Nije neuobičajeno da je svijet umjetnosti i glazbe velikim chefovima često bio i ostao nadahnuće za kreacije koje su se upisale u kulinarsku vječnost pa je tako i desert breskva Melba svoje mjesto našao u knjizi gastronomskih klasika. Ova jednostavna delicija od polovica breskvi posutih šećerom i položenih na sladoled od vanilije te prelivena zaslađenim pireom od malina djelo je jednog od najvećih chefova svih vremena Augustea Escoffiera, koji ju je osmislio prije više od 120 godina u čast australske sopranistice Nellie Melbe.
Ova je slastica idealan finale svake ljetne gozbe, a njena nas priča vodi u vrijeme kada su i opera i „haute cuisine“ živjeli svoj vrhunac.Helen Porter Mitchell znana kao Nellie rođena je 1861. godine u Richmondu, predgrađu australskog Melbournea. Nakon nastupa na otvaranju nove gradske vijećnice prozvana je „čudom od djeteta“ što je bilo pretkazanje njezina životnog puta. Klavir i pjevanje pohađala je na Presbyterian Ladies’ College, a ni rani brak, doduše nesretan, ni dijete nisu potisnuli ambiciju za profesionalnu afirmaciju, stoga se otisnula u svijet kako bi je ostvarila.
Australska sopranistica Nellie Melba za koju je osmišljen desert s breskvama i sladoledom
Na nagovor pariške tutorice Madame Marchesi uzima umjetničko ime Nellie Melba, prema rodnom Melbourneu. U Bruxellesu 1887. godine debitira kao Gilda u Verdijevu Rigolettu i počinje zvjezdanu karijeru te nastupa u najslavnijim opernim kućama Europe i svijeta. Svojim čudesnim glasom nije očarala samo vladare svoga vremena poput ruskog cara Aleksandra III, cara Franje Josipa I i kraljice Viktorije nego je zaokupila pažnju i tada najslavnijeg chefa visokog društva Augustea Escoffiera. Legendarni je chef nadaleko bio poznat zbog svojih maštovitih, detaljnih i otmjenih kreacija te raskošnih gozbi od po jedanaest sljedova koje su ugađale europskom „beau mondeu“.
Kulinarskim čarolijama chefa, kojeg je jednom prilikom njemački car Wilhelm II. ovjenčao titulom „car svih chefova“, nije odoljela ni slavna diva, i sama velika ljubiteljica dobre kuhinje. I upravo je u to vrijeme nastalo jelo koje je iznjedrila njena ljubav prema hrani, ali i strast glasovitog chefa prema operi. Unatoč različitim podacima o točnoj godini nastanka, smatra se da je ovaj desert Escoffier kreirao 1893. godine dok je bio chef londonskog hotela Savoy u kojem je Nellie Melba boravila. Prema uvriježenoj priči, diva je chefa pozvala na izvedbu Wagnerove opere Lohengrin, a scena iz prvog čina u kojoj se pojavljuje vitez u plovilu koje vuku labudovi nadahnula je Escoffiera da osmisli spektakularan desert.
Glasoviti chef Escoffier osmislio je ovu deliciju gledajući Wagnerov Lohengrin
Kako bi se dostojno proslavio trijumfalni nastup dive, njezina je dugogodišnja tajna ljubav, vojvoda Philippe d’ Orléans, dan kasnije u Savoyu upriličio raskošan banket. Escoffier je i Melbu i uzvanike zadivio kreacijom od svježih bresaka prekrivenih šećernim nitima, položenih na sladoled od vanilije u srebrnoj posudi postavljenoj na impresivnu skulpturu labuda izrađenu od leda, nazvanom „Pêche au Cygne“. No šest godina kasnije, kada je postao glavni chef hotela Carlton, modificirao je recept izostavivši labuda od leda, ali dodavši desertu zaslađeni pire od malina.
Jelo je preimenovao u „Pêche Melba“ ili breskva Melba, što je zauvijek učvrstilu vezu ove delicije i operne dive. Prema jednoj od legendi, smatra se da je ovaj desert Escoffier osmislio zbog Melbine bojazni da bi previše sladoleda moglo naškoditi njenim glasnicama, stoga ga je samo manjim dijelom načinio od sladoleda dodavši mu breskve i pire od malina, dvije omiljene vrste voća sopranistice.
Popularnost jela bila je razlog nastanka i brojnih varijanti koje je ismijavao i sam Escoffier. Po njemu, „Pêche Melba“ je jednostavno jelo od mekanih i vrlo zrelih breskvi, sladoleda od vanilije i zaslađenog pirea od malina, a svaka varijacija recepta narušava delikatnu ravnotežu okusa. U knjizi „Memories of My Life“, koju je objavio Escoffierov unuk prema njegovim zapisima, recept za breskvu Melbu za šest osoba traži 6 mekanih i savršeno zrelih bresaka, idealno iz Montreuila. Nakon kratkog blanširanja i hlađenja breskve se ogule, prerežu na polovice koje se, nakon što se odstrani koštica, polože na tanjur, pospu s malo šećera te stave hladiti. Za to vrijeme pripremi se litra vrlo kremastog sladoleda od vanilije i pire od 250 grama svježih malina zgnječenih kroz cjedilo i pomiješanih sa 150 grama šećera u prahu koji se također rashladi.
jelo je prvi put servirano u Savoyu na zabavi koju je priredio Melbinl jubavnik D`Orleans
Za posluživanje se koristi plitka srebrna posuda, tzv. timbale u koju se najprije stavi podloga od sladoleda, zatim polovice bresaka s oblom stranom prema gore, a sve se prelije pireom od malina. Prema želji, u sezoni badema, sve se može posuti i s nekoliko nasjeckanih listića svježih blanširanih i oguljenih badema. Originalni recept navodi i da se posuda s desertom poslužuje u bloku leda, a breskve se prekrivaju velom od šećernih niti, no ovaj se dio može izostaviti.Iako se ovaj desert priprema cijele godine, preporučuje se koristiti sezonsko voće, stoga ljeti njegovi okusi najbolje dolaze do izražaja. Zrele breskve nije potrebno blanširati jer se mogu oguliti bez poteškoća, a za posluživanje se može koristiti i staklena posuda.U kineskoj narodnoj predaji breskve su, uz to što štite od zlih duhova, i hrana besmrtnih. I dame Nellie Melba i chef Auguste Escoffier svojim su se talentom upisali u vječnost, a i slavni desert, u kojem ljubav prema operi i visokoj kuhinji savršeno zvuče, bez sumnje se zauvijek odjenuo slatkim ruhom gastronomske besmrtnosti.
>>Vrč pun strasti - Osvježavajuća i lepršavo pitka sangria
>>Što je sladoled bez korneta? Doznajte sve o ukusnom hrskavom tuljcu
