Subota 2.8.
Od čega se
odmara Vlada
Ode Vlada na godišnji odmor. Zasluženo. Jer, na primjer, premijer
Sanader od govora na splitskoj rivi i od potjere za Gotovinom nikad se
nije toliko istrošio u svom domoljublju kao ove godine, kad se odrekao
ZERP-a, to jest oko 25 tisuća četvornih kilometara mora. Odmor je
svakako zaslužio i Šuker, kod kojeg se porast duga inozemstvu može
precizno pratiti na porastu kilaže. Slično je i s Jadrankom Kosor: što
više hvali rad Vlade i svoga resora, i što više radi na
besprijekornosti svoga lika i nastupa u javnosti, to je više
samoubojstava branitelja, a podaci o demografskoj katastrofi u
Hrvatskoj objavljeni su tako reći na dan kad je ministrica spremala
stvari za ljetovanje i za odmor od napornog rada koji je donio te
uspjehe. Zaslužio je odmor i ministar Rončević koji je lipsao tražeći
napadače na novinara Dušana Miljuša, a bogme i Pankretić, koji se,
istina, nije umorio za plugom nego od svakodnevnog ponavljanja kako
imamo milijun hektara neobrađena zemljišta, uglavnom državnoga. No
možda je najteže bilo ministru Primorcu koji je jedva izbjegao
štrajkove dječice u vrtićima i jaslicama, gdje također nije bilo
dovoljno pelena za bolonjsku kakicu!
Nedjelja 3.8.
Nešto naroda,
cvrčci i svećenici
Danas sam na ručku kod prijatelja u Gorici, u Hercegovini: Goričani 3.
kolovoza slave svoga velikog sveca, svetoga Stipana. Prije dva dana u
Imotskom sam sreo svoga davnašnjeg vjeroučitelja, kojemu je 95 godina i
koji je sa svojih nekoliko knjiga o Imotskoj krajini, s uređenjem
muzeja u franjevačkom samostanu, sa službom u župama, s duhovnom
vitalnošću koju je do danas očuvao – trenutačno zacijelo najveća
legenda toga kraja. A sreo sam ga na predstavljanju jedne knjige u
prekrasnim imotskim Colombanijevim dvorima koje je dao urediti – opet
svećenik, don Ivan Turić. Dakle, u Imotskoj krajini, pogotovo ljeti,
kad i jesu najveća seoska vjerska slavlja i derneci, od svećenika “ne
možeš maknuti”. Po Zagrebu i svijetu, od Freiburga do Houstona,
razmiljeli su se imotski bogatuni i umjetnici – Todorići, Žužuli,
Vukovići, Gotovci, Vrdoljaci, Bošnjaci, Raosi..., tisuće gastarbajtera,
stotine inženjera, liječnika, odvjetnika... Nestali su iz rijeke
Vrljike i najljepši rakovi na svijetu, bit će da su preselili u Rajnu i
Savu. Nestale su i krave, ovce, konji, magarci, kokoši... Ostalo je
neobrađeno polje, zmije, gušteri, ježevi, cvrčci, nešto naroda i vina i
– svećenici.
Ponedjeljak 4.8.
Bušić i
vizionar Sanader
Zašto Ive Sanadera nije bilo na Sinjskoj alci? Među pet-šest mogućih
razloga spominje se i Sanaderova namjera da izbjegne susret ili
zajedničku nazočnost sa Zvonkom Bušićem, što je premijer u radijskoj
emisji “Kako Vlada vlada” opovrgnuo, ali ne propustivši priliku da ono
što je Bušić uradio 1976. nazove “terorističkim činom”. Ali što je
radio Sanader dok je Bušić prvih desetak godina robijao u Americi nakon
što je oteo zrakoplov kako bi skrenuo pozornost na položaj Hrvatske u
Jugoslaviji? Zacijelo znajući što za narod znače politički mrak,
represija i nacionalna klonulost, nastojao ga je razgaliti i
razveseliti slikama golišavih ljepotica koje je za neke magazine u
Hrvatskoj slao iz Austrije. Zamislite, na primjer, koliko je to moglo
biti vizionarski i okrepljujuće za političke uznike u Staroj Gradiški,
Lepoglavi i na Golom otoku kad bi se tih magazina dokopali! A da je
bilo vizionarski, pokazuje i činjenica da je postao premijer u zemlji
koja je pornografski podatljiva prema EU i u kojoj opću razularenost i
najliberalnije zakone u Europi uspješno spreže sa svojim navodnim
kršćanstvom i s blagoslovom s navodno kršćanskog Kaptola!
Utorak 5.8.
Kako se
ispričati Tadiću
Predsjednik Srbije Boris Tadić traži ispriku zbog Oluje. Pa da je
sročimo. “Ispričavamo se što smo oslobodili povelik dio Hrvatske koji
su bili okupirali Vaši sunarodnjaci protjeravši iz njega sve Hrvate i
drugo nesrpsko stanovništvo, dakle, etnički ga očistivši i ubivši oko
sedam stotina civila. Ispričavamo se također što su čelnici toga
okupiranog područja, u dosluhu s Beogradom, naredili i organizirali
odlazak srpskog stanovništa koje su tijekom cijele Oluje hrvatske
vlasti molile da ostane. Ispričavamo se i što je časniku Hrvatske
vojske čestitao pobjedu i kapitulaciju potpisao časnik okupatorske
vojske. Ispričavamo se i zato što ostatak okupiranog područja nismo
htjeli osloboditi vojskom i oružjem negom mirnom reintegracijom kako bi
bilo što manje žrtava i razaranja. Posebno se pak ispričavamo što u
povijesti oslobodilačkih ratova nije zapamćen tako mali broj civilnih
žrtava kao u hrvatskim oslobodilačkim akcijama. Na kraju, ispričavamo
se što su u parlamentu vaše zemlje kao navodni antifašisti
rehabilitirani četnici od kakvih u Oluji Hrvatska i jest oslobođena i
kakvi su ne samo za Hrvate u susjedstvu Vaše zemlje simbol genocidnosti
i koljaštva.”
Srijeda 6.8.
Valonci,
Flamanci i – Hrvati
Kad bi tko među Hrvatima ili Srbima u BiH napravio anketu o tome jesu
li za odcjepljenje, dobio bi pljuske sa svih strana. Ali kad se takve
ankete prave među Flamancima i Valoncima u Belgiji, to je normalno. I o
mogućem raspadu te države govori se i piše kao o jednoj od realnih
mogućnosti. I hrvatske novine do u pojedinosti pišu o povijesti
stvaranja Belgije, sukoba između Valonaca i Flamanaca i naizmjeničnim
gospodarskim usponima i padovima dvaju dijelova belgijske kraljevine.
Kad je riječ o Bosni i Hercegovini – priča je sasvim drukčija, jer je
Zapad za sebe odredio jedna, normalna mjerila, a za “balkanska plemena”
druga. Čim netko progovori o odcjepljenju ili, na primjer, o
političko-administrativnom nasilju Bošnjaka nad Hrvatima u Federaciji,
o sve većem smanjivanju prava hrvatskih područja da odlučuju o svojem
gospodarstvu, financijama, jeziku, medijima, obrazovanju i kulturi,
žigoše ga se i sankcionira kao u najgorim totalitarnim režimima, ili ga
se prešućuje. Posljednji primjer: dok su ovih dana hrvatske novine pune
Valonaca i Flamanaca, prosvjed apostolskog nuncija u BiH zbog
obespravljenosti Hrvata je ili prešućen ili zabilježen u tri
rečenice!
Četvrtak 7.8.
Nizašto
odgovoran, svemu sudac
Da se u mentalnim pećinama dijela javnosti zadržala slika “ljubičice
bijele”, Tita, pokazuje želja da se u politici i nakon isteka mandata
održi njegova blijeda kopija – Mesić. Kuju se planovi o njegovoj
političkoj budućnosti, pa ga se čak vidi i na mjestu – premijera. Jer,
bila bi šteta da se umirovi čovjek takvih kvaliteta, on je začetnik
mnogih gospodarskih inicijativa, borac protiv kriminala i moralna
vertkala društva. Ali Mesić nije ništa od toga. Vješto se koristeći
pozicijom u kojoj nizašto nije odgovoran a svemu je sudac, on je
stvorio privid “poštenog političara”, ali pošten političar bi napokon
trebao priznati da nijedno od važnih obećanja u predizbornim kampanjama
nije ispunio. Gotovo nitko nije sankcioniran zbog privatizacije i
pretvorbe te zbog ratnog profiterstva, ni eura nije vraćeno od
ukradenog novca, a on ne samo da nije bio “predsjednik svih građana”
nego je najviše pridonio političkim i ideološkim podjelama... Pa zašto
ga ipak i dalje žele u politici? Da i dalje bude barjaktar razdora u
društvu, jer je njemu i njegovim istomišljenicima taj razdor – smisao i
svrha politike, kao što je nekad bio pod parolom o bratstvu i
jedinstvu.
Petak 8.8.
Medalja kao
obiteljska sreća
Danas se otvaraju Olimpijske igre. Promovira se nova svjetska
velesila.Takvu promociju Hrvatska nikad neće doživjeti. Olimpijade i
jesu uglavnom demonstracije moći velikih. Ali biti velik – jako je
relativno. Kad na skakalište dođe Blanka Vlašić, podrijetlo njezinih
suparnica ništa ne vrijedi: djevojka iz zemlje od četiri i pol milijuna
ljudi može pobijediti djevojke iz zemalja sa sto ili tristo milijuna
ili milijardu ljudi. Rukometna ili koja druga momčad također. Istinski
uspjesi na olimpijadama i jesu uspjesi sportaša malih zemalja, kojima
se raduje cijeli narod. Ako se nečija himna svira samo jedanput, u tome
ima više sreće nego u dvadeset puta koliko se na najvišim postoljima
mogu naći sportaši iz velikih zemalja. Veliki su zakinuti za rijetke
radosti malih naroda za koje je uspjeh njihovih sportaša obiteljski,
kao da se dogodilo vjenčanje, rođenje djeteta ili kakva druga velika
obiteljska sreća.
RODOLJUBNA ZANOVIJETANJA
