Jesu li vas šokirale reakcije nekih njemačkih političara i medija na izvješće o monitoringu EU nad Hrvatskom? Tema je ozbiljna, pa zaslužuje i malo uvoda. Pouzdanje mnogih Hrvata u Nijemce je bezgranično. A kad je takvo, onda je i nekritično. Pa kad god Nijemci učine nešto što Hrvatskoj ne odgovara, i čuđenje postaje bezgranično. Nejasno je zašto su toliki Hrvati u njih “zaljubljeni”. Što nam je to zajedničko? Ni jezikom ni etnički nismo prvi rođaci, a po vjeri i kulturi smo jednako bliski mnogima u Europi bar kao i njima. Kao i oni, pripadamo (europskom) Zapadu i srednjoj Europi, ali po tome smo slični i mnogima drugima. Njemačka je površinom i brojem stanovnika u usporedbi s nama divovska zemlja. U tome i jest uzrok i naših nevolja i naših opčinjenosti u relaciji s Nijemcima.
U novijoj povijesti oni su, kao što to obično veliki narodi rade s malima, Hrvate uvijek upotrebljavali, mogli bismo reći i - zlorabili. U Drugom svjetskom ratu dio Hrvata bio je s njima u savezu kao nezavisna država, ali moglo je biti i drukčije. Prije uspostave NDH Hitler je Hrvatsku nudio na sve strane, a poslije je s njome i u njoj radio što je htio. Završilo je crno da crnje ne može biti, a savezništvo s Nijemcima ostalo je Hrvatima kao trajni biljeg sramote, velik onoliko koliko je velik bio saveznik. Na drugi će se način mit o veličini Njemačke kod velikog dijela Hrvata obnoviti šezdesetih godina prošloga stoljeća. Malo će tko primijetiti da nas Nijemci opet upotrebljavaju, jer nisu oni došli izgrađivati Hrvatsku nego su stotine tisuća Hrvata kao gastarbajteri izgrađivali Njemačku. Unatoč tome Njemačka je pojmljena kao spas, a priče o nadnaravnoj moći i pameti Švaba počele su preplavljivati Hrvatsku poslije prvih dolazaka na odmor u domovinu naših radnika s bauštela. Valja reći, naši su gastarbajteri uvelike pomogli sebi i svojim obiteljima, ali su najviše pomogli samoj Njemačkoj i komunističkoj eliti u Jugoslaviji koja je raspolagala devizama što su ih slali, deponirali ili mijenjali u Hrvatskoj. Pomogli su uvelike i u obrani samostalne Hrvatske.
Ali je isto tako zapušten zavičaj, a toliki su se njihovi potomci odnarodili popravljajući demografsku sliku mnogoljudne Njemačke i vlastitoj malobrojnoj naciji donoseći velike demografske gubitke. Dvojbeno je, dakle, koliko je gastarbajterska Njemačka za Hrvate i Hrvatsku bila sreća ili nesreća. Treći se put u posljednjih sedamdesetak godina mit o velikoj Njemačkoj obnavlja na početku Domovinskoga rata, to jest zauzimanjem Njemačke za priznanje Hrvatske (i Slovenije). Ali i tada su Nijemci upotrijebili Hrvate, dokazivali su svoju moć i veličinu i računali na svoje interese u ovom dijelu Europe. Ali oni kojima najviše zahvaljujemo, Genscher i Kohl, dugo su se držali drukčije nego što se obično misli. Oni su, kao i ostali europski državnici, podupirali opstanak Jugoslavije sve dok pod utjecajem ratne strave, kad je već i lijeva oporba bila za priznanje Hrvatske, nisu promijenili politiku. Nijemci su nam tada pomogli, ali misleći u prvom redu na sebe, kao što su mislili i poslije kad su u Lijepoj našoj kupovali ono što im sigurno donosi profit, na primjer, Hrvatski telekom, iz kojega se milijarde dobiti godišnje odlijevaju u Njemačku.
I sada, kad neki njemački političari i mediji govore i pišu o nespremnosti Hrvatske za ulazak u EU, Njemačka upotrebljava Hrvatsku na kojoj dokazuje svoju dominaciju u Europi i svoju volju da u prvom redu njemačka mjerila budu i mjerila za proširenje Unije. Sadašnja je hrvatska vlast neugodno iznenađenje iz velike prijateljske zemlje skrivila svojim postupcima i neizvršavanjem obveza i, što je možda najvažnije i presudno, računicom u kojoj je uloga Njemačke bila omalovažena ili u samosvidljivosti i bahatosti Zorana Milanovića, Vesne Pusić i druge djece komunizma - možda čak i prezrena. I kad Hrvatska nije znala i htjela upotrijebiti Njemačku, opet je Njemačka upotrijebila Hrvatsku.
Mi, Hrvati, nismo bili saveznici Njemcima u 2. svjetskom ratu već neki naši izrodi i izdajice. Hrvati su ratovali protiv Njemaca . Dokaza, grobovi nekoliko tisuća pripadnika Wehrmachta. Ono što Ivkošić neće reći je koji su to bili Hrvatai koji Hrvatai koji su ratovali kontra Hitlera? Jer on ni ideološki ni na nikoji drugi naćin ne spada među njih ali je zato itekako na strani onih koji su za čast, vlast i lovu radili po narudžbi protiv svog naroda.