Vikend

Prva je Ana, druga je Stana, a treća je mala Marijana. Tko pije, a tko plaća?

Ovakvih i sličnih razgovora, neobaveznog brbljanja i kafanskog filozofiranja može se jednim uhom može čuti u svakom kafiću, pa toga ima na lopate. Svojevremeno, slično je pisala nenadmašna Ana Žube, kraljica ljubića i lake proze, samo puno, puno bolje. Netko je spomenuo preokret i iznenađenje na kraju? Banalan dijalog snahe i svekrve? Ovo je priča za nagradu pod imenom Ranka Marinkovića? Dajte, molim vas lijepo...

oslobodi Bože!

jedva dočekah kraj...

Neka je i trivija, ima lako-dramatičnu strukturu priče. Nu, smetaju me ponavljanja kao ono "moje dame" i patetika kao "ali on mi treba više od zraka koji udišem" što nijedna hajde de "stara škatula" ne bi nikada rekla. Dobronamjeran savjett za muške spisatelje: Klonite se ako ikako možete ženskih tema i ženskih poslova - od toga, draga gospodo, narastu sise i cellulite.

Priča mi se svidjela. Volim što ima preokret i iznenađenje, možda predugi uvod, ali razumljiva i još ima sretan kraj. I po tome iskače iz neveselog prosjeka. Ako i pobijedi, neću se buniti. U ionako tmurna vremena, ide mi na živce depresija, jadikovka i mučaljivost. Baba je upala u "sačekušu", ali je to sportski podnijela i palac gore. Nisu otišli u negativu, pobačaj, samoubojstvo, krizu identiteta i slične bljuzge. Negdje sam čitao, da su u vrijeme velike depresije u SAD-u, snimali komedije i filmove pune sreće i optimizma, a valjda su znali zašto.