Hrvatskom pravosuđu nije lako. Na najvećem je ispitu od osamostaljenja države, sad je biti ili ne biti. Sad je ključni trenutak, hoćemo li državu očistiti od korupcije i organiziranog kriminala ili ćemo i dalje nositi etiketu korumpirane države i naroda!? Hoćemo li uređenu pravnu državu zapadnog tipa ili želimo i dalje živjeti u polubalkanskoj krčmi? I baš sad kad pravosuđe treba široku potporu, a najviše od politike, njezini akteri sasuli su po njemu dosad neviđenu paljbu.
Pravosuđe je danas dno dna! Tako je zaurlao neki dan Radimir Čačić na HTV-u, mrtav hladan, onako bahato kako već zna i umije, i nikome ništa. Štoviše, onako kako je još širio svoju tezu, moglo bi se zaključiti da je za njega pravosuđe najveća zločinačka organizacija u državi.
Tko, međutim, kroji i donosi zakone po kojima pravosuđe funkcionira? Politika, u kojoj je Čačić agilan koliko nam je stara i država. Tko je postavljao državne odvjetnike i suce? Opet politika. Tko ih je pritiskao da ne rade svoj posao? Naravno, politika umrežena s različitim mafijaškim i drugim interesnim skupinama. Tko je sad bacio stege s pravosuđa da konačno počne raditi svoj posao? I opet politika, dakako pod velikim pritiskom izvana, jer se u nas drukčije nikad ništa nije ni mijenjalo dok izvana netko nije zatreskao pred facama naših političara. Ukratko, politika je danas dno dna.
Politika je pokazala političku volju, ali masa političara rado bi da ih to isto pravosuđe zaobiđe u velikom luku i da ostane skriveno i nekažnjeno što su oni sve dosad i kako radili. HDZ nije imao i nema izbora, ili će počistiti ispred svojih vrata ili može u ropotarnicu povijesti. No tek je na početku, blata ima još puno.
Ali oporbenjaci su shvatili i željeli prikazati u javnosti da samo HDZ treba čistiti, dok je kod njih sve čisto. Malo morgen, jer korupcija i kriminal ne poznaju stranke i ideologije. Kriminalu su skloni na svim stranama, jer njega čine ljudi i prilike te neučinkovita država i njezino pravosuđe. Najbolji primjer tog jednostranog gledanja jest prekaljeni esdepeovac Slavko Linić.
Nakon što je krenula istraga o riječkoj tržnici, i u njoj se našao i on, iako u zastari, Linić riga vatru na sve strane, vrijeđa koga stigne i radi politički pritisak na pravosuđe, što si ni jedan ozbiljan političar ne bi smio dopustiti, posebice kad se radi o istragama i postupcima koji su u tijeku. Sad se trebamo pitati: zar bi nevin čovjek tako reagirao? Dakako, nije na ispitu samo on nego i vjerodostojnost samog SDP-a. Jer ako je Polančec morao otići zbog povezanosti s Podravkom, kako onda više može Linić biti na bilo kojoj funkciji u stranci i dijeliti lekcije drugima, a sam je umiješan u tešku aferu? Ili još više Željko Jovanović, koji bi i dalje u Saboru trebao arbitrirati oko suzbijanja korupcije? Teška vremena dolaze za sve, ne samo za HDZ. Na naplatu stižu stari računi. A tek kad se počne razmatati klupko oko korupcije Daimlera u Račanovo doba?
Neviđeni udarac na pravosuđe, u što se uklopila i Čačićeva teza, izazvali su SMS-ovi Ive Pukanića, koji jest žrtva, ali nije zlatno tele. Ne samo udarac nego je protiv suda i sutkinje Ivane Kršul pokrenut pravi javni linč. Ali ništa čudno. Trebamo se zapitati nešto drugo. Tko je godinama opstruirao reforme u Hrvatskoj i naše približavanje EU? Sigurno ne neki Britanci ili netko izvana. Tko je opstruirao pravosuđe? Tko nas je držao u balkanskom blatu? Naravno, različiti domaći interesni krugovi ili mafijaški, kako god, koji su imali pipke i u politici, i u medijima, i u pravosuđu i svuda. Svima njima nije bilo u interesu nikakvo mijenjanje nabolje, jer bi onda u pitanje došli njihovi feudi i njihova moć. Sad kad je tome polako odzvonilo, čuju se i njihovi posljednji trzaji.
.... nadam se da će u Mađarskoj pravosuđe funkcionirat