Poniženje, sram i isprika, koje je kao teret na svoja leđa uprtio baš Benedikt XVI. u Londonu, zbog grijeha pedofilije u Katoličkoj crkvi, sigurno će se svrstati u red povijesnih prekretnica novije crkvene povijesti. Pedofilski skandali u crkvenim redovima koji su, naime, zaredali posljednjih godina (uključujući posljednje belgijsko svjedočanstvo koje ulazi u red dosad najbrutalnijih i najneljudskijih), vapili su za takvom gestom s najvišega crkvenog vrha. Vatikan je izdao i pooštrene mjere i upute za razotkrivanje te seksualne izopačenosti, najavio najviši stupanj budnosti i ovlastio biskupe da ognjem i mačem gone toga đavla iz svojih biskupija, no upravo će Papin posjet Londonu ostati zabilježen kao točka-prekretnica u crkvenoj praksi prema pedofiliji. Naime, osim što je svima jasno da je pedofilija ne samo zakonski kažnjiva nego i težak moralni pad, tj. najgora vrsta grijeha, ono što je javnost najviše sablažnjavalo u slučajevima pedofilije u Katoličkoj crkvi jest sustavno zataškavanje brojnih slučajeva. Crkva često djeluje po načelu ignoriranja problema ne želeći se uhvatiti u koštac s njima mnogo puta prepušta vremenu da ih samo od sebe riješi. To zna biti i učinkovito, ali u slučajevima pedofilije pokazalo se pogubno. Kao prvo, klericima koji su bili optuženi za pedofliju omogućavao se premještaj u drugu župu ili službu i najnormalniji nastavak rada s djecom. Dakle, namicale su se nove žrtve. S druge strane, njihovi čini tako nisu bili sablazan ni za užu ni za širu crkvenu javnost pa se pedofilija kao kužna bolest proširila nekim crkvenim zakucima. Posljedice toga sada su i te kako vidljive.
Premda pedofilije ima i u drugim slojevima, profesijama i među svijetom, ona među svećenicima posebno sablažnjava. Jer, riječ je o posvećenim osobama, koje dobro poznaju moralne relacije dobra i zla, koje bi upravo trebale svojim životom svjedočiti da valjanje svijeta u blatnoj kaljuži nije jedino i trajno stanje, nego da postoji nešto drugo. Upravo zato ljudi na svećenika-pedofila gledaju kao na opće razočaranje cijelom institucijom. Kada se tome pribroji i ta činjenica da su gotovo svi takvi slučajevi godinama zataškavani, razočaranje je još veće. Nije, naime, svejedno jesu li vaš mesar ili frizer pedofili ili je to vaš župnik!
Ta činjenica motivirala je protivnike Crkve da još žešće navale na nju i da svoju nesnošljivost multipliciraju do granica neukusa. I u Londonu su prosvjedovali, ali kao da su bili u granicama zadanoga i sasvim prigodan garnirung cijeloj atmosferi papina dolaska. Zvijezda je nesumnjivo bio Benedikt XVI., koji je upravo u Londonu prepoznao priliku da zmiji pedofilije svom snagom stane na glavu. Za buduće ozdravljenje Crkve to je od golema značenja, dok će se posljedice učinjenih propusta sanirati još godinama, desetljećima. I očekivati je da će, upravo zbog zataškavanja i zaštite pedofila u svojim redovima, Crkva još dugo patiti, trpjeti i sramiti se zbog njihovih zlodjela. Premda se sada čini lakim odgovor na pitanje zašto im prije nije odlučila stati nakraj?!
Čitaj: \'Papa ubio svoju voljenu zmiju\'