Nedavno su novine donijele zanimljivu vijest o jednom javnom prosvjedu.
Prosvjedovali su roditelji koji imaju djecu u vrtićima.
Osobitost te manifestacije sastojala se u tome što su ti roditelji
vegetarijanci: oni se bune što se njihovoj djeci ne omogućuje da i u
vrtiću jedu vegetarijanski.
Čovjek inače ne obraća pozornost na vegetarijance, polazeći od
pretpostavke da svatko ima pravo jesti što hoće i kako hoće, dotle dok
time ne smeta drugima. Ali, sad je izašlo na vidjelo da vegetarijanci
mogu i te kako smetati drugima, naime svojoj rođenoj djeci.
Jer, oni je, onako nemoćnu, kljukaju onim istim algama i sojama koje i
sami jedu. I tu onda čovjeka spopadne gnjev.
Jer, strašno je zamišljati dijete od tri godine kojemu njegovi vlastiti
roditelji ne daju sve što mu treba za normalan rast i razvoj.
I, strašno je zamišljati kako to dijete gleda svoje vršnjake gdje
klopaju hrenovke i paštetu, dok ono samo prevrće po ustima nekakav tofu.
U čemu je grijeh tih roditelja, više je nego očito: oni od svoje djece
traže nešto za što ona – baš zato što su djeca – naprosto nisu
sposobna, to jest da prihvate jednu ideologiju. Jer, vegetarijanstvo
nije prehrambeni stil, nego je pogled na svijet.
Evo zašto. Kako god da tumačimo čovjeka - po svetim knjigama ili po
Darwinu - uvijek ispada da je on svežder, pa je, dakle, predviđeno da
jede i meso. Da nije, drugačiji bi mu bili i zubi, i želudac, i
crijeva. Dakako, postoje ljudi koji misle da su Bog ili Priroda cijelu
tu stvar uredili loše, pa se suprotstavljaju ustaljenom poretku i
odbijaju jesti meso ubijenih životinja. Oni snagom duha pobjeđuju
tijelo. Očito je, dakle, ovo: da bi postao vegetarijanac, čovjek mora
najprije nekako protumačiti svijet oko sebe.
Tko je za to sposoban, ili, ako hoćete, tko na to ima pravo? Jasno,
samo odrasle osobe. Jedino punoljetni građani mogu preuzeti rizik da se
ponašaju protivno prirodnim ili božjim zakonima, pa da iz ideoloških
razloga svome tijelu uskraćuju nešto što mu je potrebno.
Djeca to ne mogu. Njihovo tijelo odbija da se podvrgne duhu, njemu
trebaju proteini, treba mu riba, šnicle i čvarci. Tek kad odrastu,
djeca mogu sama odlučiti što će i kako će.
Sve je to toliko očito, da je jedva i potrebno dokazivati. A ipak,
nitko nije prosvjedovao protiv prosvjeda onih roditelja-vegetarijanaca.
Umjesto da budu sretni što ih nismo optužili za zlostavljanje, oni još
i demonstriraju. Traže da im omogućimo da dosljedno i sustavno muče
svoju djecu.
Osobno ne želim u tome sudjelovati, pa zato, evo, javno tvrdim kako je
prosvjed tih roditelja opsceniji od svake gej-parade.
GOST SURADNIK
Mrkva kao batina
