Rijetke su žene (a sve je manje je i muškaraca) kojima odlazak u wellness ne predstavlja vrhunac ugode, opuštanja i regeneracije. Dvodnevni aranžmani u domaćim toplicama ili hotelima, koji obično obuhvaćaju piling, masažu, razne tretmane uljima ili vrućim kamenjem, neograničeno korištenje spa zone i slične wellness čarolije, mogu se dobiti za otprilike 1.500 kuna. Nekima je taj novac lakše izdvojiti, nekima teže, no pravo je pitanje jesmo li nakon takvog vikenda zdraviji, opušteniji i općenito bolje raspoloženi?
– Ako odlazak u wellness-centar, pa makar i na samo jedan dan, pruži osjećaj da je čovjek učinio nešto dobro i korisno za sebe i svoje zdravlje, da mu je život dobio na kvaliteti, tada dajem glas za jednodnevni wellness. Inače nema nikakvog smisla preporučiti nekome masažu tri puta tjedno ako on nema vremena ili novca. Tako se samo povećava stres. U tom slučaju treba ponuditi drugo rješenje, meditaciju ili neku drugu svakodnevnu aktivnost. Odlazak u wellness centre, dakako, poželjno je i korisno, ali dobrobit cjelovitog wellnessa sadržana je u tome da ljudi nauče nešto o sebi, o svojem zdravlju i istinskim potrebama te da dobiju podršku u procesu osobne transformacije prema zdravim navikama – kaže Iva Solarević Jeličić, profesorica kineziologije i stručnjakinja za wellness.
Svijest o zdravoj hrani
Takav bi se wellness trebao pak prakticirati svaki dan jer, kaže naša sugovornica, wellness je i 15 minuta meditacije svakodnevno, što znatno umanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti. Wellness su i pozitivne misli koje dokazano utječu na hormone na specifičan način i umanjuju stres, ali wellness je i svijest o zdravoj hrani, pravilno držanje tijela i hodanje itd.
– Formula je u suštini jednostavna: u rutinu treba unijeti što više kvalitetnih sadržaja. Različiti smo i svatko mir, oporavak i inspiraciju nalazi na svoj način. Netko će se odlično regenerirati jednodnevnim boravkom u wellnessu, drugome će trebati cijeli tjedan, a za nekoga je najbolja regeneracija, primjerice, planinarenje. Stoga, da bismo otkrili što nam najviše odgovara i dosegli optimum, prvo moramo proniknuti u sebe, a na tom putu mogu biti od velike pomoći kvalitetni savjetnici za wellness – kaže naša sugovornica.
Pritom napominje da zdravlje, koje je većini poticaj za odlazak na wellness ili za promjenu životnih navika, nije samo odsustvo bolesti. Biti zdrav znači biti fizički i psihički “fit”. A upravo je to trenutak u kojem wellness često stupa na scenu, kao preventiva ili kao oporavak nakon bolesti, ozljede, stresa...
Manje bolesnih
– Kada društvo ima dobru prevenciju, automatski se rasterećuje sustav zdravstvene skrbi, smanjuju se izostanci s posla, troškovi liječenja, povećana je produktivnost... A sve to ipak stoji manje truda i novca nego kada se ljudi moraju oporaviti od bolesti i stanja disbalansa i vratiti u ravnotežu, čime se ostvaruje konačni cilj wellnessa – wellbeing (život u blagostanju op.a.) – kaže prof. Iva Solarević Jeličić. – U nas manjka programa tijekom kojih bi ljudi naučili kako se zdravo hraniti, pravilno disati, kako i koliko vježbati, kako se riješiti stresa i povećati fokus i koncentraciju, kako kvalitetno komunicirati... Ta su znanja osnova zdravog života i istinski wellbeing. Odlasci u wellness i tretmani pasivne prevencije poput opuštanja, masaže, tretmana ljepote, korištenja sauna, jacuzzija, bazena i sličnoga, samo su dio kvalitetnijih životnih navika koje uključuju, primjerice, autogene treninge, vođene relaksacije, meditacije, vježbe disanja, koncentracije, antistres i detoksikacijske programe, homeopatiju, nutricionizam....
U Hrvatskoj i domaćim wellness-centrima takav cjelovit, multidimenzionalni pristup tek zaživljava. Istraživanje koje je naša sugovornica provela prije nekoliko godina potvrdilo je da u većini wellness-centara prevladavaju sadržaji za opuštanje i ljepotu, te da postoji manjak edukativnih programa. Tzv. beauty tretmani činili su gotovo 45,6 posto ukupne ponude wellnessa u nas, na masaže otpada 28,8 posto ukupne ponude, dok su edukativni i holistički kineziološki programi relaksirajućeg karaktera u definitivnom manjku i njihova zastupljenost broji se u svega nekoliko postotaka.
Mališane u toplice
Wellness centri trebali bi postati svojevrsne škole zdravlja i vitalnosti, s tim da se i zdravom životu mora pristupati razumno i kritički.
– Gotovo za svaku aktivnost i sadržaj postoji kontraindikacija. Recimo, netko smije na masažu, ali možda ne smije u termalnu vodu. Onaj tko ima visok tlak smije meditirati, ali se ne preporučuje dizanje velikih tereta tijekom fitnessa ili odlazak u saunu. Drugi, pak, imaju problema s venama i za njih su bazeni odlični, ali također ne smiju u saunu. Općenito možemo reći da se sauna ne preporučuje kod oboljenja srčanožilnog sustava, visokog krvnog tlaka, izrazito slabe prokrvljenosti, bolesti s napadima te akutnih bolesti. Također, wellness-centar nije mjesto za djecu. Ali ponajprije zato što se ljudi u wellness dolaze opustiti, pa su potrebni mir i tišina, a mališanima je to malo teže poštovati. Naročito kad vide jacuzzi i balončiće vode. Za djecu su najbolje toplice. Termalne vode blagotvorne su za sve uzraste, a ondje su obično tobogani i slična zabava, što je pravi wellness za dječju dušu – reći će profesorica kineziologije Iva Solarević Jeličić.
