Pokušat ću ovdje pokazati da se cijela rasprava o braku zapravo okreće oko jednog centralnog pitanja te da bi odgovor na to pitanje trebao odrediti kako ćete se postaviti u debati o istospolnom braku. Neću ulaziti u raspravu o motivima onih koji su postavili referendumsko pitanje. Ako ste racionalni, razlozi zbog kojih se protivite standardnoj definiciji braka trebali bi biti neovisni od toga tko je pokrenuo referendumsku inicijativu.
Većina će smatrati da standardnu definiciju treba odbaciti zato što je diskriminatorna prema homoseksualcima: definirati brak kao zajednicu žene i muškarca značilo bi oduzeti pravo na brak istospolnim parovima. Ali, strogo gledano, to nije točno. Definicija braka kao zajednice muškarca i žene homoseksualcima ne oduzima pravo na brak, već samo precizno određuje ono što to pravo uključuje. Pravo na brak, kako je danas definirano, imaju svi punoljetni građani (uključujući i homoseksualce). Svaki punoljetni građanin (neovisno o seksualnoj orijentaciji) ima pravo stupiti u bračnu zajednicu, ali samo s osobom suprotnog spola. Budući da prema navedenoj definiciji heteroseksualci također nemaju pravo stupiti u brak s osobama istog spola, sve ono što vrijedi za homoseksualce na jednak način vrijedi i za heteroseksualce. Gdje je ovdje diskriminacija?
Ovaj argument može izgledati kao sofizam. Definicija braka je diskriminatorna, neki će prigovoriti, zato što iz nje slijedi da samo heteroseksualci – ali ne i homoseksualci – smiju ulaziti u bračnu zajednicu s osobom koju vole. Ali ni to nije točno. Zamislimo dva punoljetna heteroseksualna prijatelja koji se žele vjenčati. Oni se vole isključivo kao prijatelji i njihov odnos nije seksualne prirode. Pretpostavimo da oni svoju normalnu prijateljsku ljubav žele ozakoniti brakom. Prema standardnoj definiciji, oni to ne mogu učiniti. Optužba za diskriminaciju koja bi bila uperena samo protiv homoseksualaca, dakle, gubi na moralnoj uvjerljivosti.
Ali što ako ovdje doista jest riječ o moralno neprihvatljivoj definiciji? Tvrdimo li da predloženu definiciju braka treba odbaciti zato što neopravdano diskriminira određene grupacije, vjerojatno smatramo da je brak moguće definirati na način da se to izbjegne. Kako bi onda izgledala definicija braka koja ne bi bila diskriminatorna?
Jasno je da naša nova definicija neće isključivati istospolne parove. Promotrimo stoga sljedeću mogućnost. Pretpostavimo da se troje ljudi želi vjenčati. Rastezanjem definicije braka to ćemo im omogućiti, ali pitanje je jesmo li baš spremni ići tako daleko. U slučaju da nismo, naše će određenje braka opet isključivati neke grupe pa će, prema argumentu iz diskriminacije, to biti moralno neprihvatljivo. Ljubav ne poznaje granice, a mi smo granicu postavili, i to brojkom – dopuštamo ljubav samo između dvoje ljudi. To je neopravdana diskriminacija, zar ne?
Oni koji se protive standardnoj definiciji ovu bi poteškoću mogli izbjeći na vrlo elegantan način. Moguće je da će spremno prihvatiti implikacije svoje pozicije i konstatirati da doista ne postoji opravdan razlog da se punoljetne osobe na bilo koji način ograničava u tome da svoj odnos pretvore u bračnu zajednicu. U tom će slučaju njihov odgovor najvjerojatnije poprimiti sljedeći oblik: “Neka se ženi tko hoće! Pa tko sam ja da im to zabranim?” Ipak, priklanjanje ovoj strategiji neminovno povlači i suočavanje sa sljedećim pitanjem: neće li institucija braka izgubiti svaki smisao ako će odjednom otvoriti vrata svakome tko u nju želi ući? Naš će odgovor, naravno, ovisiti isključivo o tome što smatramo da je smisao braka. I to nas dovodi do ključnog mjesta u raspravi: čemu brak uopće služi i zašto je brak uopće važan?
O smislu braka moguće je razgovarati na dvije različite razine. Brak, s jedne strane, zasigurno ima važnost za pojedince koji u njega ulaze. Ljudi koji sklapaju brak to čine iz različitih motiva: dok netko, primjerice, u bračnu zajednicu ulazi iz ljubavi, netko drugi to možda čini iz osobne koristi. No značenje koje brak ima (ili može imati) za nekog konkretnog pojedinca nije ono što nas ovdje zanima. Predmet našeg interesa jest brak kao društvena institucija. Zato pitanje treba razumjeti na sljedeći način: ima li institucija braka društvenu svrhu? Zašto je za jedno društvo uopće važno da postoji institucija braka? Odgovoriti na postavljeno pitanje nije jednostavno i na ovom mjestu nemam namjeru sugerirati rješenje. Samo pokušavam utvrditi postoji li – izuzmemo li upravo spomenuti razlog neslaganja – još neki dobar razlog zbog kojeg bi se netko mogao protiviti standardnoj definiciji.
Ali zar iskazivanje tolerancije nije dovoljno dobar razlog? Omogućiti različite vrste brakova znači uvažavati različitosti, a standardna definicija braka postojanje različitosti unaprijed blokira. Osim toga, diskriminirati manjine znači negirati temeljnu ustavnu vrijednost – jednakopravnost. Zar zalaganje za jednakopravnost nije dovoljno dobar razlog? Naravno da su sve to izvrsni razlozi, ali izgleda da te iste razloge mogu imati i oni koji prihvaćaju standardnu definiciju.
Je li moguće u Ustav unijeti definiciju braka kao zajednice muškarca i žene, a istovremeno govoriti o jednakim pravima za sve? Oni koji smatraju da je brak esencijalno zajednica žene i muškarca mogli bi tvrditi da za takvu mogućnost ne postoje nikakve prepreke: jednakopravnost bi mogla biti ostvarena na način da se respektiraju razlike među ljudima, a ne na način da se takve razlike poništavaju. Međutim, njihov bi argument mogao glasiti, razlike među ljudima bile bi zapravo poništene kada bi se istospolnim parovima omogućio ulazak u bračnu zajednicu (shvaćenu kao esencijalno heteroseksualnu) – svaka bi skupina u tom slučaju izgubila svoje distinktivno obilježje. (Argumentaciju koja ide u tom smjeru razvija filozof Roger Scruton.) Istospolni parovi trebali bi stoga tražiti svoja prava izvan, a ne u okviru institucije braka. Ideja je da bi istospolna zajednica i brak mogli uključivati potpuno jednaka prava, dok bi njihova razlika bila jedino u tome što bi prva institucija bila homoseksualna, a druga heteroseksualna. Jednakopravnost bi na taj način bila ostvarena, a razlike još uvijek sačuvane. Zar imati takvo shvaćanje ne znači i biti tolerantan i afirmirati različitost?
Protivite li se, dakle, standardnoj definiciji, imajte na umu da to vjerojatno nije zato što ste tolerantniji od drugih ili zato što, za razliku od drugih, smatrate da bi svi ljudi trebali imati jednaka prava. To je vjerojatno samo zato što imate drukčiji pogled na društvenu svrhu institucije braka.
Trebate još samo uzeti u obzir jednu sitnicu, a to je da ovaj referendum nije pokrenula manjina, nego većina, tako da glavno pitanje glasi: Jeste li za to da sutra neka stranka i neka crkva protiv vas digne većinu i kopa vam po želucu?