Uvijek rado prihvatimo poziv za upoznavanje s hercegovačkim vinarima jer tamošnje autohtone sorte doista odražavaju osobine tog kraja. No, Podrum Begić koji je mladi Braninir Begić naslijedio od svojeg oca Leona, uspješnog bankara, nudi i još nešto više. Dakle, priča obitelji Begić iz Prologa kod Ljubuškog klasična je za ljude tog kraja. Uzgajao se duhan od kojeg se živjelo a vinograde se imalo za vlastito uživanje. Begići su imali vinograde plavine, sorte osobito poznate u i u šibenskom zaleđu, a stječući vremenom još nešto imovine djed je Jakov odlučio vinograde i proširiti. I to plemkama s Pelješca koje je vjerovao da su sadnice plavine.
- I bilo je jako neobično, jedino su Begići i po mjesec i pol dana kasnije imali berbe a grožđe je bilo potpuno drugačije od plavine, takvo da nitko nije vjerovao da od njega može biti nekakvog vina uopće. No, vrlo su uskoro u našu kuću ljudi dolazili s bokalima ne bi li dobili nešto to odličnog a potpuno drugačijeg vina. Kasnije tek se doznalo da se zapravo radi o plavcu malom, a ne o plavini, kazao je Branimir Begić okupljenima u dvorani Češke besede u Zagrebu gdje su još jednom organizirana promotivna radionica Vrijeme je za... Vjekoslava Madunića pod stručnim vodstvom poznatog sommeliera Darka Lugarića.
Tako su Begići dobili traženo vino čije je vinograde Leon nakanio proširiti a onda je i poslušao savjet poznatog međugorskog vinara Veselka Sivrića da vina buteljira i plasira kao etiketu. I tako je, nakon samo malog tehničkog dotjerivanja na tržište dospio – hercegovački plavac mali. Tako smo još jednom dobili terroirsku vinsku priču u kojoj se naša autohtona sorta može razlikovati ovisno o tome gdje raste.
- Vidjet ćete kako su naši plavci bitno različiti od pelješačkih a opet zadržavaju sve bitne odlike sorte. Naša su vina dobila i više Decanterovih medalja u ovih 20 godina, nadam se da ćete imati isti dojam, kaže mladi Begić na kojem je sada posao vinarije koji mu je ostavio njegov otac.
No, krenuli smo s pravim hercegovačkim autohtonim vinom, a to je žilavka. Došle su pred nas dvije žilavke, jedna mlada berbe 2023., druga tek nešto starija, ali selekcija berbe 2022 etikete Rastok žilakva selekcija 2022. Žilavka je za nas i dalje jedno od najboljih bijelih vina jadranskog podneblja koje možete probati i ova su vina tome novi dokaz. Vrlo lijepe arome zelenih jabuka i bilja, dobro balansirane kiseline kod obje, a bolja strukturiranost i tekstura kod selekcije od koje grožđe dolazi s jednog hektara vinograda Rastočkog polja starih između 40 i 70 godina.
Interesantno je kako se ovo vino prije kraja fermentacije stavlja u bačve od akacije i ostaje sedam do osam mjeseci. Savjet da ovako radi svoju žilavku Branimir je dobio od jednog od naših najpoznatijih vinara, Ivice Matoševića. S time da je kod dvije žilavke, a to će se nastaviti i na ostalim vinima, snažno provučena mineralnost i slanost. Žilavka je i prevladavajuća sorta u vinogradima Begićevih koji se prostiru na šest i pol hektara, nekih tri i pol otpada upravo na ovu autohtonu sortu.
- Jedan naš vinograd dijelom je na hrvatskoj strani, u vrgoračkom području koje je najveće vinorodno područje u Hrvatskoj, s hercegovačke strane su na nekadašnjoj vinskoj plantaži u Ljubuškom, kaže Branimir Begić precizirajući kako se radi, naravno, o položajima u Rastočkom polju. Imaju vinograde i u svojem Prologu a u zakupu su dva hektara na području Dubrave Stolac. Iz tih vinograda dolazi i grožđe za Plavac Rose koji je zapravo dobiven od podjednakog udjela plavca i plavine.
Riječ je o čvrsto strukturiranom a pitkom roseu cvjetnih i voćnih aroma, moderne zagasite roza boje. Napravljeno je prema uputama Zdravka Dujmovića, dugogodišnjeg enologa vinarije, dok je Caroline Gilby, jedna od najpoznatijih europskih enologinja i sommelierki, berbu 2018. ovog vina prozvala dostojnim kraljevskog dvora. I onda plavci, čak četiri u nizu, berbe 2021. i 2022. a onda i barrique 2020. i 2021. Spomenimo kako su Begići 2001. godine dobili Rješenje o geografskom porijeklu plavca malog da bi onda od njih plemke preuzeli i poznati vinar Nuić te vinarija Čitluk.
Sasvim je točno da se ovi plavci razlikuju od onih s juga Hrvatske koji se, dakle, geografski nalazi niže od herceogvačkog područja. Rubinske su boje, a aroma svojestvenih sorti, tamno voće, suhe šljive, zrele višnje, a istodobno su nježniji, ponešto drugačije teksture. - Često ustanem rano i prođem vinogradom plavca malog kako bih maknuo s grozdova zelene bobice da bi ostalo zaist najbolje od tog grožđa, kaže Branimir Begić. Plavac mali Barrique odležava u paljenim bačvama od slavonskog hrasta 12 mjeseci pa je poprimio još i note vanilije s nešto dima uz razvijenije note šljive s ponešto čokolade. O 'barriqueiranju' vina neko se vrijem već vodi rasprava a Branimir je Begić uz rebrandiranje svoje etikete objavio i kako će buduća vina naginjati više autohtonosti, položaju i njegovu terroiru. Mnogima je interesantan bio Cuvee napravljen od jednakih udjela plavca malog, trnjka i vranca koji su zajedno fermentirali, a kupaža je macerirana 25 dana a dvije godine odležavao u bačvama gdje je prije bio plavac. Zaista dobro vino s izraženm notama suhe šljive, džema, nešto čokolade i smokava. S mladim enologom Hrvojem Augustom Branimir Begić namjerava svoju vinariju napraviti pravom boutique vinarijom usmjerenom na kvalitetu prije naklade, s jačim smjerom prema autohtonome pa je tako zasađen i vinograd sve popularnijeg trnjka. - Ne samo to, gotovo su zaboravljene sorte krkošije, bene od kojih se sigurno može dobiti jedan dobar orange, najavljuje Branimir Begić.
