Opskrba ruskim plinom preko Ukrajine nastavit će se, okvirno su nakon
maratonskog sastanka dogovorili ruski premijer Vladimir Putin i
šefica ukrajinske Vlade Julija Timošenko. Dogovor
je pao u noći između subote i nedjelje. Potpredsjednik Vlade Damir
Polančec u ovom intervjuu objašnjava što taj
dogovor znači za Hrvatsku.
Gazprom i Naftogaz potpisuju sporazum
Spor
traje od 2005. godine
Plinski
spor bi uskoro mogao biti riješen
• Znači li
okvirni dogovor Putin – Timošenko da je plinska
kriza napokon završena?
– Volio bih da mogu potvrdno odgovoriti na to pitanje, ali s
obzirom na dosadašnje iskustvo, potreban je oprez. Nemojmo
zaboraviti da je jedan dogovor postignut prije sedam dana, a da nije
poštovan. Dakle, bit ćemo sigurni tek kad plin bude na
hrvatskoj granici, odnosno u transportnom plinskom sustavu Hrvatske.
• Što
je dogovoreno na moskovskom sastanku?
– Premijeri Putin i Timošenko u Moskvi su postigli
dva bitna dogovora. Jedan dogovor osigurava tehničke uvjete za isporuku
ruskog plina Europi. Nekoliko najvećih europskih plinskih kompanija
osnovalo je konzorcij koji je od Ruske Federacije kupio
‘tehnički plin’ što će biti upumpan u
ukrajinski transportni sustav da bi se osigurao dovoljan pritisak za
isporuku ruskog plina kroz Ukrajinu prema Europi.
Drugi je dogovor da će Ukrajina u 2009. godini dobivati ruski plin po
cijeni 20 posto nižoj od tržišne, dok će u 2010. godini i za
Ukrajinu vrijediti tržišna cijena plina. Rusija će od 2010.
godine plaćati Ukrajini tržišnu cijenu za tranzit ruskog
plina prema Europi. No sad taj dogovor treba staviti na papir,
potpisati i verificirati. Nadam se da će biti dovoljno političke snage
i volje da se to i dogodi, kako bi se normalizirala opskrba plinom.
• Gdje bi se
dogovor mogao najprije poskliznuti? Na političkim odnosima unutar
Ukrajine ili na relaciji Moskva – Kijev?
– S obzirom na to da je Ukrajina dosad poručivala da može
prihvatiti cijenu od 240 dolara, a moja računica pokazuje da bi cijena
u 2009. za Ukrajinu trebala biti 360 dolara, treba prvo pričekati da se
taj dogovor verificira unutar Ukrajine.
• Hrvatska je
potkraj prošlog tjedna dobila interventne količine plina iz
zapadne Europe. Dobila je i pozitivan signal iz Alžira. Je li nam i
dalje potreban plin iz Libije?
– Moramo i dalje raditi na osiguranju plina iz drugih izvora
sve do trenutka kad ne budemo posve sigurni da se ugovor koji Ina ima s
Gazpromom ponovno ostvaruje. Dakle, nema opuštanja. I dalje
radimo kao da sporazum između Rusije i Ukrajine nije postignut.
• Ako ruski plin
ponovno poteče, što smo naučili iz ove situacije?
– Potekao plin ili ne, mislim da nam je danas svima jasno
koliko je strateški važno imati u vlastitim rukama sudbinu
plinskog biznisa. Pritom mislim i na podzemno skladište
plina i na trgovinu plinom. To mora biti pod kontrolom hrvatske države.
Drugo što je sada jasno jest da smo s pravom inzistirali na
novim dobavnim pravcima, kao i na konačnom odabiru najbolje lokacije za
LNG terminal.
• Ali i s tim se
odlukama jako kasni...
– Odabir lokacije za LNG terminal mogao se brže provesti, ali
sad je jasno da više ne smijemo gubiti vrijeme. Mislim da će
ova situacija i te kako ubrzati početak gradnje tog terminala kao i
pregovore s konzorcijem koji gradi TAP (Transadriatic Pipeline).
Iz ove smo krize također naučili da moramo brzo pristupiti gradnji
novih podzemnih skladišta plina.
• Dogodi li se
da ruski plin opet ne dođe do hrvatskih potrošača,
što će dalje biti s opskrbom?
– Ako bi se dogodio taj najcrniji scenarij, još
jednom ponavljam da kod ovih dnevnih temperatura imamo plina za 13-14
dana. S obzirom na više dnevne temperature i dogovoren
interventni uvoz, kad ruski plin ne bi počeo pritjecati, bili bismo
prisiljeni na dodatne redukcije u industriji, ali zaštićeni
kupci neće biti ugroženi. No vjerujem da se taj najcrnji scenarij neće
dogoditi.
Potpredsjednik Vlade za Večernji list u povodu raspleta u Moskvi
Polančec: Bit ćemo sigurni kad plin uđe u Hrvatsku
