SUBOTA 29. 3.
Podvale
“Tuđmanovu režimu”
Nakon što je sud glumici Miri Furlan vratio pravo na otkup stana,
objavljeni su prosvjedi supruge Andrije Hebranga koja o svojoj bivšoj
susjedi govori sve najgore. Novinari koji o tome pišu zgražaju se što
je ta sudska odluka “probudila niske strasti slične onima s početka
devedesetih zbog kojih je Furlan i emigrirala u SAD”. Ovoga vikenda
objavljen je i intervju sa Slavenkom Drakulić u kojem se podsjeća i na
glasoviti tekst “Vještice iz Rija” u kojem je razapeto nekoliko
zagrebačkih spisateljica. Kad se spominju ti slučajevi i rabi
riječ “devedesete”, navodi se na predodžbu o “mračnom Tuđmanovu
vremenu”, što je velika podvala. M. Furlan, S. Drakulić i druge
“vještice” bile su mete lijevih medija, urednika i novinara, posve
različitih od Tuđmana i njegovih istomišljenika. Istina, ima određen
broj značajnika – Matvejević, Šerbedžija, S .P. Novak... – čiji
su tekstovi, izjave i postupci izazivali prirodna protivljenja
“državotvoraca” zbog kojih se oni vole predstavljati kao žrtve
“Tuđmanova režima”. Abeceda psihologije kaže da su tako na Tuđmana
htjeli prenijeti bar malo represivne strave zločinca Tita s kojom su
oni – cvali!
NEDJELJA 30. 3.
NATO u
Hrvatskoj brani svoje
Slaže li vam se slika neprispodobive dame uz nosače aviona, tenkove,
klanje u Afganistanu...? Dok nam muški dužnosnici Vlade probijaju uši
ponavljanjem da po Ustavu referendum o ulasku u NATO nije potreban,
možda se netko tako nježan i ljubak kao Jadranka Kosor trebao
suzdržati. Ali cijeli se vikend po svim mogućim i nemogućim medijima
vrtjela i ministričina izjava o NATO-u bez referenduma. Što se hoće?
Što više uvjeriti narod da je samo biračka gomila koja se upotrijebi na
izborima jednom u četiri godine i onda baci kao suvišna gomila pljeve.
Zašto vlast neće referendum o NATO-u? Ne zato što ga ne određuje Ustav
nego zato što je mišljenje naroda ne zanima. Da je bilo do naroda,
nikad ne bi bile prodane ni banke, ni Pliva, ni Ina, ni Hrvatski
telekom, nikad Hrvatska ne bi bila najzaduženija zemlja u Europi, nikad
se ne bi odustalo od ZERP-a, nikad Haag ne bi dobio nadležnost za
Oluju, nikad ne bi bilo onoga sramotnog akcijskog plana za uhićenje
Gotovine... Ako je toliko Hrvatske u stranom vlasništvu, ako se vlast
ponaša kao sluga Bruxellesa i Washingtona, logično je da i o obrani
odlučuje stranac jer on ovdje brani SVOJE. Čemu pitati narod!?
PONEDJELJAK 31. 3.
“Stipe u
gostima” – jedini!
Zašto su domaće humorističke serije na televizijama neduhovite? Zato
što im je “humor” nestvaran, umjetan, izvan zamislivih odnosa među
likovima. U većini stranih, uglavnom dobrih serija, možete zamisliti da
se u njima događa ono što se događa. Gdje nije bilo toga
tradicionalnoga hrvatskog nesporazuma sa stvarnošću, i u vrijeme
komunizma Televizija je znala proizvesti izvrsne serije, a neke
od njih ostale su nenadmašne, kao što su “Gruntovčani”, “Malo misto”,
“Prosjaci i sinovi”... Isto vrijedi i poslije komunizma: gdje se
stvarnost s prepoznatljivim podnebljem, mentalitetom ili socijalnim
miljeom uspije prokrijumčariti, gledamo dobre uratke. Trenutačno je na
svim hrvatskim televizijama gledljiv samo “Stipe u gostima” Ognjena
Sviličića (sinoćna epizoda odlična!), koji pokazuje da još nije
potrošen “dramatičan” odnos između hrvatskog juga i metropole, premda
bi Stipe na manje-više sve ono na što nailazi u Zagrebu mogao naići i u
Splitu. Je li to možda najava i neke dobre serije iz građanskog života
koja svoju uspješnost ne bi morala zahvaljivati isključivo regionalnim
ili ruralno-urbanim suprotnostima!?
UTORAK 1. 4.
Carla del Ponte
je u knjizi neuvjerljiva kao i u optužnici
Zašto je dio medija kao najveću senzaciju iz memoara Carle del Ponte
predstavio njezinu potpuno nepouzdanu pretpostavku da je supruga Ante
Gotovine iz ljubomore pomogla da se otkrije njegovo boravište? Bit će
zato da se zasjene biseri iz te knjige o Račanu, Mesiću i Sanaderu.
Račan se hvata za glavu zbog nauma Carle del Ponte ali ne zato što bi
htio zaštititi hrvatske generale nego zato što bi mu zbog njih mogla
pasti vlada. Mesić tužiteljici cinkari i takvog Račana jer se ne
obračunava s onima koji pomažu Gotovini. A Sanader joj patriotski
otkriva gdje je general lociran. No dobro, sve smo to manje-više znali.
Ali ako je tužiteljica i ovom knjigom pokazala da je jednako
neuvjerljiva kao i u optužnici protiv hrvatskih generala, bio bi red da
upravo mediji što opsežnije prate kako obrana u Haagu poriče tu
optužnicu. Jer šutnjom i prešućivanjem povećava se mogućnost da nakon
političke optužnice uslijede i političke presude!
SRIJEDA 2. 4.
Ispuhani balon
velikih očekivanja
Kad je prodavana Pliva, njezin direktor Željko Čović je povlaštenom
prodajom dionica zaradio oko sedam milijuna kuna, pa ga je prekršajnom
sudu prijavila Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Sad ga
je sud oslobodio. Balon velikih očekivanja da će pravna država
sankcionirati lopovštinu iz privatizacije i pretvorbe ispuhao se do
prekršajnog suda, a zatim ga je taj sud bacio u otpad, gdje nema ni
vrijednost prazne boce na kojoj bi sirotinja mogla zaraditi 50 lipa.
Naivna pitanja o tome zašto je strateška tvrtka Pliva prešla u ruke
stranaca, kako joj je Čović godinama srozavao vrijednost da bi zatim
bila prodana a on se enormno obogatio, kako se osjećaju radnici i
stručnjaci koji su je desetljećima stvarali da bi na kraju bili
pokradeni – mogu nešto značiti tek literatima kad više nisu zanimljiva
ni političarima, ni zakonodavcu, ni sudovima, ni medijima. Ljudi koji
su se obogatili poput Čovića nisu crne ovce u hrvatskoj javnosti nego
uzor i elita koja je nametnula društvena mjerila i koju štite policija,
Državno odvjetništvo, sudovi i političke vrhuške. Dok Mesić “traži”
lopove po svojoj osvetničkoj imaginaciji...
ČETVRTAK 3. 4.
Hrvat Ćurković
– veliki Srbin
Srbi su još jednom šokirali Hrvatsku – prisvojili su sve olimpijske
medalje koje je osvojila Jugoslavija. Tajnik Hrvatskog olimpijskog
odbora Josip Čop nastojao je taj šok ublažiti, pa je najavio pregovore
sa Srpskim olimpijskim odborom. Reakcija je stigla odmah, predsjednik
SOO rekao je da kod njega za pregovore “ne postoji nikakva volja”. I
odlučno zalupio vratima: “Ne pada mi na pamet da ulazim u tu priču”. A
on je – Hrvat. Štoviše, hercegovački Hrvat, rođen u Mostaru! Ivan
Ćurković. Bivši vratar beogradskog “Parizana” i jugoreprezentacije.
Prije dvije godine ekstremni navijači “Partizana” potjerali su ga s
mjesta predsjednika kluba, pa mu je za opstanak u beogradskoj sportskoj
eliti trebalo dokazati da je Srbin nad Srbima. I sada mu se ukazala
prilika kao predsjedniku Srpskog olimpijskog odbora. Odlučnim
odbijanjem bilo kakvog razgovora o baštini s olimpijada postigao je
dvostruki učinak. Pokazao je svoje nepokolebljivo srpstvo. A samim
Srbima omogućio je da još uvjerljivije štite svoju lopovštinu – preko
jednog Hrvata. Priča stara više od stoljeća.
PETAK 4. 4.
Pomirba u
Šnajderovoj vikendici
Jedini ozbiljni pisac u Hrvatskoj čije se knjige izdavačima isplati
izdavati jest Ivan Aralica. Ostalima nije ostalo ništa drugo nego se
krvnički boriti za svaku kunu kod ministra Biškupića i sličnih
blagajnika. Nikad nitko od tih Jurica Pavičića, Radakovića, Makovića,
Viskovića, Šnajdera... nije mogao računati da će svojim književnim
štivom steći dovoljno publike te se tako odvojiti od državne sise, od
moga i tvoga novca, dragi čitatelju. Sad su se dohvatili oko –
vjerovali ili ne! – dvadeset tisuća kuna što ih je Hrvatsko društvo
pisaca dalo za “saboterski” program koji je uz službeni netko pripremio
za Sajam knjiga u Leipzigu. Jedni prijete da će istupiti iz HDP-a,
drugi ih i ne nagovaraju da ostanu, treći traže da istupe i iz PEN-a...
Riječ je mahom o ljevičarima, a navodno je Velimir Visković,
predsjednik HDP-a – da mu se Društvo ne bi posve rasulo i da bi se
zaustavilo srozavanje ugleda lijevih intelektualaca u Hrvatskoj –
predložio da se sukobljeni pomire u blagosti mediteranske klime, na
skupu u Šnajderovoj vikendici na Drveniku malom kraj Trogira.
Sagrađenoj u marksističkom stilu – to jest bespravno.
TJEDNA INVENTURA
