Svi znaju za slavni film "Muškarci više vole plavuše" Howarda Hawksa iz 1954. godine u kojem je glavnu ulogu tumačila još slavnija Marilyn Monroe. No, prije njega taj je naslov živio kao mjuzikl, a zapravo je riječ o romanu Anite Loos, američke glumice, spisateljice, dramatičarke i scenaristice. Bila je ona prva scenaristica u Hollywoodu, prva žena pisac koju je 1912. godine D. W. Griffith stavio na platnu listu u Triangle Film Corporation. Uskoro ćemo taj legendarni naslov gledati kao novu predstavu KNAP-a, koju režira Morana Foretić. No, da bi priča bila još zabavnija, redateljica je nije ostavila u godinama o kojima piše Anita Loos, pa čak ni u godinama filma, ona je prebacuje u naše vrijeme i u Hrvatsku te kroz nju propituje utjecaj novih tehnologija, estetiku društvenih mreža, kulturu površnosti i sveprisutne političke korektnosti. Sve to kroz veseli varijete, s puno humora, glume, pjevanja i plesa, ali i ostalih varijetetskih vještina. Izvedbeno je sve to postavila na pleća troje glumaca. Posjetili smo ekipu na probi jer sada se bruse oni zadnji detalji zahtjevne predstave za koju su glumci učili ples na svili i sviranje na čašama... Imali su vremena i za nas iako je premijera sve bliže, već u srijedu, 25. siječnja.
– Kad sam bila jako mala, slučajno sam pročitala taj roman i bila mi je to užasno slatka priča. Veliki sam fan tih dvadesetih godina 20. stoljeća, a ove junakinje bile su mi jako sretne u tom trijumfu gluposti, kroz koju shvatiš da je glupost zaista neuništiva i da u njoj postoji i genijalna logika – otkriva redateljica Morana Foretić. Od njezina susreta s pričom do danas prošlo je punih dvadeset godina, a tog se naslova sjetila kada je razgovarala s kolegom Borisom Kovačevićem, koji je za svoj odlazak u mirovinu zaželio KNAP-u ostaviti veliki hit. Naslov je objeručke prihvatio, a redateljica objašnjava:
– Danas je taj tekst aktualniji nego ikada prije. Opet smo u vremenu krize, baš kao što je i dvadesetih bila velika kriza. Opet živimo u vremenu kada je stvarno sve što je fejk, ponovno robujemo velikoj laži, koja nam se sad servira s društvenih mreža. I zato su mi ove dvije junakinje genijalne jer su istinski neslomljive. One zapravo razumiju taj ludi sistem u kojem žive, znaju mu doskočiti bez obzira na sve. Zamislite da je netko prošlim generacijama rekao da će netko zarađivati ozbiljan novac samo slikajući se? Ali ove junakinje rade upravo to, imaju svoj cilj i znaju kako doskočiti današnjem vremenu.
Priča romana i filma koji mnogi pamte prebačena je u današnje vrijeme i kroatizirana:
– Za mene je ovo glazbena fantazija za dvije mlade Hrvatice i Kupida. Igramo se nekim boljkama našeg društva, a sve je vrlo duhovito i optimistično – objašnjava Morana Foretić. Upravo joj je ta pozitiva bila najvažnija u radu na ovoj predstavi jer ističe kako njezine junakinje u konačnici svima daju nadu da ako radimo, ne kukamo i imamo neku svoju viziju, zapravo možemo sve.
Redateljica kaže da joj je važno da se gledatelji dobro zabave i opuste jer svima je već, kako kaže, "puna kapa debatiranja o ustašama i partizanima, tko je lijevo, a tko desno". Stoga uputa za gledanje glasi: "Zaboravite Marilynku, a zabavu prebaciti na neke hrvatske djevojke, slične onima koje su svuda oko nas." A tko će nam priuštiti tu zabavu, podjednako je zanimljiva priča jer na okupu je troje glumaca koji su zajedno studirali, ali su se tek sada, petnaest godina poslije diplomiranja, našli zajedno na sceni. Oni su Marija Kolb kao Lorelei, Katarina Arbanas kao Dorothy i Davor Kovač kao Kupid i svi ostali više ili manje važni muškarci u životu dvije dobre prijateljice.
– Ovo je predstava u kojoj nema stajanja, u kojoj su svi stalno na sceni, svi pjevaju, plešu, glume te izvode masu drugih trikova. Za sve to treba izvrsna glumačka, ali i ne samo glumačka kondicija. Zato sam i znala da trebam troje glumaca koji sve to mogu, a sada kada se bliži premijera, sve sam sigurnija da sam u njima prošla svoj "dream team" – objašnjava redateljica, zahvalna glumcima kojima ništa nije teško i koji zajedno na sceni rastu iz probe u probu.
No, bilo je i ima izuzetno teških trenutaka. Tako Davor Kovač spremno priznaje kako mu kao muškarcu najteže pada to što se tijekom dvosatne predstave mora presvući dvadesetak puta. A kako smo vidjeli samo jedan od njegovih kostima, onaj za Kupida, koji ima krila posuta šljokicama na gornjem dijelu trenirke s poznatim hrvatskim "kockicama", a ispod su samo gaće, zaista smo mu i povjerovali.
– Ja sam Kupid, bog ljubavi i to hrvatski bog ljubavi. Ali ja sam i bog virtualne ljubavi, a tu mi Lorica "mrsi račune". Zato ću se kao bog virtualne ljubavi pobrinuti da ona promijeni i nađe pravu ljubav – kaže Davor.
Djevojke ističu da su se radom na ovoj predstavi "vratili u školu". Klasa s Akademije u Osijeku, glumci koji su diplomirali 2008., sada su prvi put dobili priliku nastupati zajedno i nadaju se da neće do sljedeće prilike čekati novih petnaest godina. Nadaju se i, kako kaže Katarina Arbanas, da će se "Muškarci više vole plavuše" izvoditi barem sljedećih deset godina.
– Glumim Doricu, najbolju prijateljicu, a njih dvije su potpuno suprotne osobnosti. Ipak, obje su poput nekih superjunakinja, barem ih ja tako vidim. One barataju novim tehnologijama, putem društvenih mreža pokušavaju se izboriti za neku svoju poziciju, a njihov je način uvijek vedar i veseo. To je borba, snaga, volja, podrška koju pružaju jedna drugoj – objašnjava Katarina Arbanas, a Marija Kolb dodaje:
– Ovo je pravi glumački kalorični kolač. Još ga žvačemo, ali do premijere ćemo biti spremni – kaže glumica i hrabro zaključuje:
– Ispada da se mi s klase iz Osijeka dulje tražimo, ali sada kada smo se našli, spremi smo uhvatiti se u koštac sa situacijom u hrvatskom glumištu.
Marija o svojoj Lorelei kaže da je proračunata osoba koja ima priprostu, seljačku pamet, ali i da joj se čini kako je upravo takva pamet katkad i potrebnija u svijetu u kojem živimo. I zato ne pristaje na redateljičinu definiciju gluposti jer, kaže, Lorelei je socijalno i emocionalno inteligentna osoba koja zna upravljati svojim i tuđim emocijama.
– Zato je i čeka sretan kraj i puno djece – zaključuje Marija Kolb. A možda i ne!
Pred cijelom ekipom sada je i nekoliko otvorenih proba, pred pokusnom publikom. Svi se nadaju da će ih to pripremiti na salve smijeha. Na pitanje koliko je za ovakvu verziju priče uteg slavni film, redateljica odgovara:
– Na publici je da to procijeni, ali mislim da su glumci toliko šarmantni, ludi i zabavni da će svi vrlo brzo zaboraviti film, da će se publika opustiti, nasmijati i uživati.
