo imali više volje!
Zato je nevjerojatno da su jugomili svojim glasom izabrali hrvatsku predsjednicu koja im po svijetu sramoti Jugoslaviju. Kao da im nije bilo dovoljno stresno razdoblje onih pobjeda u Rusiji, finala i dočeka, sveg tog domoljubnog nadimanja, sad još i ovo. Ali kada si dovoljno ustrajan, dođeš na svoje. Dobiješ jedinstvenu priliku istoga dana uz jogurt podrugljivo se radovati porazu Hrvatske i braniti Jugoslaviju od Kolinde.
Zločinačka Jugoslavija uništena 1995.Preživjeli pobornici megaubojice ionako idu u pakao pa nisu irelevantni za ovaj svijet.