Beach bar Little Star. Pogled koji puca, drvene klupe, mali stolovi, šank na stijeni. Ovo mjesto u Cavtatu bilo je cilj turističkog maratona. Dotrčao sam do ovog stolca od vrha Istre, preko Vira i Visa, Sinja i Senja, bračkih Bola i Dola, sve do – ovdje. I, evo me. Sve prođe...
– Ma što sad pričaš, kao da je to neka runda? Meni bi za to u Boeingu 727 trebalo manje od sat vremena – kaže Srećko Radelj (57). Bivši je pilot JAT-a, dobri duh Cavtata, na to je mislio. Šali se, zadirkuje. Pijemo pivo, gledamo u more, baš nas briga.
Kakav je posao pilota, pitam ga.
Bivši pilot gradi kuće
– Čuj, kad bih se prošetao tu Cavtatom po rivi, u pilotskom odijelu, s kapom i kožnom torbom, svi bi rekli: “Vau! Vidi ti našeg Srećka...”. A ono, posao kao i svaki drugi. Puno posla, mala lova. U doba kad sam ja letio, početkom 80-ih, nije to bila neka plaća. Bila su teška vremena. Pa ja bih kao konobar bio više zaradio nego kao pilot, odnosno kopilot! Zamisli to...
Ide nova runda. Mala su piva, a vani vruće... Srećko je bio pilot, skiper, vozio brodove, bio vlasnik restorana, surfer, jedriličar, a danas je u građevinarstvu. Gips, knauf...
– I opet ti se priča svede na turizam. Gradim kuće, apartmane... – smije se.
Kod Srećka je sve šala.
– Nego, jedan dan, ma nisam imao ni 20 godina, dođe ti do mene prijatelj. I pita: “Srećko, imaš pasoš?” Kimnem ja glavom. I on kaže: “Hoćeš u Grčku?” Velim mu ja – može. “Čeka te jedrilica dolje na rivi”. OK. Spustim se ja dolje, nema nikakve jedrilice. I pita me društvo, tu iz kafića: “Kud ćeš?” Ja rekao: “Idem u Grčku.” “Ma kakvu Grčku, dođi tu na piće!”. I shvatim ja, digli oni mene na štos. I krenulo, runda, dvije, pet... I onda se sjetim, pa ima još kod autobusne stanice mala luka. Odem tamo, a ono – jedrilica. A ljudi poludjeli: “Di si, čekamo te već četiri sata.” I ništa, ja u Grčku...” – veli on.
Znači, akcija, nema priprema, pitam ga.
– Netko kaže: “Idemo”, ja krećem. Nego, došli mi u Grčku. I pokvario se motor. Mercury je bio. Ja skinem motor, odnesem ga u servis. A tamo mi kažu: “Čujte, mi smo servis Johnsona, ne možemo popraviti Mercury”. I ja sad, sav u čudu, pa motor je motor, popravi se i ovaj i onaj. Ne...
I?
– Ništa, stojim ja s motorom na cesti, kad stane neki Grk. Veli on: “Odvest ću te ja do servisa.” Sjeo u auto, ovi rekli da mogu popraviti, da se vratimo za dva sata. I što ćemo, mi u neki lokal, u Krfu, sjednemo na piće. Nismo ni ušli, a ono četiri ženske, viču s vrata: “Srećko, Srećko, Srećko!”
Kako su vas znale?
– I ja sam ostao u šoku. Poslije sam shvatio, ljetovale su tu, u Cavtatu. I čuj, ja sam četiri dana ostao tamo. Rekao ovima na jedrilici: “Čujte, kvar je velik, moramo čekati par dana...” I zabavljao se s tom ekipom. Pa nije posao sve! – veli on.
Diže se, briše znoj s čela. I kaže:
– Ajmo, obilazak grada.
Šetamo se starim ulicama Cavtata, pokazuje mi kuću po kuću, a onda stane kraj nogometnog igrališta. Dvije “branke”, trava se posušila, igralište omeđeno tek kamenom.
– Kad sam bio klinac, tu sam sjedio na tom kamenu. I kad bi ovi stariji dečki iz Cavtata napucali loptu, odletjela bi skroz dolje na dno, nekih 300 metara, ravno u more. I onda kad bi rekli: “Mali, idi po loptu”, e tad ne bih bio ponosniji. Da su izabrali baš mene...
U centru opet tražimo hlad. Sjedamo na piće, a kad ono – Goran Sukno. Zlatni olimpijac.
Ako si gola, gdje je novčanik?
– Di si, Srećko? Ajde, popit ću s vama kavu pa nastavljam na kupanje...
Ode on, stiže drugi. Ćuk.
– Di si, Srećko? Ajde, popit ću i ja kavu pa idem radit...
I tako unedogled.
– Znaš što ti je u našem gradu posebnost? Nas ne impresionira nitko. Eto ti, tu su malo dalje Beyonce i Jay–Z čekali u redu za sladoled. I čovjek joj da sladoled, ona gurne ruku, taman da će ga uhvatiti, a on vrati ruku. Trzne je. Smiju se, još su je častili. Pa ima jedan, taj je častio Bona Voxa koji je lani bio ovdje. On mu rekao: “Ajde, platit ću ti piće...”
Ima li još anegdota?
– Kako ne. Evo, bili su prije par godina Dire Straits tu u Cavtatu. I bili nekoliko dana pa tražili bi li u sportskoj dvorani mogli odraditi probu. I pazi, oni sviraju na punim stadionima po cijelom svijetu, svi obožavatelji rocka padaju u trans, a znaš li koliko je ljudi bilo ovdje slušati njihove probe?
Nemam pojma.
– Ma nije nas bilo ni deset...
– Nego, hoćeš još jednu anegdotu? – pita Srećko.
Dapače...
– Tu na plaži bio je dio za nudiste. A kupali se ljudi i u kupaćima. Susjed drži grill. Peče kobasice, ćevape, pomfrit. A mi sjedimo na terasi. Družimo se, i goli i obučeni. I sad neka Njemica, onako gola, dođe naručiti tri porcije ćevapa, a on je gleda. Od koljena prema glavi pa opet natrag dolje. I pita ga ona: “Što gledate? Nikad niste vidjeli golu ženu?” A on joj odgovara: “Ma ne, gospođo, ne gledam to. Nego, gledam da vidim gdje vam je novčanik...”
