Uberete li biljku za koju mislite da je medvjeđi luk (Allium ursinum), protrljajte je među prstima i pomirišite. Miriše li snažno na češnjak, riječ je o medvjeđem luku - u suprotnom obvezno operite ruke u toploj vodi sapunom, čak nekoliko puta, i bacite ubrano. Velika je šansa, naime, da ste ubrali otrovni mrazovac (Colchicum autumnale) kojega ljudi s nedovoljno beračkog iskustva i znanja lako zamijene s ljekovitim medvjeđim lukom koji se zbog svojstava sličnih češnjaku često koristi u proljetnim kurama čišćenja organizma i uz šparogu je jedna od najcjenjenijih samoniklih biljaka u proljeće.
Medvjeđi luk, poznat i kao srijemuš, crijemuš, divlji luk i šumski luk u tradicionalnoj se medicini koristi za snižavanje krvnog tlaka, kolesterola, kod probavnih poremećaja, nesanice... Sadrži alicin, eterična ulja, alisulfide i polisaharide, vitamin C..., a ukusni mladi izdanci prava su proljetna poslastica u salatama, kremnim juhama ili pestu.
Mrazovac, koji pak nazivaju i voćak, jesenski ili livadni šafran, gola dama, jesenski kaćun..., svojedobno se koristio za olakšavanje tegoba kod gihta. No svi dijelovi biljke sadrže otrovne alkaloide od kojih je najpoznatiji kolhicin, pa mrazovac zovu i "biljnim arsenom".
Medvjeđi luk je najlakše pronaći u sjenovitim i vlažnim listopadnim šumama, a mrazovac na vlažnim livadama i pašnjacima. No biljke mogu rasti i pomiješano, a listovi su im vrlo slični. Osim s mrazovcem, medvjeđi luk brkaju i s listovima đurđice (Convallaria majalis), koja sadrži srčane glikozide koji u većim količinama mogu uzrokovati zastoj srca.
Sve tri biljke lako je razlikovati po cvjetovima, ali do tada može biti prekasno. Medvjeđi luk cvate od travnja do lipnja bijelim zvjezdastim cvjetićima, cvijet mrazovca tek u jesen i vrlo je nalik šafranu, koji inače cvjeta u rano proljeće, a đurđica u proljeće bijelim zvončićima.
