Do otoka Sedam dlaka ne mogu sam, netko me mora povesti, ali na Crveni otok kao turist mogu doći bez problema. Vožnja brodom trajala je 15 minuta, a plaža u uvali je zaklonjena, idealna da se uhvati malo mira.
Par pokraj mene imao je i butelju u metalnoj kantici s ledom, koju su uzeli u hotelu. Idila.
U šetnji po otoku susreo sam fazane, koji se na mene nisu obazirali. Uživali su u mediteranskim mirisima, a ionako su navikli na društvo elite. Što je za njih jedan reporter, takve gledaju stalno...
Spas od vrućine tražim na mjestu na kojem su se trijeznili nakon tuluma kod Hütterotta, redom – princeze Stefanie von Habsburg i Marija Terezija, princ Johann Liechtenstein, pa čak i Emil Ritter von Škoda, češki industrijalac koji je osnovao autokompaniju u čijim se automobilima desetljećima voze i mnogi Hrvati.
Osim rive i tvornica, i rovinjski otoci kriju tajne priče. Na Crvenom otoku živio je njemački industrijalac Georg Hütterott, inače počasni konzul japanskog carstva u Trstu, koji je na prijelazu 19. u 20. stoljeće želio Rovinj pretvoriti u ljetovalište po uzoru na Opatiju.
– Napravio je prvi turistički plan, ali i donosio biljke sa svojih putovanja diljem svijeta te ih sadio na Zlatnom rtu, danas zaštićenoj park-šumi. Imao je zbirku slika kao i arheoloških predmeta koji se danas čuvaju u muzejima, Zavičajnom u Rovinju te Arheološkom u Puli – kažu mi domaći.
Organizirao je Hütterott, tvrde, najbolje tulume toga doba, a navodno je na njima inkognito gost bio i sam Franjo Ferdinand, na kojeg je poslije u Sarajevu atentat izveo Gavrilo Princip. A kad je i Georg Hütterott preminuo, njegova je udovica 1913. godine pomogla gradnju hotela Adriatic.
No, nakon Drugog svjetskog rata, s Crvenog otoka nestaju i supruga Marie i kći Barbara. Navodno su ubijene, zbog novca i posjeda, no to je i dalje rovinjski misterij.
>>Na obali dugoj 37 kilometara čak je petina svih naših plavih zastava
