Ključno pitanje 1848. i danas: Ima li poštena čovjeka na vlasti?

Niti jedan predsjednik HGK nije bio tako neuspješan usred krize kao što je to dr. Luka Burilović, ponekad zvani Luka Banjaluka. Najtužnije je što je uživao potpunu podršku HDZ-a i nije baš ništa uradio u predviđanju, spriječavanju ili umanjivanju reakcije gospodarstvenika ili barem smanjivanju štete. Osobno je bio inertan, bezidejan i srušio je cijelu konstrukciju HDK u kojoj su mnogi HDZ-ovci mogli naći rezervno mjesto. Najveću i izravnu štetu je uradio baš HDZ-u i neoprostivo je da osoba od povjerenja učini toliko ništa. Sada su svi u državi upoznati s njegovim likom i djelom, a dobri ljudi su se pobrinuli i da se dio njegovog osobnog materijalnog bogatstva i prihoda, daleko iznad razine ministara, obznani svima. Za 60.000 kuna neto svakog mjeseca plus onoga što nije otkriveno taj duboko podkapacitirani dužnosnik nije niti u jednom trenutku nešto pokušao što bi javnost shvatila kao razumno ponašanje u krizi. Nisu gospodarstvenici toliko ogorčeni na obavezne pristojbe već upravo na nerad i bezidejnost. Plenković se također okružio kadrovima određene podkapacitiranosti ali njegovi osim nekolicine su ipak uspješniji i nisu izazvali ovoliko ogorčenje gospodarstvenika. Pridružio se skupini kojoj je HDZ puno dao kao što je Markt iz Crvenog križa, Žinić, Trut i desetak njih koji su razotkrili svoju nesposobnos i neorganiziranost organizacija koje vode. Zar se tako treba vratiti HDZ-u, koji im je sve dao? HDZ treba kadrove koji nisu toliko pohlepni i nesposobni. Već barem pošteni.

Pošteni ljudi izbjegavaju politiku i vlast. Nemaju želudac za to.

Burilović je veliki Hrvat, kojega su izborni pobjednici postavili na sve te funkcije. Ako idemo protiv volje većine, to neće dobro završiti.

Fini članak koji lijepo (čak s natruhama književničkog) ocrtava duh vremena u današnjoj Hrvatskoj. Iako, čini se da je manjak poštenih ljudi stalna komponenta zeitgeista kod nas.