Mladi vinari, druge generacije, grade vinsku priču u Međimurju koju ćete teško zaobići ako se zaputite u Sveti Urban, Banfi i Štrigovu. Međimurska vina još nisu sasvim “razvikana”, ali prema tom cilju streme vinari tog kraja. U Međimurju, među ostalim, nude njihovu autohtonu sortu, pušipel. Prepoznat ćete ga po posebno dizajniranoj unikatnoj boci, koju su vinari u Međimurju uveli 2017. Svaki vinar puni svoj pušipel u jedinstvenu bocu te na nju lijepi svoju etiketu. No kako bi stavili točku na “i”, vinari Međimurja odlučili su se na dodatan iskorak – pušipel toče u posebno dizajnirane čaše, javnosti predstavljene lani, s kojima je uživanje u pušipelu još “jače” zbog mirisa koji lakše dopiru do nosnih “pupoljaka”.
Pušipel je, kažu vinari, poseban zbog svog osvježavajućeg karaktera koji mu daju kiseline i niži postotak alkohola. Lagano je to ljetno vino koje bi se trebalo čuvati na temperaturi od 10 do 12 stupnjeva. Pušipel je lagano kiselkasto-voćnog karaktera, ima određenu citrusnu notu i notu zelenih jabuka, a upravo iz čaše posebno dizajnirane za njegovo pijenje bolje se osjete različite note koje se nalaze u njemu.
Jedna od vinarija koja ga nudi su Vina Horvat iz Svetog Urbana. Jedna su od mlađih vinarija, u svoj profesionalni put proizvodnje vina krenuli su 2003. No prije osam godina, Robert Horvat, sin vlasnika, odlučio je cijeli obiteljski posao preuzeti kompletno na sebe. To mu, kaže Robert, uopće nije predstavljalo problem, jer osim što je završio srednju poljoprivrednu školu, od 6. razreda osnovne škole, otkako je počeo pomagati ocu, njemu je vinarija svakodnevica.
Sve što Robert radi u svojoj vinariji financira isključivo vlastitim sredstvima. Na početku, kako kaže, bilo je teže, no sada se već lakše diše.
Kada su se 2003. počeli baviti proizvodnjom vina, orijentirali su se na hrvatsko tržište, no kako su svi oko njih imali svoje kupce bilo im je teško pronaći nove, pa im je s vremenom dosta proizvodnje odlazilo na izvoz na područje Njemačke. Ispričao je Robert i anegdotu kako je zapravo počeo izvoziti vina u Njemačku, za sve je “kriv” jedan banner u Međimurju. Osoba koja je vidjela banner, došla je u njegovu vinariju, upoznala njegova vina i tako je vino krenulo prema Njemačkoj. Robert kaže da se danas 30 posto njegove proizvodnje izvozi u Njemačku.
Robertova najdraža sorta je pušipel, a može se pohvaliti da je već četiri godine zaredom njegov pušipel okrunjen srebrom na Decanteru, najvećem i najuglednijem svjetskom natjecanju vina. Osim autohtone međimurske sorte vina, u Robertovoj vinariji može se kušati i sauvignon, rajnski rizling, bijeli pinot, muškat žuti, graševina i crni pinot.
Što se tiče dizajna samih etiketa, Robert ih je napravio sam. Jedna od zanimljivosti vezana uz njegova vina i etikete je ta da bijela etiketa označava vino koje, jednom kada ga kupite, morate popiti u roku od godinu-dvije, dok crna etiketa označava vino koje može na policama stajati čak 10 do 20 godina.
Ono što mi možemo potvrditi iz vlastitog iskustva jest da jednom kad dođete kod Roberta, teško ćete otići, jer tako velikog zaljubljenika u posao koji radi, poštuje i voli, zaista možete satima slušati i uživati u njegovim vinima, koja su lagana, pitka i – odlično ohlađena. Usto, vjerujemo da će vas oduševiti i pogled s vinarije koji se pruža na susjednu Sloveniju, Austriju i Mađarsku.
Nešto malo dalje od Horvata, u vinariji Novak, sve je pak krenulo još 1987., kada je Boris Novak zajedno sa svojom suprugom Danicom odlučio zasaditi prve vinograde u naselju Banfi, na brežuljkastom dijelu Međimurja, nedaleko od Štrigove i slovenske granice. Prije nekoliko godina u obiteljski biznis uključio se i njegov sin Martin te snaha Izabela, koji nastavljaju tradiciju uz dozu modernog i suvremenog. Danas se blagodati te vinarije prostiru na 15 hektara površine, no kada dolazi do proizvodnje vina, koriste i kooperante iz Štrigove.
Kaže Izabela da u njihovoj vinariji spoj dvije generacije odlično funkcionira, a sve odluke koje se donose, zajedničke su. Što se tiče obaveza u vinariji, posao je to, kažu, koji se ne obavlja od 9 do 17, jer nikad ne znate tko će vam i kad “banuti na vrata”.
Iako im je želja da se prodaje isključivo buteljirano vino, njihova primarna prodaja temelji se na stolnom vinu ili, kako bi Međimurci rekli, “vinu za gemište”. Upravo ćete njihovo “vino za gemište“ pronaći u velikom broju kafića u Međimurju, gdje se tjedno dostavlja oko 1200 litara vina. No, nije im samo Međimurje primarno, u vinima Novak možete uživati i u Zagrebu, Makarskoj i na Rabu. Osim Hrvatske, njihova vina svoje su obožavatelje pronašla u Austriji i Njemačkoj.
Vinarija Novak također proizvodi pušipel, ta im je autohtona međimurska sorta, uz žuti muškat, i najprodavanija. Još je jedna od posebnosti vinarije Novak ta da su im određena vina proizvedena francuskom metodom sur lie, što se u hrvatskome prevodi kao “na talogu”. Kako to Martin objašnjava, vino godinu dana stoji na svome talogu i povremeno se miješa, a nakon toga odlazi u barrique bačve na mjesec dana kako bi dobilo tu notu.
Upravo je njihovo vino Chardonnay sur lie barrique na sajmu vina u Klagenfurtu bilo najbolje ocijenjeno vino, vino sajma, a njihov pušipel – izborna berba prosušenih bobica iz 2018. godine, na Međunarodnome ocjenjivanju vina u Štrigovi bio je šampion kvalitete u kategoriji predikatnih vina.
Njihova vina možete kušati u vinariji ili ih čak naručiti, dostavljaju ih diljem Hrvatske.
Mladi bračni par Novak voli ono što radi, žele da njihova vina budu dostupna svima, a svojom kvalitetom i razvojem vinarije upravo to i dokazuju. Dočekat će vas raširenih ruku, s pregršt znanja o vinima, a tijekom degustacije u njihovu podrumu vina ćete piti direktno iz bačve.
Još jednu modernu vinariju s kušaonicom u Štrigovi drži bračni par Kocijan, treća generacija koja nastavlja vinarsku obiteljsku tradiciju. Petrov djed je 1980. krenuo sa sadnjom vinograda, da bi 2014. Petar i Andreja preuzeli kompletan posao. Generacije njihove obitelji, kažu Petar i Andreja, uspjele su upravo zbog ljubavi prema vinima i ljubavi prema poslu koji se već godinama razvija.
Kad su preuzeli posao, shvatili su da trebaju i proširiti podrum te kušaonicu, pa su cijeli projekt prijavili za sufinanciranje iz fondova EU te su dokumentaciju čekali punih pet godina.
Tijekom trajanja pandemije, 2020. odlučili su u potpunosti renovirati podrum i kušaonicu, vrijednost investicije bila je 2,5 milijuna kuna, a iz fondova EU financirano je oko 30 posto.
Fokusiraju se prije svega na vina, prodaju na kućnome pragu, a isto tako im je cilj da jednom mjesečno održavaju vinske radionice na kojima svaki put na drukčiji način predstavljaju svoja vina, pa su tako dosad organizirali sljubljivanja vina s hranom, vinski kviz i slična događanja.
Na deset hektara vinograda uzgajaju autohtonu međimursku sortu pušipel, chardonnay, traminac mirisavi i još mnogo drugih. Mogu se pohvaliti srebrom i broncom za pušipel i sauvignon na Decanteru. Kod njih nema pravila, svako vino je pronašlo svog kupca.
Jedan od novih pothvata vinarije Kocijan je pjenušac imena Felicita. Na proizvodnju pjenušca od pušipela odlučili su se upravo zbog ljubavi prema pjenušcima. Njihov savršen scenarij uživanja uz pjenušac je doručak, cilj je da otvori apetit, da nakon njega možete kušati hranu. Petar i Andreja cijene riječi i mišljenja gostiju koji su u njihovoj vinariji uvijek na prvom mjestu.
Andreja je ta koja će vas uvesti u sve blagodati i okuse vinarije, dok ćete s Petrom promatrati talog boce. Zajedno grade jednu odličnu priču kojom žele da ljudi upoznaju vina, ne samo okusima već i znanjem, tako da kad odlaze iz njihove vinarije sa sobom ponesu i neku novu informaciju o vinu, nešto što dosad nisu znali.
VEZANI ČLANCI:
