Mladolika, mladenački odjevena, vedro raspoložena i uvijek razgovorljiva popularna televizijska voditeljica Daniela Trbović zahvalna je sugovornica i onda kada je riječ o svakidašnjim temama – o zdravlju, ljepoti, majčinstvu....
● Bombardirani smo savjetima o tome kako zdravo jesti, spavati, njegovati se, stariti... Kako se s time nosite i koliko brinete o svome zdravlju?
– Doista smo bombardirani savjetima i preparatima za sve i svašta. Kad bi se čovjek toga držao, trebao bi uzeti nenamjenski kredit i lopatama sve to ubacivati u sebe. I ja sam godinama pila vitamine, multivitamine... “Skinula” sam se s toga, no povremeno posegnem za nekim magičnim pripravkom koji jamči vječni život ili bar zdravlje do smrti. Na zdravlje, inače, pazim. Redovito idem na sve pregleda na koje mora ići žena poslije četrdesete, a s obzirom na pola stoljeća u nogama, na rutinskim pregledima kod doktora sve sam češće.
● Prije nekoliko godina bili ste i na hitnoj operaciji o kojoj niste mnogo javno govorili, ali ste priznali da poslije toga pušete i na hladno. Bojite li se bolesti?
– Isprepadam se čim me nešto štrecne. Onda još dr. Google odradi svoje i do kraja dana već si postavim neku opaku dijagnozu. Mislim da smo svi u nekom egzistencijalnom grču i vjerujemo da će, ako stanemo, svijet propasti. Operacija me je opametila jer sam shvatila da će se kotač okretati i bez mene. U tom smislu, ona je bila dobro iskustvo.
● Otkrili ste da imate problema sa štitnjačom. Je li takav zdravstveni problem na bilo koji način ograničenje za svakidašnji život?
– To sam otkrila na sistematskom pregledu. Uzimam terapiju već šestu godinu i sve klapa. Doduše, u zadnje vrijeme muči me želudac. Od onih sam koji svaki stres i nervozu proživljavaju kroz želudac. Nije valjda bez vraga i to što se prezivam Trbović, trbuh mi mora biti neka zona okidanja... Ali zasad pomaže kada prije kratkog espressa, bez kojeg ne mogu započeti dan i život, prvo nešto pojedem.
● Pretpostavljam da nikada niste bili na dijeti. Ali, opet, ne može se biti tako vitak i uživati u čokoladi, pizzi, ćevapčićima...
– Iskusila sam dijetu početkom faksa kad sam imala 62 kilograma. Uglavnom sam teška 57 kilograma i sretna sam što ne moram na dijetu. Prema mojem iskustvu, čovjek najviše misli na hranu baš kada je na dijeti. I ja sam stalno bila gladna, pojela bih sendvič u deset sati navečer, što obično ne činim. Pizzu i ćevapčiće, dakako, priuštim si povremeno.
● Je li tjelovježba dio vaših dnevnih rituala?
– Aktivna sam osoba i godinama sam odlazila na fitness kod trenera Alena Tomića. Trenutačno pauziram jer čekam da mi se u kvartu otvori dvorana. Moram, međutim, priznati kako primjećujem, dok vježbam, da više nemam trideset, ali ni četrdeset.
● Kuhate li i je li to vještina kojom biste se pohvalili?
– Kuham. I to najviše vikendom kad razvrstavam i zamrzavam ono što će se jesti i preko tjedna. No, kuham zato što nema tko drugi i zato što Lovro i ja moramo jesti. U svijetlim trenucima na ručak pozovem i mamu i sestru, ali zapravo ne volim kuhati.
● Je li Lovro izbirljiv?
– Voli pet jela, od salata jedino zelenu, a većinu variva podnosi vidjeti samo na televiziji.
● Sin vam je u četrnaestoj, odgajate ga sami... Jeste li stroga mama, popustljiva ili negdje u sredini – mama srednjeg puta?
– Mama sam na pragu klimakterija. Lovrino se raspoloženje razlikuje i mijenja od trogodišnjaka do petnaestogodišnjaka, a ja variram između 15. i 60. godine. Super je kad nam se sve dobro poklopi. Stroga samo ponekad, popustljiva vrlo često, a mama srednjeg puta trudim se biti, Najteže je biti dosljedan. Uglavnom dobro komuniciramo, no ponekad moram povisiti glas, a ideal da živimo u slozi i ljubavi ponekad i ostvarimo.
● Što vam se čini kao ponajveći roditeljski izazov?
– Mislim da su najveći izazovi tek preda mnom. Imam povjerenja u Lovru, ali strepim, recimo, zbog svega što se može dogoditi kad dijete počne izlaziti. To je uobičajena kombinacija stvarnih životnih izazova i iracionalnih strahova. Svaka mama zna o čemu govorim.
● Što je ženi potrebno da i u četrdesetima, pedesetima djeluje privlačno i poželjno, osim, dakako, ljubavi?
– Bitno je da ima posao i da je samostalna. To su godine u kojima smo se već upoznale i zavoljele. Koža možda nije napeta kao u dvadesetima, grudi više nisu tako visoko postavljene, ali samopouzdanje je neusporedivo veće. A zadovoljna je žena u svakoj dobi privlačna.
● A ljubav?
– Važna je ako postoji. Ako je nema i ako nema zadovoljavajućeg partnerskog odnosa, onda je mnogo ljepše, lagodnije i ugodnije biti sam. Najgore je osuditi se na nekoga i na nešto tek toliko da nisi sam. Ne, definitivno nisam pobornica trpljenja.
● Jednom ste izjavili da su četrdesete stoput bolje nego dvadesete, vrijedi li to i za pedesetu?
– Definitivno, do tih godina uglavnom se riješe egzistencijalna pitanja i više je vremena tijekom kojega se žena može posvetiti sebi i baviti se onim što je ispunjava. Bilo da je to pravljenje zimnice, bilo masaže, bilo kava u gradu. Prije sam sve morala tempirati u vrijeme kad je Lovro u vrtiću ili školi, a sad mogu i poslijepodne u grad na kavu, mogu čitati knjigu ili dokoličariti bez stalnog dozivanja “mama”, “mama”.
● Koliko vam je moda važna u životu?
– Izgled mi je prije bio važniji. Danas odjeću češće biram prema tome je li mi u njoj ugodno ili nije. Danas uredno hodam i nenašminkana. Istina, ja tu žensku glad za dotjerivanjem, suknjama i štiklama proživljavam na poslu, gdje me sjajno uređuju HTV-ovi šminkeri i kostimografkinja Nataša Svekler. Na brendove pri tome uopće ne padam, a poseban mi je užitak kad za sebe nešto nađem na dječjem odjelu.
● Nekim ženama važna je frizura, nekima su cipele fetiš, nekima torba... Što vama daje samopouzdanje i podiže raspoloženje?
– Nemam fetiše, ali jako volim, recimo, marame i šalove. Torbu imam crnu, smeđu i sivu, a nisam zaluđena ni cipelama. Iako ću za dobre cipele uvijek lakše “speglati” karticu nego za neku krpicu.
>> Daniela Trbović odmor provodi i kupajući se na Mrežnici
